Leviticus 6:1 I reče Gospod Mojsiju govoreći: 6:2 Ako duša sagriješi i učini prijestup protiv Gospoda, i laže svome bližnjega u onome što mu je predato da ga zadrži, ili u zajedništvu, ili u stvari oduzete nasiljem ili je prevario svog bližnjeg; 6:3 Ili ste našli izgubljeno, i lažu o tome i kunu se lažno; u bilo čemu od svega ovoga što čovjek čini, griješi u tome: 6:4 Onda će biti, jer je sagriješio i kriv je, da će biti vrati ono što je nasilno oduzeo ili stvar koju ima prevarom stečen, ili ono što mu je predato da zadrži, ili izgubljeno stvar koju je pronašao, 6:5 Ili sve ono u šta se lažno zakleo; čak će ga i obnoviti u glavnici, a tome će dodati još peti dio i dati ga onome kome pripada, na dan njegove žrtve za prestup. 6:6 I neka prinese Gospodu žrtvu za prestup, vanjskog ovna manu iz stada, po tvojoj procjeni, za žrtvu za prijestup, svešteniku: 6:7 I neka svećenik izvrši za njega pomirenje pred Gospodom, i to biće mu oprošteno za sve što je učinio upadajući u njega. 6:8 I reče Gospod Mojsiju govoreći: 6:9 Zapovjedi Aronu i njegovim sinovima govoreći: Ovo je zakon o spaljenima žrtva: To je žrtva paljenica, zbog spaljivanja na oltar cijelu noć do jutra, i oganj na oltaru neka bude gori u njemu. 6:10 I neka svećenik obuče svoju lanenu haljinu i svoje lanene hlače da li će staviti na svoje tijelo i uzeti pepeo koji ima oganj spali sa žrtvom paljenicama na oltaru, i neka ih stavi pored oltara. 6:11 I neka skine haljine svoje, i neka obuče druge haljine, i neka nosi iznijeti pepeo izvan logora na čisto mjesto. 6:12 I oganj na oltaru neka gori u njemu; neće se stavljati i neka sveštenik svako jutro spaljuje drva na njoj i polaže žrtvu paljenicu u redu na njoj; i na njemu će spaliti salo mirovne ponude. 6:13 Vatra će uvijek gorjeti na oltaru; nikada se neće ugasiti. 6:14 A ovo je zakon o žrtvi: sinovi Aronovi neka prinose to pred Gospodom, pred oltarom. 6:15 I neka uzme od toga svoju šaku, od brašna od prinosa, i od ulja njegova i sav tamjan koji je na mesu prinos i spaliće ga na oltaru za ugodan miris, čak spomen na to, Gospodu. 6:16 A ostatak neka jedu Aron i sinovi njegovi s beskvasnim kruh neka se jede na svetom mjestu; na sudu šator od sastanka neka ga jedu. 6:17 Ne peče se na kvascu. Dao sam im to za njih dio mojih prinosa učinjenih ognjem; to je presveto, kao i greh žrtvu, i kao žrtvu za prijestup. 6:18 Svi muškarci među sinovima Aronovim neka jedu od toga. To će biti a dovijeka u vašim naraštajima o prinosima GOSPOD ognjem stvoren: svaki koji ih se dotakne bit će svet. 6:19 I reče Gospod Mojsiju govoreći: 6:20 Ovo je prinos Aronov i njegovih sinova, koji će prineti Gospodu u dan kad bude pomazan; deseti dio efe finog brašna za trajni prinos, pola ujutro, a pola noću. 6:21 U tavi neka se napravi s uljem; a kad se ispeče, ti ćeš unesi i pečene komade prinosa prinesi za ugodan miris Gospodu. 6:22 I svećenik njegovih sinova koji je pomazan umjesto njega neka ga prinese: to je vječna odredba Gospodu; u potpunosti će izgorjeti. 6:23 Jer svaki prinos mesa za sveštenika neka se potpuno spali: neka ne biti pojeden. 6:24 I reče Gospod Mojsiju govoreći: 6:25 Govori Aronu i njegovim sinovima govoreći: Ovo je zakon grijeha prinos: Na mjestu gdje se kolje žrtvu paljenicu grijeh žrtvu zaklati pred Gospodom: to je svetinja nad svetinjama. 6:26 Sveštenik koji to prinese za greh neka je pojede na svetom mestu hoće li se jesti u dvorištu šatora sastanka. 6:27 Sve što se dotakne mesa njegova biće sveto; poškropi se njegovom krvlju na bilo koju odjeću, operi je na koji je poškropljen na svetom mjestu. 6:28 Ali zemljana posuda u kojoj je nakvašena biće razbijena; i ako je nakvasi se u mjedenom loncu, mora se i izribati i isprati vode. 6:29 Svi muški među sveštenicima neka jedu od toga: to je svetinja. 6:30 I nikakve žrtve za grijeh, od koje se unosi bilo koja krv tabernakul zajedništva za pomirenje na svetom mjestu, jede se: u vatri će se spaliti.