Leviticus
6:1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:
6:2 Ako duša sagriješi i učini prijestup protiv Gospoda, i laže svome
bližnjega u onome što mu je predato da ga zadrži, ili u zajedništvu, ili
u stvari oduzete nasiljem ili je prevario svog bližnjeg;
6:3 Ili ste našli izgubljeno, i lažu o tome i kunu se
lažno; u bilo čemu od svega ovoga što čovjek čini, griješi u tome:
6:4 Onda će biti, jer je sagriješio i kriv je, da će biti
vrati ono što je nasilno oduzeo ili stvar koju ima
prevarom stečen, ili ono što mu je predato da zadrži, ili izgubljeno
stvar koju je pronašao,
6:5 Ili sve ono u šta se lažno zakleo; čak će ga i obnoviti
u glavnici, a tome će dodati još peti dio i dati ga
onome kome pripada, na dan njegove žrtve za prestup.
6:6 I neka prinese Gospodu žrtvu za prestup, vanjskog ovna
manu iz stada, po tvojoj procjeni, za žrtvu za prijestup,
svešteniku:
6:7 I neka svećenik izvrši za njega pomirenje pred Gospodom, i to
biće mu oprošteno za sve što je učinio
upadajući u njega.
6:8 I reče Gospod Mojsiju govoreći:
6:9 Zapovjedi Aronu i njegovim sinovima govoreći: Ovo je zakon o spaljenima
žrtva: To je žrtva paljenica, zbog spaljivanja na
oltar cijelu noć do jutra, i oganj na oltaru neka bude
gori u njemu.
6:10 I neka svećenik obuče svoju lanenu haljinu i svoje lanene hlače
da li će staviti na svoje tijelo i uzeti pepeo koji ima oganj
spali sa žrtvom paljenicama na oltaru, i neka ih stavi
pored oltara.
6:11 I neka skine haljine svoje, i neka obuče druge haljine, i neka nosi
iznijeti pepeo izvan logora na čisto mjesto.
6:12 I oganj na oltaru neka gori u njemu; neće se stavljati
i neka sveštenik svako jutro spaljuje drva na njoj i polaže
žrtvu paljenicu u redu na njoj; i na njemu će spaliti salo
mirovne ponude.
6:13 Vatra će uvijek gorjeti na oltaru; nikada se neće ugasiti.
6:14 A ovo je zakon o žrtvi: sinovi Aronovi neka prinose
to pred Gospodom, pred oltarom.
6:15 I neka uzme od toga svoju šaku, od brašna od prinosa,
i od ulja njegova i sav tamjan koji je na mesu
prinos i spaliće ga na oltaru za ugodan miris, čak
spomen na to, Gospodu.
6:16 A ostatak neka jedu Aron i sinovi njegovi s beskvasnim
kruh neka se jede na svetom mjestu; na sudu
šator od sastanka neka ga jedu.
6:17 Ne peče se na kvascu. Dao sam im to za njih
dio mojih prinosa učinjenih ognjem; to je presveto, kao i greh
žrtvu, i kao žrtvu za prijestup.
6:18 Svi muškarci među sinovima Aronovim neka jedu od toga. To će biti a
dovijeka u vašim naraštajima o prinosima
GOSPOD ognjem stvoren: svaki koji ih se dotakne bit će svet.
6:19 I reče Gospod Mojsiju govoreći:
6:20 Ovo je prinos Aronov i njegovih sinova, koji će prineti
Gospodu u dan kad bude pomazan; deseti dio efe
finog brašna za trajni prinos, pola ujutro,
a pola noću.
6:21 U tavi neka se napravi s uljem; a kad se ispeče, ti ćeš
unesi i pečene komade prinosa prinesi
za ugodan miris Gospodu.
6:22 I svećenik njegovih sinova koji je pomazan umjesto njega neka ga prinese:
to je vječna odredba Gospodu; u potpunosti će izgorjeti.
6:23 Jer svaki prinos mesa za sveštenika neka se potpuno spali: neka
ne biti pojeden.
6:24 I reče Gospod Mojsiju govoreći:
6:25 Govori Aronu i njegovim sinovima govoreći: Ovo je zakon grijeha
prinos: Na mjestu gdje se kolje žrtvu paljenicu grijeh
žrtvu zaklati pred Gospodom: to je svetinja nad svetinjama.
6:26 Sveštenik koji to prinese za greh neka je pojede na svetom mestu
hoće li se jesti u dvorištu šatora sastanka.
6:27 Sve što se dotakne mesa njegova biće sveto;
poškropi se njegovom krvlju na bilo koju odjeću, operi je
na koji je poškropljen na svetom mjestu.
6:28 Ali zemljana posuda u kojoj je nakvašena biće razbijena; i ako je
nakvasi se u mjedenom loncu, mora se i izribati i isprati
vode.
6:29 Svi muški među sveštenicima neka jedu od toga: to je svetinja.
6:30 I nikakve žrtve za grijeh, od koje se unosi bilo koja krv
tabernakul zajedništva za pomirenje na svetom mjestu,
jede se: u vatri će se spaliti.