Lamentations 5:1 Sjeti se, Gospode, šta je na nas; razmisli i vidi naše prijekor. 5:2 Naše je naslijeđe okrenuto strancima, naše kuće strancima. 5:3 Mi smo siročad i bez oca, naše su majke kao udovice. 5:4 Pili smo vodu za novac; naše drvo se prodaje nama. 5:5 Naši vratovi su progonjeni: radimo i nemamo odmora. 5:6 Mi smo dali ruku Egipćanima i Asircima da budu zadovoljan hlebom. 5:7 Naši očevi su sagriješili i nisu; a mi smo ih snosili bezakonja. 5:8 Sluge su zagospodarile nama; nema nikoga ko bi nas izbavio njihovu ruku. 5:9 Naš hljeb jedemo uz opasnost naših života zbog mača divljina. 5:10 Naša koža je bila crna kao peć od strašne gladi. 5:11 Zanosili su žene na Sionu i sluškinje u gradovima Judinim. 5:12 Prinčevi su obješeni za ruke: lica starijih nisu bila počastvovan. 5:13 Odveli su mladiće da melju, a deca su pala pod šumu. 5:14 Stariji su se udaljili od kapije, mladići od svoje muzike. 5:15 Prestala je radost našeg srca; naš ples je pretvoren u žalost. 5:16 Kruna nam je pala s glave; teško nama što sagriješimo! 5:17 Zbog ovoga je naše srce klonulo; za ove stvari su nam oči mutne. 5:18 Zbog planine Sion, koja je pusta, lisice hodaju po njoj to. 5:19 Ti, Gospode, ostaješ dovijeka; tvoj prijesto iz generacije u generaciju generacije. 5:20 Zašto nas zaboravljaš zauvek, i ostavljaš nas tako dugo? 5:21 Okreni nas k sebi, Gospode, i mi ćemo se obratiti; obnoviti naše dane kao stari. 5:22 Ali ti si nas potpuno odbacio; veoma si ljut na nas.