Lamentations
5:1 Sjeti se, Gospode, šta je na nas; razmisli i vidi naše
prijekor.
5:2 Naše je naslijeđe okrenuto strancima, naše kuće strancima.
5:3 Mi smo siročad i bez oca, naše su majke kao udovice.
5:4 Pili smo vodu za novac; naše drvo se prodaje nama.
5:5 Naši vratovi su progonjeni: radimo i nemamo odmora.
5:6 Mi smo dali ruku Egipćanima i Asircima da budu
zadovoljan hlebom.
5:7 Naši očevi su sagriješili i nisu; a mi smo ih snosili
bezakonja.
5:8 Sluge su zagospodarile nama; nema nikoga ko bi nas izbavio
njihovu ruku.
5:9 Naš hljeb jedemo uz opasnost naših života zbog mača
divljina.
5:10 Naša koža je bila crna kao peć od strašne gladi.
5:11 Zanosili su žene na Sionu i sluškinje u gradovima Judinim.
5:12 Prinčevi su obješeni za ruke: lica starijih nisu bila
počastvovan.
5:13 Odveli su mladiće da melju, a deca su pala pod šumu.
5:14 Stariji su se udaljili od kapije, mladići od svoje muzike.
5:15 Prestala je radost našeg srca; naš ples je pretvoren u žalost.
5:16 Kruna nam je pala s glave; teško nama što sagriješimo!
5:17 Zbog ovoga je naše srce klonulo; za ove stvari su nam oči mutne.
5:18 Zbog planine Sion, koja je pusta, lisice hodaju po njoj
to.
5:19 Ti, Gospode, ostaješ dovijeka; tvoj prijesto iz generacije u generaciju
generacije.
5:20 Zašto nas zaboravljaš zauvek, i ostavljaš nas tako dugo?
5:21 Okreni nas k sebi, Gospode, i mi ćemo se obratiti; obnoviti naše dane
kao stari.
5:22 Ali ti si nas potpuno odbacio; veoma si ljut na nas.