Lamentations 3:1 JA SAM Čovjek koji je vidio nevolju od štapa gnjeva svoga. 3:2 On me odvede, i uvede me u tamu, ali ne u svetlost. 3:3 Zaista se okrenuo protiv mene; on okreće svoju ruku protiv mene sve dan. 3:4 Ostario je tijelo moje i kožu moju; on mi je slomio kosti. 3:5 On je sagradio protiv mene, i opkolio me žučom i trudom. 3:6 Postavio me je u mračna mjesta, kao one koji su umrli od davnina. 3:7 Ogradio me je, da ne mogu izaći, napravio je lanac moj težak. 3:8 Takođe, kada plačem i vičem, on isključuje moju molitvu. 3:9 Ogradio mi je puteve tesanim kamenom, iskrivio je staze moje. 3:10 On mi beše kao medved koji čeka, i kao lav u skrovitim mestima. 3:11 Skrenuo je putove moje, i raskomadao me, stvorio me pusto. 3:12 Nagnuo je svoj luk i postavio me kao znak za strijelu. 3:13 On je učinio da strele svog toboca uđu u moje uzde. 3:14 Bio sam ruga svom narodu; i njihova pesma ceo dan. 3:15 Napunio me gorčinom, opio me pelin. 3:16 Polomio mi je i zube šljunkom, pokrio me je pepeo. 3:17 I udaljio si dušu moju od mira: zaboravio sam blagostanje. 3:18 I rekoh, moja snaga i nada moja nestade od Gospoda. 3:19 Sećajući se nevolje moje i bede moje, pelina i žuči. 3:20 Duša moja ih još ima u sjećanju, i ponižena je u meni. 3:21 Ovoga se sećam, stoga se nadam. 3:22 To je od Gospodnje milosti da nismo uništeni, jer je njegovo saosjećanje ne uspijeva. 3:23 Nove su svakog jutra: velika je vjernost tvoja. 3:24 Gospod je udeo moj, govori duša moja; zato ću se u njega nadati. 3:25 Dobar je Gospod onima koji ga čekaju, duši koja traži njega. 3:26 Dobro je da se čovek i nada i tiho čeka spasenje GOSPODNJE. 3:27 Dobro je čovjeku da nosi jaram u mladosti svojoj. 3:28 On sedi sam i ćuti, jer je on to nosio na sebi. 3:29 On stavlja svoja usta u prah; ako je tako možda ima nade. 3:30 On daje svoj obraz onome ko ga udari, on se nasiti prijekor. 3:31 Jer Gospod neće odbaciti zauvek: 3:32 Ali premda prouzrokuje tugu, ipak će imati samilost prema mnoštvo njegove milosti. 3:33 Jer on ne boli svojevoljno i ne žalosti sinove ljudske. 3:34 Da satre pod svojim nogama sve zarobljenike zemlje, 3:35 Da skrene desno od čoveka pred licem Svevišnjega, 3:36 Da pokvari čovjeka u njegovoj stvari, GOSPOD ne odobrava. 3:37 Ko je taj koji kaže, i dogodi se, kada Gospod zapovedi ne? 3:38 Ne izlazi li iz usta Svevišnjega zlo i dobro? 3:39 Zašto se živ čovjek žali, čovjek zbog svoje kazne gresi? 3:40 Istražimo i isprobajmo svoje puteve, i okrenimo se opet Gospodu. 3:41 Uzdignimo svoje srce sa svojim rukama ka Bogu na nebesima. 3:42 Prestupili smo i pobunili smo se: ti nisi pomilovao. 3:43 Pokrio si gnevom i progonio si nas, ti si ubio, ti nije sažalio. 3:44 Pokrio si se oblakom, da molitva naša ne prođe kroz. 3:45 Učinio si nas kao otpad i otpad usred sveta ljudi. 3:46 Svi naši neprijatelji su otvorili svoja usta protiv nas. 3:47 Dođe nas strah i zamka, pustoš i uništenje. 3:48 Moje oko teče rekama vode za uništenje ćerka mog naroda. 3:49 Moje oko curi i ne prestaje, bez prekida, 3:50 Dok Gospod ne pogleda dole i ne pogleda s neba. 3:51 Oko moje pogađa srce moje zbog svih kćeri grada moga. 3:52 Moji neprijatelji su me jurili bolno, kao pticu, bez razloga. 3:53 Odsekli su mi život u tamnici i bacili kamen na mene. 3:54 Vode su tekle preko moje glave; onda sam rekao, odsečen sam. 3:55 Prizvah ime tvoje, Gospode, iz niske tamnice. 3:56 Čuo si glas moj: ne skrivaj uha svoga od disanja moga, od vapaja moga. 3:57 Približio si se onog dana kada sam te pozvao: rekao si: Strah ne. 3:58 O Gospode, ti si se branio za uzroke moje duše; ti si otkupio moje život. 3:59 O Gospode, video si moju nepravdu: sudi mi stvar. 3:60 Video si svu njihovu osvetu i svu njihovu maštu protiv ja. 3:61 Čuo si sramotu njihovu, Gospode, i sve njihove mašte protiv mene; 3:62 Usne onih koji su ustali protiv mene, i njihova namjera protiv mene cijeli dan. 3:63 Pogledajte njihovo sjedenje i njihovo ustajanje; Ja sam njihova muzika. 3:64 Uzmi im platu, Gospode, prema djelu njihovom ruke. 3:65 Daj im tugu srca, svoje prokletstvo na njih. 3:66 Progonite ih i uništite ih u gnevu ispod nebesa Gospodnjeg.