Lamentations
3:1 JA SAM Čovjek koji je vidio nevolju od štapa gnjeva svoga.
3:2 On me odvede, i uvede me u tamu, ali ne u svetlost.
3:3 Zaista se okrenuo protiv mene; on okreće svoju ruku protiv mene sve
dan.
3:4 Ostario je tijelo moje i kožu moju; on mi je slomio kosti.
3:5 On je sagradio protiv mene, i opkolio me žučom i trudom.
3:6 Postavio me je u mračna mjesta, kao one koji su umrli od davnina.
3:7 Ogradio me je, da ne mogu izaći, napravio je lanac moj
težak.
3:8 Takođe, kada plačem i vičem, on isključuje moju molitvu.
3:9 Ogradio mi je puteve tesanim kamenom, iskrivio je staze moje.
3:10 On mi beše kao medved koji čeka, i kao lav u skrovitim mestima.
3:11 Skrenuo je putove moje, i raskomadao me, stvorio me
pusto.
3:12 Nagnuo je svoj luk i postavio me kao znak za strijelu.
3:13 On je učinio da strele svog toboca uđu u moje uzde.
3:14 Bio sam ruga svom narodu; i njihova pesma ceo dan.
3:15 Napunio me gorčinom, opio me
pelin.
3:16 Polomio mi je i zube šljunkom, pokrio me je
pepeo.
3:17 I udaljio si dušu moju od mira: zaboravio sam blagostanje.
3:18 I rekoh, moja snaga i nada moja nestade od Gospoda.
3:19 Sećajući se nevolje moje i bede moje, pelina i žuči.
3:20 Duša moja ih još ima u sjećanju, i ponižena je u meni.
3:21 Ovoga se sećam, stoga se nadam.
3:22 To je od Gospodnje milosti da nismo uništeni, jer je njegovo
saosjećanje ne uspijeva.
3:23 Nove su svakog jutra: velika je vjernost tvoja.
3:24 Gospod je udeo moj, govori duša moja; zato ću se u njega nadati.
3:25 Dobar je Gospod onima koji ga čekaju, duši koja traži
njega.
3:26 Dobro je da se čovek i nada i tiho čeka
spasenje GOSPODNJE.
3:27 Dobro je čovjeku da nosi jaram u mladosti svojoj.
3:28 On sedi sam i ćuti, jer je on to nosio na sebi.
3:29 On stavlja svoja usta u prah; ako je tako možda ima nade.
3:30 On daje svoj obraz onome ko ga udari, on se nasiti
prijekor.
3:31 Jer Gospod neće odbaciti zauvek:
3:32 Ali premda prouzrokuje tugu, ipak će imati samilost prema
mnoštvo njegove milosti.
3:33 Jer on ne boli svojevoljno i ne žalosti sinove ljudske.
3:34 Da satre pod svojim nogama sve zarobljenike zemlje,
3:35 Da skrene desno od čoveka pred licem Svevišnjega,
3:36 Da pokvari čovjeka u njegovoj stvari, GOSPOD ne odobrava.
3:37 Ko je taj koji kaže, i dogodi se, kada Gospod zapovedi
ne?
3:38 Ne izlazi li iz usta Svevišnjega zlo i dobro?
3:39 Zašto se živ čovjek žali, čovjek zbog svoje kazne
gresi?
3:40 Istražimo i isprobajmo svoje puteve, i okrenimo se opet Gospodu.
3:41 Uzdignimo svoje srce sa svojim rukama ka Bogu na nebesima.
3:42 Prestupili smo i pobunili smo se: ti nisi pomilovao.
3:43 Pokrio si gnevom i progonio si nas, ti si ubio, ti
nije sažalio.
3:44 Pokrio si se oblakom, da molitva naša ne prođe
kroz.
3:45 Učinio si nas kao otpad i otpad usred sveta
ljudi.
3:46 Svi naši neprijatelji su otvorili svoja usta protiv nas.
3:47 Dođe nas strah i zamka, pustoš i uništenje.
3:48 Moje oko teče rekama vode za uništenje
ćerka mog naroda.
3:49 Moje oko curi i ne prestaje, bez prekida,
3:50 Dok Gospod ne pogleda dole i ne pogleda s neba.
3:51 Oko moje pogađa srce moje zbog svih kćeri grada moga.
3:52 Moji neprijatelji su me jurili bolno, kao pticu, bez razloga.
3:53 Odsekli su mi život u tamnici i bacili kamen na mene.
3:54 Vode su tekle preko moje glave; onda sam rekao, odsečen sam.
3:55 Prizvah ime tvoje, Gospode, iz niske tamnice.
3:56 Čuo si glas moj: ne skrivaj uha svoga od disanja moga, od vapaja moga.
3:57 Približio si se onog dana kada sam te pozvao: rekao si: Strah
ne.
3:58 O Gospode, ti si se branio za uzroke moje duše; ti si otkupio moje
život.
3:59 O Gospode, video si moju nepravdu: sudi mi stvar.
3:60 Video si svu njihovu osvetu i svu njihovu maštu protiv
ja.
3:61 Čuo si sramotu njihovu, Gospode, i sve njihove mašte
protiv mene;
3:62 Usne onih koji su ustali protiv mene, i njihova namjera protiv mene
cijeli dan.
3:63 Pogledajte njihovo sjedenje i njihovo ustajanje; Ja sam njihova muzika.
3:64 Uzmi im platu, Gospode, prema djelu njihovom
ruke.
3:65 Daj im tugu srca, svoje prokletstvo na njih.
3:66 Progonite ih i uništite ih u gnevu ispod nebesa Gospodnjeg.