Joshua 2:1 I Jošua, sin Nunov, posla iz Šitima dva čovjeka da tajno uhode, govoreći: Idi pogledaj zemlju, čak i Jerihon. I oni su otišli i došli u jedan bludničinu kuću, po imenu Rahab, i tamo prenoćio. 2:2 I javi se kralju Jerihona govoreći: Evo, uđoše ljudi ovamo do noći sinova Izraelovih da pretražuju zemlju. 2:3 I kralj Jerihona posla Rahabi govoreći: Izvedite ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoju kuću, jer su dođi da pretražiš cijelu zemlju. 2:4 A žena uze dva muškarca, sakri ih i reče ovako: Dođoše ljudi za mene, ali ne znam odakle su bili: 2:5 I dogodi se otprilike u vrijeme zatvaranja kapije, kad je bilo mrak, da su ljudi izašli: kuda su ljudi otišli, ne znam: goniti za njima brzo; jer ćete ih stići. 2:6 Ali ona ih je podigla na krov kuće i sakrila ih stabljike lana, koje je poredala na krov. 2:7 I ljudi su jurili za njima put Jordana do brodova čim su oni koji su ih jurili izašli, zatvorili su kapiju. 2:8 I prije nego što su bili položeni, ona im se popela na krov; 2:9 I ona reče ljudima: Znam da vam je Gospod dao zemlju, i da je vaš užas pao na nas, i da sve stanovnike zemlja se onesvijestila zbog tebe. 2:10 Jer smo čuli kako je Gospod isušio vodu Crvenog mora za vi, kad ste izašli iz Egipta; i šta ste učinili dvojici kraljeva Amoreji koji su bili s druge strane Jordana, Sihon i Og, koje vi potpuno uništena. 2:11 I čim smo čuli ove stvari, ni naša srca se nisu istopila da li je u nekom čoveku ostalo hrabrosti zbog tebe: za GOSPOD, Bog tvoj, on je Bog na nebu gore i na zemlji dolje. 2:12 Sada, dakle, molim vas, zakunite mi se Gospodom, pošto jesam pokazao vam dobrotu, da ćete i vi pokazati dobrotu prema ocu mog kuću, i daj mi pravi znak: 2:13 I da ćete u životu sačuvati mog oca, moju majku i moju braću, i moje sestre, i sve što imaju, i izbavljaju naše živote smrt. 2:14 A ljudi joj odgovoriše: "Naš život za tebe, ako ne kažeš ovaj naš." posao. I bit će, kad nam Gospod dade zemlju, mi ćemo postupiće ljubazno i iskreno s tobom. 2:15 Zatim ih je spustila uz uže kroz prozor, jer je njena kuća bila na gradskom zidu, a ona je stanovala na zidu. 2:16 A ona im reče: Idite na planinu da se goniči ne sretnu ti; i sakrijte se tamo tri dana, dok progoni ne budu vratio se: a poslije neka ide svojim putem. 2:17 I rekoše joj ljudi: "Bit ćemo neporočni u ovoj tvojoj zakletvi natjerao si nas da se zakunemo. 2:18 Gle, kad uđemo u zemlju, ti ćeš vezati ovu crtu skerleta konac u prozoru kojim si nas iznevjerio: i ti ćeš dovedi svog oca, svoju majku, svoju braću i sve svoje očeve kućanstvo, dom tebi. 2:19 I biće, ko god izađe na vrata kuće tvoje na ulicu, njegova krv će biti na njegovoj glavi, i mi ćemo biti nevin: i ko bude s tobom u kući, krv njegova bit će na našoj glavi, ako neka ruka bude na njemu. 2:20 I ako izgovoriš ovo naš posao, bićemo oslobođeni tvoje zakletve koje si nas natjerao da se zakunemo. 2:21 A ona reče: Po tvojim rečima, neka bude. I poslala ih je i oni otidoše; i ona zaveže grimiznu liniju na prozoru. 2:22 I otidoše, dođoše na planinu i ostadoše tamo tri dana, dok progonitelji nisu vraćeni: i goniči su ih tražili cijelim putem, ali ih nisam našao. 2:23 Tako se dva čoveka vratiše, siđoše sa planine i prođoše i došao k Jošui, sinu Nunovom, i rekao mu sve to zadesilo ih: 2:24 I rekoše Jošui: Zaista, Gospod je predao u naše ruke sva zemlja; jer se čak i svi stanovnici zemlje onesvestiše zbog nas.