Joshua
2:1 I Jošua, sin Nunov, posla iz Šitima dva čovjeka da tajno uhode,
govoreći: Idi pogledaj zemlju, čak i Jerihon. I oni su otišli i došli u jedan
bludničinu kuću, po imenu Rahab, i tamo prenoćio.
2:2 I javi se kralju Jerihona govoreći: Evo, uđoše ljudi
ovamo do noći sinova Izraelovih da pretražuju zemlju.
2:3 I kralj Jerihona posla Rahabi govoreći: Izvedite ljude
koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoju kuću, jer su
dođi da pretražiš cijelu zemlju.
2:4 A žena uze dva muškarca, sakri ih i reče ovako: Dođoše
ljudi za mene, ali ne znam odakle su bili:
2:5 I dogodi se otprilike u vrijeme zatvaranja kapije, kad je bilo
mrak, da su ljudi izašli: kuda su ljudi otišli, ne znam: goniti
za njima brzo; jer ćete ih stići.
2:6 Ali ona ih je podigla na krov kuće i sakrila ih
stabljike lana, koje je poredala na krov.
2:7 I ljudi su jurili za njima put Jordana do brodova
čim su oni koji su ih jurili izašli, zatvorili su kapiju.
2:8 I prije nego što su bili položeni, ona im se popela na krov;
2:9 I ona reče ljudima: Znam da vam je Gospod dao zemlju,
i da je vaš užas pao na nas, i da sve stanovnike
zemlja se onesvijestila zbog tebe.
2:10 Jer smo čuli kako je Gospod isušio vodu Crvenog mora za
vi, kad ste izašli iz Egipta; i šta ste učinili dvojici kraljeva
Amoreji koji su bili s druge strane Jordana, Sihon i Og, koje vi
potpuno uništena.
2:11 I čim smo čuli ove stvari, ni naša srca se nisu istopila
da li je u nekom čoveku ostalo hrabrosti zbog tebe: za
GOSPOD, Bog tvoj, on je Bog na nebu gore i na zemlji dolje.
2:12 Sada, dakle, molim vas, zakunite mi se Gospodom, pošto jesam
pokazao vam dobrotu, da ćete i vi pokazati dobrotu prema ocu mog
kuću, i daj mi pravi znak:
2:13 I da ćete u životu sačuvati mog oca, moju majku i moju braću,
i moje sestre, i sve što imaju, i izbavljaju naše živote
smrt.
2:14 A ljudi joj odgovoriše: "Naš život za tebe, ako ne kažeš ovaj naš."
posao. I bit će, kad nam Gospod dade zemlju, mi ćemo
postupiće ljubazno i iskreno s tobom.
2:15 Zatim ih je spustila uz uže kroz prozor, jer je njena kuća bila
na gradskom zidu, a ona je stanovala na zidu.
2:16 A ona im reče: Idite na planinu da se goniči ne sretnu
ti; i sakrijte se tamo tri dana, dok progoni ne budu
vratio se: a poslije neka ide svojim putem.
2:17 I rekoše joj ljudi: "Bit ćemo neporočni u ovoj tvojoj zakletvi
natjerao si nas da se zakunemo.
2:18 Gle, kad uđemo u zemlju, ti ćeš vezati ovu crtu skerleta
konac u prozoru kojim si nas iznevjerio: i ti ćeš
dovedi svog oca, svoju majku, svoju braću i sve svoje očeve
kućanstvo, dom tebi.
2:19 I biće, ko god izađe na vrata kuće tvoje
na ulicu, njegova krv će biti na njegovoj glavi, i mi ćemo biti
nevin: i ko bude s tobom u kući, krv njegova
bit će na našoj glavi, ako neka ruka bude na njemu.
2:20 I ako izgovoriš ovo naš posao, bićemo oslobođeni tvoje zakletve
koje si nas natjerao da se zakunemo.
2:21 A ona reče: Po tvojim rečima, neka bude. I poslala ih je
i oni otidoše; i ona zaveže grimiznu liniju na prozoru.
2:22 I otidoše, dođoše na planinu i ostadoše tamo tri dana,
dok progonitelji nisu vraćeni: i goniči su ih tražili
cijelim putem, ali ih nisam našao.
2:23 Tako se dva čoveka vratiše, siđoše sa planine i prođoše
i došao k Jošui, sinu Nunovom, i rekao mu sve to
zadesilo ih:
2:24 I rekoše Jošui: Zaista, Gospod je predao u naše ruke
sva zemlja; jer se čak i svi stanovnici zemlje onesvestiše
zbog nas.