Jonah 4:1 Ali Jona se to veoma razljuti, i on se veoma naljuti. 4:2 I pomoli se Gospodu i reče: Molim te, Gospode, nije li ovo moja izreka, kada sam još bio u svojoj zemlji? Stoga sam prije toga pobjegao Taršiš: jer sam znao da si ti milostiv Bog, milostiv, spor gnjev, i velike dobrote, i kajati se od zla. 4:3 Zato sada, Gospode, uzmi od mene život moj; jer jeste bolje da umrem nego da zivim. 4:4 Tada reče Gospod: Zar se dobro ljutiš? 4:5 Tako Jona iziđe iz grada i sede na istočnoj strani grada, i tamo mu je napravio separe i sjedio ispod njega u sjeni, dok nije mogao vidi šta će biti sa gradom. 4:6 I Gospod Bog pripremi tikvu i učini da se popne na Jonu, da bi to mogla biti senka nad njegovom glavom, da ga izbavi od njegove tuge. Tako je Jona bio veoma obradovan tikvi. 4:7 Ali Bog je pripremio crva kada je jutro izašlo sutradan, i udario je tikva da je uvenula. 4:8 I dogodilo se, kada je sunce izašlo, da je Bog pripremio a žestok istočni vjetar; i sunce udari u glavu Joninu, da on onesvijestio se i poželio u sebi da umre i rekao: Bolje je za mene umrijeti nego živjeti. 4:9 I reče Bog Joni: Zar se dobro ljutiš zbog tikvice? I on rekao: "Dobro činim da se ljutim, čak do smrti." 4:10 Tada reče Gospod: sažalio si se na tikvu zbog koje si nije se trudio, niti je učinio da raste; koji se pojavio u noći, i poginuo u noći: 4:11 I da ne poštedim Ninivu, taj veliki grad, u kome je više nego šestdeset hiljada ljudi koji ne mogu da razaznaju između svoje desne ruke i njihova lijeva ruka; a takođe i mnogo stoke?