Jonah
4:1 Ali Jona se to veoma razljuti, i on se veoma naljuti.
4:2 I pomoli se Gospodu i reče: Molim te, Gospode, nije li ovo
moja izreka, kada sam još bio u svojoj zemlji? Stoga sam prije toga pobjegao
Taršiš: jer sam znao da si ti milostiv Bog, milostiv, spor
gnjev, i velike dobrote, i kajati se od zla.
4:3 Zato sada, Gospode, uzmi od mene život moj; jer jeste
bolje da umrem nego da zivim.
4:4 Tada reče Gospod: Zar se dobro ljutiš?
4:5 Tako Jona iziđe iz grada i sede na istočnoj strani grada, i
tamo mu je napravio separe i sjedio ispod njega u sjeni, dok nije mogao
vidi šta će biti sa gradom.
4:6 I Gospod Bog pripremi tikvu i učini da se popne na Jonu,
da bi to mogla biti senka nad njegovom glavom, da ga izbavi od njegove tuge.
Tako je Jona bio veoma obradovan tikvi.
4:7 Ali Bog je pripremio crva kada je jutro izašlo sutradan, i udario je
tikva da je uvenula.
4:8 I dogodilo se, kada je sunce izašlo, da je Bog pripremio a
žestok istočni vjetar; i sunce udari u glavu Joninu, da on
onesvijestio se i poželio u sebi da umre i rekao: Bolje je za mene
umrijeti nego živjeti.
4:9 I reče Bog Joni: Zar se dobro ljutiš zbog tikvice? I on
rekao: "Dobro činim da se ljutim, čak do smrti."
4:10 Tada reče Gospod: sažalio si se na tikvu zbog koje si
nije se trudio, niti je učinio da raste; koji se pojavio u noći, i
poginuo u noći:
4:11 I da ne poštedim Ninivu, taj veliki grad, u kome je više nego
šestdeset hiljada ljudi koji ne mogu da razaznaju između svoje desne ruke
i njihova lijeva ruka; a takođe i mnogo stoke?