Jonah
2:1 Tada se Jona pomoli Gospodu Bogu svome iz ribljeg trbuha,
2:2 I rekoh: Ja sam zavapio zbog svoje nevolje Gospodu, i on
čuo me; iz stomaka pakla sam povikao, a ti si čuo moj glas.
2:3 Jer si me bacio u dubinu, usred mora; i
poplave su me okružile: svi tvoji valovi i tvoji valovi prošli su preko mene.
2:4 Tada rekoh: odbačen sam od očiju tvojih; ipak ću ponovo pogledati prema
tvoj sveti hram.
2:5 Vode su me okružile, čak do duše, dubina me zatvorila
okolo, korov mi je bio omotan oko glave.
2:6 Sišao sam do dna planina; zemlja sa svojim rešetkama bila
o meni zauvek: ipak si ti izvukao život moj iz kvarenja, O
GOSPOD moj Bože.
2:7 Kad se duša moja u meni klonu, setih se Gospoda, i dođe molitva moja
u tebe, u tvoj sveti hram.
2:8 Oni koji posmatraju lažnu taštinu napuštaju sopstvenu milost.
2:9 Ali ja ću tebi žrtvovati u glasu zahvale; hoću
plati ono što sam se zakleo. Spasenje je od GOSPODA.
2:10 I Gospod se obrati ribi, i ona povrati Jonu na suvo
zemljište.