Jonah 2:1 Tada se Jona pomoli Gospodu Bogu svome iz ribljeg trbuha, 2:2 I rekoh: Ja sam zavapio zbog svoje nevolje Gospodu, i on čuo me; iz stomaka pakla sam povikao, a ti si čuo moj glas. 2:3 Jer si me bacio u dubinu, usred mora; i poplave su me okružile: svi tvoji valovi i tvoji valovi prošli su preko mene. 2:4 Tada rekoh: odbačen sam od očiju tvojih; ipak ću ponovo pogledati prema tvoj sveti hram. 2:5 Vode su me okružile, čak do duše, dubina me zatvorila okolo, korov mi je bio omotan oko glave. 2:6 Sišao sam do dna planina; zemlja sa svojim rešetkama bila o meni zauvek: ipak si ti izvukao život moj iz kvarenja, O GOSPOD moj Bože. 2:7 Kad se duša moja u meni klonu, setih se Gospoda, i dođe molitva moja u tebe, u tvoj sveti hram. 2:8 Oni koji posmatraju lažnu taštinu napuštaju sopstvenu milost. 2:9 Ali ja ću tebi žrtvovati u glasu zahvale; hoću plati ono što sam se zakleo. Spasenje je od GOSPODA. 2:10 I Gospod se obrati ribi, i ona povrati Jonu na suvo zemljište.