John
4:1 Kad je dakle Gospod saznao kako su fariseji čuli da je Isus stvorio
i krstio više učenika nego Jovan,
4:2 (Iako sam Isus nije krstio, nego njegovi učenici,)
4:3 Otišao je iz Judeje i opet otišao u Galileju.
4:4 I mora da prođe kroz Samariju.
4:5 Zatim dolazi u grad Samarski, koji se zove Sihar, blizu
parcelu zemlje koju je Jakov dao svom sinu Josifu.
4:6 Jakovljev bunar je bio tamo. Isus je, dakle, umoran od svojih
putovanja, sede ovako na bunar: i beše oko šestog sata.
4:7 Dolazi žena iz Samarije da zahvati vodu; reče joj Isus:
Daj mi da pijem.
4:8 (Jer su njegovi učenici otišli u grad da kupe meso.)
4:9 Tada mu žena iz Samarije reče: Kako to da si ti
Jevreje, traži piće od mene, koja sam žena iz Samarije? jer Jevreji imaju
nema posla sa Samarićanima.
4:10 Odgovori Isus i reče joj: Kad bi znala dar Božji, i
ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem? ti bi pitao
od njega, i on bi ti dao žive vode.
4:11 Reče mu žena: Gospodine, ti nemaš čime da crtaš, a
bunar je dubok: otkuda ti onda voda živa?
4:12 Jesi li veći od našeg oca Jakova, koji nam je dao bunar, i
pio od toga sebe, svoju djecu i svoju stoku?
4:13 Odgovori Isus i reče joj: Ko pije od ove vode
opet žeđ:
4:14 Ali ko pije od vode koju ću mu ja dati neće nikada
žeđ; ali voda koju ću mu dati bit će u njemu izvor
voda izvire u večni život.
4:15 Reče mu žena: Gospodine, daj mi ove vode da ne ožednem,
niti dolazi ovamo da crta.
4:16 Reče joj Isus: Idi, zovi muža svoga i dođi ovamo.
4:17 Žena odgovori i reče: Nemam muža. Isus joj je rekao,
Dobro si rekla, ja nemam muža:
4:18 Jer si imala pet muževa; a onaj koga sada imaš nije tvoj
muž: u tome si zaista rekao.
4:19 Žena mu reče: Gospodine, vidim da si ti prorok.
4:20 Naši očevi su se klanjali na ovoj gori; a vi kažete da u Jerusalimu
je mesto gde ljudi treba da obožavaju.
4:21 Reče joj Isus: Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kada ćeš
ni na ovoj gori, ni u Jerusalimu, ne klanjajte se Ocu.
4:22 Vi se klanjate ne znate čemu: mi znamo čemu se klanjamo: jer je spasenje
Jevreja.
4:23 Ali dolazi čas, i sada je, kada će se pravi obožavaoci klanjati
Otac u duhu i istini: jer Otac to traži
obožavati ga.
4:24 Bog je Duh; i oni koji mu se klanjaju, moraju ga obožavati u duhu
i to u istini.
4:25 Žena mu reče: Znam da dolazi Mesija, koji se zove
Hristos: kada dođe, sve će nam reći.
4:26 Reče joj Isus: Ja sam koji govorim s tobom.
4:27 I na to dođoše njegovi učenici i začudiše se što je razgovarao sa njima
žena: Ali nijedan muškarac nije rekao: Šta tražiš? ili, Zašto razgovaraš sa
ona?
4:28 Žena je tada ostavila svoj lonac i otišla u grad, i
kaže muškarcima,
4:29 Dođite, vidite čoveka, koji mi je rekao sve što sam ikada uradio: nije li ovo
the Christ?
4:30 Zatim su izašli iz grada i došli k njemu.
4:31 U međuvremenu, dok su ga njegovi učenici molili govoreći: Učitelju, jedi.
4:32 Ali on im reče: Imam jela za jelo za koje vi ne znate.
4:33 Zato rekoše učenici jedan drugome: Je li ga ko doveo?
treba jesti?
4:34 Reče im Isus: Moje jelo da vršim volju onoga koji me posla,
i da završi svoj posao.
4:35 Zar ne kažete: Ima još četiri meseca, a onda dolazi žetva? gle,
Ja vam kažem: Podignite oči svoje i pogledajte polja; jer jesu
bijeli već za berbu.
4:36 I ko žanje prima platu i sabira plod za život
vječno: da se raduju i onaj koji sije i onaj koji žanje
zajedno.
4:37 I ovde je ta izreka istinita: Jedan sije, a drugi žanje.
4:38 Poslao sam vas da žanjete ono na čemu niste dali truda: druge ljude
trudili se, i vi ste ušli u njihove trudove.
4:39 I mnogi Samarićani iz toga grada povjerovaše u njega zbog te riječi
o ženi, koja je svedočila, rekao mi je sve što sam ikada uradio.
4:40 Kad su Samarićani došli k njemu, molili su ga da on
bi ostao s njima: i on je ostao tamo dva dana.
4:41 I mnogo više povjerovaše zbog njegove riječi;
4:42 I reče ženi: "Sada vjerujemo, ne zbog tvoje riječi, jer
i sami smo ga čuli i znamo da je ovo zaista Hrist,
Spasitelja svijeta.
4:43 A posle dva dana otide odande i ode u Galileju.
4:44 Jer sam Isus je posvjedočio da prorok nema časti u svojoj
zemlja.
4:45 Onda kada je došao u Galileju, Galilejci su ga primili
vidio sve što je učinio u Jerusalimu na gozbu: jer i oni
otišao na gozbu.
4:46 Tako je Isus ponovo došao u Kanu Galilejsku, gde je od vode načinio vino.
A bio je jedan plemić, čiji je sin bio bolestan u Kafarnaumu.
4:47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otišao je
njemu, i molio ga da siđe i izliječi njegovog sina:
jer je bio na samrti.
4:48 Tada mu Isus reče: Ako ne vidite znakove i čuda, nećete
vjerovati.
4:49 Reče mu plemić: Gospodine, siđi prije nego što mi dijete umre.
4:50 Reče mu Isus: Idi; tvoj sin živ. I čovjek je vjerovao
riječ koju mu je Isus rekao, i on ode svojim putem.
4:51 I dok je sada silazio, njegove sluge ga sretnu i rekoše mu:
govoreći: Živ ti sin.
4:52 Zatim ih je upitao kada je počeo da se popravlja. I rekli su
njemu, Jučer u sedmi sat groznica ga je napustila.
4:53 Tako je otac znao da je to bilo u isti čas, u koji je Isus rekao
njemu živi sin tvoj!
4:54 Ovo je opet drugo čudo koje je Isus učinio kada je izašao
Judeja u Galileju.