John 4:1 Kad je dakle Gospod saznao kako su fariseji čuli da je Isus stvorio i krstio više učenika nego Jovan, 4:2 (Iako sam Isus nije krstio, nego njegovi učenici,) 4:3 Otišao je iz Judeje i opet otišao u Galileju. 4:4 I mora da prođe kroz Samariju. 4:5 Zatim dolazi u grad Samarski, koji se zove Sihar, blizu parcelu zemlje koju je Jakov dao svom sinu Josifu. 4:6 Jakovljev bunar je bio tamo. Isus je, dakle, umoran od svojih putovanja, sede ovako na bunar: i beše oko šestog sata. 4:7 Dolazi žena iz Samarije da zahvati vodu; reče joj Isus: Daj mi da pijem. 4:8 (Jer su njegovi učenici otišli u grad da kupe meso.) 4:9 Tada mu žena iz Samarije reče: Kako to da si ti Jevreje, traži piće od mene, koja sam žena iz Samarije? jer Jevreji imaju nema posla sa Samarićanima. 4:10 Odgovori Isus i reče joj: Kad bi znala dar Božji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem? ti bi pitao od njega, i on bi ti dao žive vode. 4:11 Reče mu žena: Gospodine, ti nemaš čime da crtaš, a bunar je dubok: otkuda ti onda voda živa? 4:12 Jesi li veći od našeg oca Jakova, koji nam je dao bunar, i pio od toga sebe, svoju djecu i svoju stoku? 4:13 Odgovori Isus i reče joj: Ko pije od ove vode opet žeđ: 4:14 Ali ko pije od vode koju ću mu ja dati neće nikada žeđ; ali voda koju ću mu dati bit će u njemu izvor voda izvire u večni život. 4:15 Reče mu žena: Gospodine, daj mi ove vode da ne ožednem, niti dolazi ovamo da crta. 4:16 Reče joj Isus: Idi, zovi muža svoga i dođi ovamo. 4:17 Žena odgovori i reče: Nemam muža. Isus joj je rekao, Dobro si rekla, ja nemam muža: 4:18 Jer si imala pet muževa; a onaj koga sada imaš nije tvoj muž: u tome si zaista rekao. 4:19 Žena mu reče: Gospodine, vidim da si ti prorok. 4:20 Naši očevi su se klanjali na ovoj gori; a vi kažete da u Jerusalimu je mesto gde ljudi treba da obožavaju. 4:21 Reče joj Isus: Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kada ćeš ni na ovoj gori, ni u Jerusalimu, ne klanjajte se Ocu. 4:22 Vi se klanjate ne znate čemu: mi znamo čemu se klanjamo: jer je spasenje Jevreja. 4:23 Ali dolazi čas, i sada je, kada će se pravi obožavaoci klanjati Otac u duhu i istini: jer Otac to traži obožavati ga. 4:24 Bog je Duh; i oni koji mu se klanjaju, moraju ga obožavati u duhu i to u istini. 4:25 Žena mu reče: Znam da dolazi Mesija, koji se zove Hristos: kada dođe, sve će nam reći. 4:26 Reče joj Isus: Ja sam koji govorim s tobom. 4:27 I na to dođoše njegovi učenici i začudiše se što je razgovarao sa njima žena: Ali nijedan muškarac nije rekao: Šta tražiš? ili, Zašto razgovaraš sa ona? 4:28 Žena je tada ostavila svoj lonac i otišla u grad, i kaže muškarcima, 4:29 Dođite, vidite čoveka, koji mi je rekao sve što sam ikada uradio: nije li ovo the Christ? 4:30 Zatim su izašli iz grada i došli k njemu. 4:31 U međuvremenu, dok su ga njegovi učenici molili govoreći: Učitelju, jedi. 4:32 Ali on im reče: Imam jela za jelo za koje vi ne znate. 4:33 Zato rekoše učenici jedan drugome: Je li ga ko doveo? treba jesti? 4:34 Reče im Isus: Moje jelo da vršim volju onoga koji me posla, i da završi svoj posao. 4:35 Zar ne kažete: Ima još četiri meseca, a onda dolazi žetva? gle, Ja vam kažem: Podignite oči svoje i pogledajte polja; jer jesu bijeli već za berbu. 4:36 I ko žanje prima platu i sabira plod za život vječno: da se raduju i onaj koji sije i onaj koji žanje zajedno. 4:37 I ovde je ta izreka istinita: Jedan sije, a drugi žanje. 4:38 Poslao sam vas da žanjete ono na čemu niste dali truda: druge ljude trudili se, i vi ste ušli u njihove trudove. 4:39 I mnogi Samarićani iz toga grada povjerovaše u njega zbog te riječi o ženi, koja je svedočila, rekao mi je sve što sam ikada uradio. 4:40 Kad su Samarićani došli k njemu, molili su ga da on bi ostao s njima: i on je ostao tamo dva dana. 4:41 I mnogo više povjerovaše zbog njegove riječi; 4:42 I reče ženi: "Sada vjerujemo, ne zbog tvoje riječi, jer i sami smo ga čuli i znamo da je ovo zaista Hrist, Spasitelja svijeta. 4:43 A posle dva dana otide odande i ode u Galileju. 4:44 Jer sam Isus je posvjedočio da prorok nema časti u svojoj zemlja. 4:45 Onda kada je došao u Galileju, Galilejci su ga primili vidio sve što je učinio u Jerusalimu na gozbu: jer i oni otišao na gozbu. 4:46 Tako je Isus ponovo došao u Kanu Galilejsku, gde je od vode načinio vino. A bio je jedan plemić, čiji je sin bio bolestan u Kafarnaumu. 4:47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otišao je njemu, i molio ga da siđe i izliječi njegovog sina: jer je bio na samrti. 4:48 Tada mu Isus reče: Ako ne vidite znakove i čuda, nećete vjerovati. 4:49 Reče mu plemić: Gospodine, siđi prije nego što mi dijete umre. 4:50 Reče mu Isus: Idi; tvoj sin živ. I čovjek je vjerovao riječ koju mu je Isus rekao, i on ode svojim putem. 4:51 I dok je sada silazio, njegove sluge ga sretnu i rekoše mu: govoreći: Živ ti sin. 4:52 Zatim ih je upitao kada je počeo da se popravlja. I rekli su njemu, Jučer u sedmi sat groznica ga je napustila. 4:53 Tako je otac znao da je to bilo u isti čas, u koji je Isus rekao njemu živi sin tvoj! 4:54 Ovo je opet drugo čudo koje je Isus učinio kada je izašao Judeja u Galileju.