Posao 37:1 I od ovoga mi srce zadrhti, i maknu se sa svog mjesta. 37:2 Pažljivo slušajte šum njegovog glasa i zvuk koji izlazi iz njega njegova usta. 37:3 On ga usmjerava pod cijelim nebom, i svoju munju do krajeva zemlje. 37:4 Poslije toga glas zaurla: on grmi glasom svojim ekselencija; i neće ih zadržati kada se čuje njegov glas. 37:5 Bog čudesno grmi svojim glasom; on čini velike stvari, koje ne možemo da shvatimo. 37:6 Jer on veli snijegu: Budi na zemlji; isto tako i malim kiša, i na veliku kišu njegove snage. 37:7 On zapečati ruku svakog čovjeka; da svi ljudi znaju njegov rad. 37:8 Tada zvijeri odlaze u jazbine i ostaju na svojim mjestima. 37:9 S juga dolazi vihor, a sa sjevera hladnoća. 37:10 Dahom Božijim mraz se daje, i širina voda stegnuti. 37:11 I zalivanjem zamara gust oblak, raspršuje svoj sjaj oblak: 37:12 I okreću se njegovim savjetima, da mogu učiniti šta god im zapovjedi na licu svijeta na zemlji. 37:13 On ga čini da dođe, bilo za ispravljanje, bilo za svoju zemlju, ili za milost. 37:14 Slušaj ovo, Jove: stani mirno i posmatraj čudesna dela od Boga. 37:15 Znaš li kada ih je Bog raščistio i izazvao svjetlost svog oblaka sijati? 37:16 Znaš li ravnotežu oblaka, čudesna djela njegova koji je savršen u znanju? 37:17 Kako su ti haljine tople, kad on zemlju smiruje od juga? 37:18 Da li si s njim raširio nebo koje je jako i kao rastopljeno ogledalo? 37:19 Nauči nas šta ćemo mu reći; jer ne možemo naručiti naš govor razlog mraka. 37:20 Hoće li mu se reći da ja govorim? ako čovjek govori, sigurno će biti progutao. 37:21 I sada ljudi ne vide blistavu svetlost koja je u oblacima, nego vjetar prolazi i čisti ih. 37:22 Lepo vreme dolazi sa severa: kod Boga je strašno veličanstvo. 37:23 Dodirujući Svemogućeg, ne možemo ga saznati: odličan je u moći, i na sudu, iu obilju pravde: on neće povrijediti. 37:24 Ljudi ga se, dakle, boje: on ne poštuje nikoga mudra srca.