Posao
37:1 I od ovoga mi srce zadrhti, i maknu se sa svog mjesta.
37:2 Pažljivo slušajte šum njegovog glasa i zvuk koji izlazi iz njega
njegova usta.
37:3 On ga usmjerava pod cijelim nebom, i svoju munju do krajeva
zemlje.
37:4 Poslije toga glas zaurla: on grmi glasom svojim
ekselencija; i neće ih zadržati kada se čuje njegov glas.
37:5 Bog čudesno grmi svojim glasom; on čini velike stvari, koje
ne možemo da shvatimo.
37:6 Jer on veli snijegu: Budi na zemlji; isto tako i malim
kiša, i na veliku kišu njegove snage.
37:7 On zapečati ruku svakog čovjeka; da svi ljudi znaju njegov rad.
37:8 Tada zvijeri odlaze u jazbine i ostaju na svojim mjestima.
37:9 S juga dolazi vihor, a sa sjevera hladnoća.
37:10 Dahom Božijim mraz se daje, i širina voda
stegnuti.
37:11 I zalivanjem zamara gust oblak, raspršuje svoj sjaj
oblak:
37:12 I okreću se njegovim savjetima, da mogu učiniti
šta god im zapovjedi na licu svijeta na zemlji.
37:13 On ga čini da dođe, bilo za ispravljanje, bilo za svoju zemlju, ili za
milost.
37:14 Slušaj ovo, Jove: stani mirno i posmatraj čudesna dela
od Boga.
37:15 Znaš li kada ih je Bog raščistio i izazvao svjetlost svog oblaka
sijati?
37:16 Znaš li ravnotežu oblaka, čudesna djela njegova
koji je savršen u znanju?
37:17 Kako su ti haljine tople, kad on zemlju smiruje od juga?
37:18 Da li si s njim raširio nebo koje je jako i kao rastopljeno
ogledalo?
37:19 Nauči nas šta ćemo mu reći; jer ne možemo naručiti naš govor
razlog mraka.
37:20 Hoće li mu se reći da ja govorim? ako čovjek govori, sigurno će biti
progutao.
37:21 I sada ljudi ne vide blistavu svetlost koja je u oblacima, nego
vjetar prolazi i čisti ih.
37:22 Lepo vreme dolazi sa severa: kod Boga je strašno veličanstvo.
37:23 Dodirujući Svemogućeg, ne možemo ga saznati: odličan je u moći,
i na sudu, iu obilju pravde: on neće povrijediti.
37:24 Ljudi ga se, dakle, boje: on ne poštuje nikoga mudra srca.