Posao 32:1 Tako su ova tri čovjeka prestala odgovarati Jovu, jer je bio pravedan u svome sopstvene oči. 32:2 Tada se raspali gnjev Elihua, sina Barahelovog, Buzijca, od rod Ramov: na Joba se raspali gnjev njegov, jer on opravdao sebe radije nego Boga. 32:3 I protiv njegova tri prijatelja rasplamsao se njegov gnev, jer jesu nije našao odgovor, a ipak je osudio Jova. 32:4 Elihu je čekao da Jov progovori, jer su bili stariji od njih on. 32:5 Kada je Elihu vidio da nema odgovora u ustima ove trojice ljudi, tada je rasplamsao njegov gnev. 32:6 A Elihu, sin Varahelov Buzijin, odgovori i reče: Ja sam mlad. a vi ste vrlo stari; zbog čega sam se uplašio i nisam usudio da ti pokažem svoje mišljenje. 32:7 Rekao sam, dani treba da govore, a mnoštvo godina treba da uči mudrosti. 32:8 Ali u čovjeku je duh, i nadahnuće Svemogućega daje njihovo razumevanje. 32:9 Veliki ljudi nisu uvek mudri: ni stari ne razumeju rasuđivanje. 32:10 Zato rekoh: Poslušajte me! Izneću i svoje mišljenje. 32:11 Gle, čekao sam tvoje riječi; Slušao sam vaše razloge, dok ste vi tražio šta da kaže. 32:12 Da, pazio sam na vas, i gle, nije bilo nikoga od vas uvjerio Jova, ili je to odgovorilo na njegove riječi: 32:13 Da ne biste rekli: "Našli smo mudrost: Bog ga ruši, ne covek. 32:14 Sada on nije uputio svoje reči protiv mene, niti ću mu ja odgovoriti sa svojim govorima. 32:15 Bili su začuđeni, nisu više odgovarali: prestali su da govore. 32:16 Kada sam čekao, (jer oni nisu govorili, nego su stajali i odgovorili ne više;) 32:17 Rekao sam, odgovoriću i na svoj deo, i ja ću reći svoje mišljenje. 32:18 Jer sam pun materije, duh u meni sputava me. 32:19 Gle, moj je trbuh kao vino bez otvora; spreman je da pukne kao nove boce. 32:20 Ja ću govoriti, da se okrepim: otvoriću usne svoje i odgovoriti. 32:21 Dozvolite mi, molim vas, da ne prihvatim bilo kog čoveka, niti da dam laskave titule čovjeku. 32:22 Jer znam da ne dajem laskave titule; na taj način bi moj tvorac uskoro me odvedi.