Posao
32:1 Tako su ova tri čovjeka prestala odgovarati Jovu, jer je bio pravedan u svome
sopstvene oči.
32:2 Tada se raspali gnjev Elihua, sina Barahelovog, Buzijca, od
rod Ramov: na Joba se raspali gnjev njegov, jer on
opravdao sebe radije nego Boga.
32:3 I protiv njegova tri prijatelja rasplamsao se njegov gnev, jer jesu
nije našao odgovor, a ipak je osudio Jova.
32:4 Elihu je čekao da Jov progovori, jer su bili stariji od njih
on.
32:5 Kada je Elihu vidio da nema odgovora u ustima ove trojice ljudi,
tada je rasplamsao njegov gnev.
32:6 A Elihu, sin Varahelov Buzijin, odgovori i reče: Ja sam mlad.
a vi ste vrlo stari; zbog čega sam se uplašio i nisam usudio da ti pokažem svoje
mišljenje.
32:7 Rekao sam, dani treba da govore, a mnoštvo godina treba da uči mudrosti.
32:8 Ali u čovjeku je duh, i nadahnuće Svemogućega daje
njihovo razumevanje.
32:9 Veliki ljudi nisu uvek mudri: ni stari ne razumeju rasuđivanje.
32:10 Zato rekoh: Poslušajte me! Izneću i svoje mišljenje.
32:11 Gle, čekao sam tvoje riječi; Slušao sam vaše razloge, dok ste vi
tražio šta da kaže.
32:12 Da, pazio sam na vas, i gle, nije bilo nikoga od vas
uvjerio Jova, ili je to odgovorilo na njegove riječi:
32:13 Da ne biste rekli: "Našli smo mudrost: Bog ga ruši,
ne covek.
32:14 Sada on nije uputio svoje reči protiv mene, niti ću mu ja odgovoriti
sa svojim govorima.
32:15 Bili su začuđeni, nisu više odgovarali: prestali su da govore.
32:16 Kada sam čekao, (jer oni nisu govorili, nego su stajali i odgovorili ne
više;)
32:17 Rekao sam, odgovoriću i na svoj deo, i ja ću reći svoje mišljenje.
32:18 Jer sam pun materije, duh u meni sputava me.
32:19 Gle, moj je trbuh kao vino bez otvora; spreman je da pukne
kao nove boce.
32:20 Ja ću govoriti, da se okrepim: otvoriću usne svoje i odgovoriti.
32:21 Dozvolite mi, molim vas, da ne prihvatim bilo kog čoveka, niti da dam
laskave titule čovjeku.
32:22 Jer znam da ne dajem laskave titule; na taj način bi moj tvorac
uskoro me odvedi.