Posao 30:1 Ali sada me rugaju oni koji su mlađi od mene, čiji su očevi Prezirao bih da sam bio sa psima mog stada. 30:2 Da, gde bi mi snaga ruku njihovih koristila, u kome staru starost je stradala? 30:3 Zbog oskudice i gladi bili su usamljeni; bežeći u divljinu u nekadašnje vreme pusto i rasipno. 30:4 Koji sijeku sljezove po grmovima i korijenje kleke za meso. 30:5 Bili su protjerani od ljudi, (vikali su za njima kao nakon a lopov ;) 30:6 Živjeti u liticama dolina, u pećinama zemaljskim i u stijene. 30:7 Među grmovima su zavijali; ispod koprive su se skupljale zajedno. 30:8 Oni su bili deca budala, da, deca podlih ljudi: bili su podli nego zemlja. 30:9 I sada sam njihova pjesma, da, ja sam njihova riječ. 30:10 Mrze me, bježe daleko od mene i ne štede da mi pljuju u lice. 30:11 Zato što mi je odriješio uzicu i napao me, i oni su pustili olabavi uzdu preda mnom. 30:12 S desne strane moje diže se mladost; odgurnu mi stopala, i oni podignite protiv mene puteve njihovog uništenja. 30:13 Oni mi kvare put, prednjače moju nesreću, nemaju pomoćnika. 30:14 Dođoše na mene kao široka provala voda: u pustoši navalili su na mene. 30:15 Užasi su se okrenuli na mene: gone moju dušu kao vjetar, i moju blagostanje prolazi kao oblak. 30:16 I sada se duša moja izlila na mene; potrajali su dani nevolje drži me. 30:17 Kosti moje probušene su u meni noću, i tetive moje ne uzimaju odmor. 30:18 Velikom snagom moje bolesti menja se moja odeća: ona me veže otprilike kao kragna mog kaputa. 30:19 On me baci u blato, i postadoh kao prah i pepeo. 30:20 Vičem k tebi, a ti me ne čuješ: ja ustanem, a ti ne obraćaj pažnju na mene. 30:21 Postao si okrutan prema meni, svojom snažnom rukom suprotstavljaš se sebi protiv mene. 30:22 Ti me dižeš na vjetar; natjerao si me da jašem na njemu, i rastvori moju supstancu. 30:23 Jer znam da ćeš me odvesti u smrt i u kuću koja je određena za sve žive. 30:24 Ali on neće pružiti ruku svoju do groba, iako plaču u njegovom uništenju. 30:25 Nisam li plakao za onim koji je bio u nevolji? nije moja duša tugovala siromašni? 30:26 Kad sam tražio dobro, tada me je našlo zlo, i kada sam čekao svetlost, došao je mrak. 30:27 Utrobe su mi uzavrele i nisu mirovale: dani nevolje su me sprečili. 30:28 Otišao sam tugujući bez sunca: ustao sam, i plakao sam u kongregacija. 30:29 Ja sam zmajevima brat i sovama drug. 30:30 Koža mi je crna na meni, a kosti su mi spaljene od vrućine. 30:31 I moja se harfa pretvorila u tugu, i moje orgulje u glas njihov koji plaču.