Posao
30:1 Ali sada me rugaju oni koji su mlađi od mene, čiji su očevi
Prezirao bih da sam bio sa psima mog stada.
30:2 Da, gde bi mi snaga ruku njihovih koristila, u kome staru
starost je stradala?
30:3 Zbog oskudice i gladi bili su usamljeni; bežeći u divljinu u
nekadašnje vreme pusto i rasipno.
30:4 Koji sijeku sljezove po grmovima i korijenje kleke za meso.
30:5 Bili su protjerani od ljudi, (vikali su za njima kao nakon a
lopov ;)
30:6 Živjeti u liticama dolina, u pećinama zemaljskim i u
stijene.
30:7 Među grmovima su zavijali; ispod koprive su se skupljale
zajedno.
30:8 Oni su bili deca budala, da, deca podlih ljudi: bili su podli
nego zemlja.
30:9 I sada sam njihova pjesma, da, ja sam njihova riječ.
30:10 Mrze me, bježe daleko od mene i ne štede da mi pljuju u lice.
30:11 Zato što mi je odriješio uzicu i napao me, i oni su pustili
olabavi uzdu preda mnom.
30:12 S desne strane moje diže se mladost; odgurnu mi stopala, i oni
podignite protiv mene puteve njihovog uništenja.
30:13 Oni mi kvare put, prednjače moju nesreću, nemaju pomoćnika.
30:14 Dođoše na mene kao široka provala voda: u pustoši
navalili su na mene.
30:15 Užasi su se okrenuli na mene: gone moju dušu kao vjetar, i moju
blagostanje prolazi kao oblak.
30:16 I sada se duša moja izlila na mene; potrajali su dani nevolje
drži me.
30:17 Kosti moje probušene su u meni noću, i tetive moje ne uzimaju
odmor.
30:18 Velikom snagom moje bolesti menja se moja odeća: ona me veže
otprilike kao kragna mog kaputa.
30:19 On me baci u blato, i postadoh kao prah i pepeo.
30:20 Vičem k tebi, a ti me ne čuješ: ja ustanem, a ti
ne obraćaj pažnju na mene.
30:21 Postao si okrutan prema meni, svojom snažnom rukom suprotstavljaš se sebi
protiv mene.
30:22 Ti me dižeš na vjetar; natjerao si me da jašem na njemu, i
rastvori moju supstancu.
30:23 Jer znam da ćeš me odvesti u smrt i u kuću koja je određena
za sve žive.
30:24 Ali on neće pružiti ruku svoju do groba, iako plaču
u njegovom uništenju.
30:25 Nisam li plakao za onim koji je bio u nevolji? nije moja duša tugovala
siromašni?
30:26 Kad sam tražio dobro, tada me je našlo zlo, i kada sam čekao
svetlost, došao je mrak.
30:27 Utrobe su mi uzavrele i nisu mirovale: dani nevolje su me sprečili.
30:28 Otišao sam tugujući bez sunca: ustao sam, i plakao sam u
kongregacija.
30:29 Ja sam zmajevima brat i sovama drug.
30:30 Koža mi je crna na meni, a kosti su mi spaljene od vrućine.
30:31 I moja se harfa pretvorila u tugu, i moje orgulje u glas njihov
koji plaču.