Posao 29:1 Štaviše, Jov je nastavio svoju parabolu i rekao: 29:2 O da sam bio kao u prošlim mesecima, kao u danima kada me je Bog sačuvao; 29:3 Kada je njegova svijeća obasjala moju glavu, i kada sam uz njegovu svjetlost hodao kroz tamu; 29:4 Kao što sam bio u danima moje mladosti, kada je tajna Božija bila na meni tabernakul; 29:5 Kad je Svemogući još bio sa mnom, dok su moja djeca bila oko mene; 29:6 Kada sam oprao svoje korake puterom, i stena me je izlila rekama ulje; 29:7 Kad sam izašao na kapiju kroz grad, kada sam spremio svoje mjesto ulica! 29:8 Mladići me ugledaše i sakriše se; a stariji ustadoše i stadoše gore. 29:9 Prinčevi su se uzdržali od govora i položili su ruku na svoja usta. 29:10 Plemići su ćutali, a jezik im se prilijepio za krov njihova usta. 29:11 Kad me uho ču, blagoslovi me; i kada me je oko videlo, to svedočio mi je: 29:12 Zato što sam izbavio siromahe koji su vapili, i siročad, i njega koji nije imao ko da mu pomogne. 29:13 Blagoslov onoga koji je bio spreman da propadne dođe na mene, i ja sam učinio udovicino srce da peva od radosti. 29:14 Obukoh se u pravdu, i ona me obuče: moj sud beše kao haljina i dijadema. 29:15 Bio sam oči slepima, a noge hromima. 29:16 Bio sam otac siromašnima, i tražio sam uzrok koji nisam znao van. 29:17 I slomio sam čeljusti bezbožniku, i iščupao plijen iz njegovog zubi. 29:18 Tada rekoh, umrijet ću u svom gnijezdu, i umnožiću svoje dane kao pijesak. 29:19 Korijen moj se raširio po vodama, i rosa je ležala cijelu noć na meni grana. 29:20 Svježa je slava moja u meni, i luk moj obnovljen u ruci mojoj. 29:21 Ljudi su me slušali, čekali i ćutali na moj savet. 29:22 Posle mojih reči više nisu govorili; i moj govor je pao na njih. 29:23 I čekali su me kao kišu; i oni su širom otvorili usta što se tiče kasne kiše. 29:24 Ako sam im se smijao, nisu vjerovali; i svetlost moje lice koje ne obaraju. 29:25 Odabrao sam njihov put, i seo sam kao poglavar, i živeo kao kralj u vojsci, kao onaj koji tješi ožalošćene.