Posao
29:1 Štaviše, Jov je nastavio svoju parabolu i rekao:
29:2 O da sam bio kao u prošlim mesecima, kao u danima kada me je Bog sačuvao;
29:3 Kada je njegova svijeća obasjala moju glavu, i kada sam uz njegovu svjetlost hodao
kroz tamu;
29:4 Kao što sam bio u danima moje mladosti, kada je tajna Božija bila na meni
tabernakul;
29:5 Kad je Svemogući još bio sa mnom, dok su moja djeca bila oko mene;
29:6 Kada sam oprao svoje korake puterom, i stena me je izlila rekama
ulje;
29:7 Kad sam izašao na kapiju kroz grad, kada sam spremio svoje mjesto
ulica!
29:8 Mladići me ugledaše i sakriše se; a stariji ustadoše i stadoše
gore.
29:9 Prinčevi su se uzdržali od govora i položili su ruku na svoja usta.
29:10 Plemići su ćutali, a jezik im se prilijepio za krov
njihova usta.
29:11 Kad me uho ču, blagoslovi me; i kada me je oko videlo, to
svedočio mi je:
29:12 Zato što sam izbavio siromahe koji su vapili, i siročad, i njega
koji nije imao ko da mu pomogne.
29:13 Blagoslov onoga koji je bio spreman da propadne dođe na mene, i ja sam učinio
udovicino srce da peva od radosti.
29:14 Obukoh se u pravdu, i ona me obuče: moj sud beše kao haljina i
dijadema.
29:15 Bio sam oči slepima, a noge hromima.
29:16 Bio sam otac siromašnima, i tražio sam uzrok koji nisam znao
van.
29:17 I slomio sam čeljusti bezbožniku, i iščupao plijen iz njegovog
zubi.
29:18 Tada rekoh, umrijet ću u svom gnijezdu, i umnožiću svoje dane kao
pijesak.
29:19 Korijen moj se raširio po vodama, i rosa je ležala cijelu noć na meni
grana.
29:20 Svježa je slava moja u meni, i luk moj obnovljen u ruci mojoj.
29:21 Ljudi su me slušali, čekali i ćutali na moj savet.
29:22 Posle mojih reči više nisu govorili; i moj govor je pao na njih.
29:23 I čekali su me kao kišu; i oni su širom otvorili usta
što se tiče kasne kiše.
29:24 Ako sam im se smijao, nisu vjerovali; i svetlost moje
lice koje ne obaraju.
29:25 Odabrao sam njihov put, i seo sam kao poglavar, i živeo kao kralj u vojsci,
kao onaj koji tješi ožalošćene.