Posao 17:1 Dah mi je pokvaren, dani mi izumrli, grobovi su mi spremni. 17:2 Zar sa mnom nema rugača? i zar se moje oko ne zadržava u njihovom provokacija? 17:3 Lezi sada, daj me u jemstvo kod sebe; ko je taj koji će udariti ruke sa mnom? 17:4 Jer ti si srce njihovo sakrio od razuma; zato ćeš ne veličati ih. 17:5 Ko laska svojim prijateljima, čak i očima dece svoje neće uspjeti. 17:6 Učinio je od mene i riječ naroda; a prije sam bio kao tabret. 17:7 I moje oko je zamućeno od tuge, i svi udovi moji su kao a senka. 17:8 Ispravni ljudi će se zaprepastiti ovim, a nevini će se uzburkati sebe protiv licemjera. 17:9 I pravednik će se držati svog puta, i ko ima čiste ruke biće sve jači i jači. 17:10 Ali što se tiče svih vas, vratite se i dođite sada, jer ja ne mogu naći jednog mudar čovek među vama. 17:11 Moji dani su prošli, moje namere su prekinute, čak i moje misli srce. 17:12 Oni menjaju noć u dan: svetlost je kratka zbog tame. 17:13 Ako čekam, grob je moja kuća: U mraku sam pospremio krevet. 17:14 Rekoh korupciji, ti si moj otac, crvu, ti si moj majka i moja sestra. 17:15 I gde je sada moja nada? što se tiče moje nade, ko će je videti? 17:16 Oni će sići do rešetki jame, kada naš zajednički odmor bude unutra prašina.