Posao
17:1 Dah mi je pokvaren, dani mi izumrli, grobovi su mi spremni.
17:2 Zar sa mnom nema rugača? i zar se moje oko ne zadržava u njihovom
provokacija?
17:3 Lezi sada, daj me u jemstvo kod sebe; ko je taj koji će udariti
ruke sa mnom?
17:4 Jer ti si srce njihovo sakrio od razuma; zato ćeš
ne veličati ih.
17:5 Ko laska svojim prijateljima, čak i očima dece svoje
neće uspjeti.
17:6 Učinio je od mene i riječ naroda; a prije sam bio kao
tabret.
17:7 I moje oko je zamućeno od tuge, i svi udovi moji su kao a
senka.
17:8 Ispravni ljudi će se zaprepastiti ovim, a nevini će se uzburkati
sebe protiv licemjera.
17:9 I pravednik će se držati svog puta, i ko ima čiste ruke
biće sve jači i jači.
17:10 Ali što se tiče svih vas, vratite se i dođite sada, jer ja ne mogu naći jednog
mudar čovek među vama.
17:11 Moji dani su prošli, moje namere su prekinute, čak i moje misli
srce.
17:12 Oni menjaju noć u dan: svetlost je kratka zbog tame.
17:13 Ako čekam, grob je moja kuća: U mraku sam pospremio krevet.
17:14 Rekoh korupciji, ti si moj otac, crvu, ti si moj
majka i moja sestra.
17:15 I gde je sada moja nada? što se tiče moje nade, ko će je videti?
17:16 Oni će sići do rešetki jame, kada naš zajednički odmor bude unutra
prašina.