Posao 11:1 Tada odgovori Sofar Naamaćanin i reče: 11:2 Zar ne bi trebalo odgovoriti na mnoštvo reči? i treba li čovjek pun razgovor biti opravdan? 11:3 Da li tvoje laži treba da nateraju ljude da ćute? i kad se rugaš, hoćeš niko te ne stidi? 11:4 Jer ti si rekao: Moja nauka je čista, i čist sam u očima tvojim. 11:5 Ali kad bi Bog progovorio i otvorio usne protiv tebe; 11:6 I da bi ti otkrio tajne mudrosti, da su dvostruke na ono što jeste! Znaj dakle da Bog traži od tebe manje nego tvoje bezakonje zaslužuje. 11:7 Možeš li traženjem pronaći Boga? možeš li saznati Svemogućeg do savršenstva? 11:8 Visok je kao nebo; šta možeš da uradiš? dublje od pakla; šta možeš li znati? 11:9 Mjera mu je duža od zemlje i šira od mora. 11:10 Ako je prekinuo, i zaćutao, ili se okupio, ko će mu onda smetati? 11:11 Jer on poznaje sujetne ljude, vidi i zlo; neće li onda uzeti u obzir? 11:12 Jer sujetan bi čovjek bio mudar, ako se čovjek rodi kao magare divlje. 11:13 Ako pripremiš srce svoje i pružiš ruke svoje prema njemu; 11:14 Ako je bezakonje u tvojoj ruci, udalji ga, i nemoj da bude zlo prebivaj u šatorima svojim. 11:15 Jer tada ćeš podići lice svoje bez mrlje; da, bićeš postojani i ne boj se: 11:16 Jer ćeš zaboraviti svoju nesreću, i pamtiti je kao vodu koja preminuti: 11:17 I tvoje će doba biti jasnije od podneva, ti ćeš blistati, bićeš kao jutro. 11:18 I bićeš siguran, jer ima nade; da, ti ćeš kopati o tebi, i ti ćeš se odmoriti u sigurnosti. 11:19 I ti ćeš leći, i niko te neće plašiti; da, mnogo odgovaraće ti. 11:20 Ali oči zlih će pasti, i neće pobjeći, i njihova nada će biti kao odustajanje od duha.