Posao
11:1 Tada odgovori Sofar Naamaćanin i reče:
11:2 Zar ne bi trebalo odgovoriti na mnoštvo reči? i treba li čovjek pun
razgovor biti opravdan?
11:3 Da li tvoje laži treba da nateraju ljude da ćute? i kad se rugaš, hoćeš
niko te ne stidi?
11:4 Jer ti si rekao: Moja nauka je čista, i čist sam u očima tvojim.
11:5 Ali kad bi Bog progovorio i otvorio usne protiv tebe;
11:6 I da bi ti otkrio tajne mudrosti, da su dvostruke
na ono što jeste! Znaj dakle da Bog traži od tebe manje nego
tvoje bezakonje zaslužuje.
11:7 Možeš li traženjem pronaći Boga? možeš li saznati Svemogućeg
do savršenstva?
11:8 Visok je kao nebo; šta možeš da uradiš? dublje od pakla; šta
možeš li znati?
11:9 Mjera mu je duža od zemlje i šira od mora.
11:10 Ako je prekinuo, i zaćutao, ili se okupio, ko će mu onda smetati?
11:11 Jer on poznaje sujetne ljude, vidi i zlo; neće li onda
uzeti u obzir?
11:12 Jer sujetan bi čovjek bio mudar, ako se čovjek rodi kao magare divlje.
11:13 Ako pripremiš srce svoje i pružiš ruke svoje prema njemu;
11:14 Ako je bezakonje u tvojoj ruci, udalji ga, i nemoj da bude zlo
prebivaj u šatorima svojim.
11:15 Jer tada ćeš podići lice svoje bez mrlje; da, bićeš
postojani i ne boj se:
11:16 Jer ćeš zaboraviti svoju nesreću, i pamtiti je kao vodu koja
preminuti:
11:17 I tvoje će doba biti jasnije od podneva, ti ćeš blistati,
bićeš kao jutro.
11:18 I bićeš siguran, jer ima nade; da, ti ćeš kopati
o tebi, i ti ćeš se odmoriti u sigurnosti.
11:19 I ti ćeš leći, i niko te neće plašiti; da, mnogo
odgovaraće ti.
11:20 Ali oči zlih će pasti, i neće pobjeći, i
njihova nada će biti kao odustajanje od duha.