Posao 10:1 Duša mi je umorna od života moga; Ja ću svoju žalbu ostaviti na sebi; I govoriće u gorčini moje duše. 10:2 Reći ću Bogu: ne osuđuj me; pokaži mi zašto takmiči se sa mnom. 10:3 Da li je dobro za tebe da tlačiš, da prezri delo ruku svojih i zablistaj po savetu opaki? 10:4 Imaš li oči od mesa? ili vidiš kao što vidi čovjek? 10:5 Da li su tvoji dani kao ljudski? su tvoje godine kao ljudski dani, 10:6 Da istražuješ bezakonje moje, i tražiš grijehe moje? 10:7 Ti znaš da nisam zao; i ne postoji niko ko može da isporuči iz tvoje ruke. 10:8 Ruke tvoje stvoriše me i sazdaše me unaokolo; ipak ti nemoj me uništiti. 10:9 Upamti, molim te, da si me načinio kao glinu; i uvenuće opet me dovodiš u prah? 10:10 Zar me nisi izlio kao mleko, i usirio me kao sir? 10:11 Obukao si me kožom i mesom, i ogradio me kostima i tetive. 10:12 Ti si mi dao život i naklonost, i tvoja poseta je sačuvala moj duh. 10:13 I ove stvari si sakrio u svom srcu: Znam da je ovo sa te. 10:14 Ako zgrešim, ti me označavaš, i nećeš me osloboditi od mog iniquity. 10:15 Ako sam zao, teško meni; i ako budem pravedan, ipak neću podići u moju glavu. pun sam zbunjenosti; zato vidi moju nevolju; 10:16 Jer raste. Ti me loviš kao ljutog lava: i opet ti pokaži mi se čudesnim. 10:17 Obnavljaš svoje svjedoke protiv mene i pojačavaš svoje ogorčenje na mene; promjene i rat su protiv mene. 10:18 Zašto si me onda izveo iz materice? Oh da sam imao odustao od duha, i nijedno oko me nije videlo! 10:19 Trebao sam biti kao da nisam bio; Trebalo je da me nose od materice do groba. 10:20 Zar moji dani nisu mali? prestani onda, i pusti me da uzmem utješi malo, 10:21 Prije nego odem odakle se neću vratiti, čak ni u zemlju tame i senka smrti; 10:22 Zemlja tame, kao sama tama; i senke smrti, bez ikakvog reda, i gde je svetlost kao tama.