Posao
10:1 Duša mi je umorna od života moga; Ja ću svoju žalbu ostaviti na sebi; I
govoriće u gorčini moje duše.
10:2 Reći ću Bogu: ne osuđuj me; pokaži mi zašto
takmiči se sa mnom.
10:3 Da li je dobro za tebe da tlačiš, da
prezri delo ruku svojih i zablistaj po savetu
opaki?
10:4 Imaš li oči od mesa? ili vidiš kao što vidi čovjek?
10:5 Da li su tvoji dani kao ljudski? su tvoje godine kao ljudski dani,
10:6 Da istražuješ bezakonje moje, i tražiš grijehe moje?
10:7 Ti znaš da nisam zao; i ne postoji niko ko može da isporuči
iz tvoje ruke.
10:8 Ruke tvoje stvoriše me i sazdaše me unaokolo; ipak ti
nemoj me uništiti.
10:9 Upamti, molim te, da si me načinio kao glinu; i uvenuće
opet me dovodiš u prah?
10:10 Zar me nisi izlio kao mleko, i usirio me kao sir?
10:11 Obukao si me kožom i mesom, i ogradio me kostima
i tetive.
10:12 Ti si mi dao život i naklonost, i tvoja poseta je sačuvala
moj duh.
10:13 I ove stvari si sakrio u svom srcu: Znam da je ovo sa
te.
10:14 Ako zgrešim, ti me označavaš, i nećeš me osloboditi od mog
iniquity.
10:15 Ako sam zao, teško meni; i ako budem pravedan, ipak neću podići
u moju glavu. pun sam zbunjenosti; zato vidi moju nevolju;
10:16 Jer raste. Ti me loviš kao ljutog lava: i opet ti
pokaži mi se čudesnim.
10:17 Obnavljaš svoje svjedoke protiv mene i pojačavaš svoje ogorčenje
na mene; promjene i rat su protiv mene.
10:18 Zašto si me onda izveo iz materice? Oh da sam imao
odustao od duha, i nijedno oko me nije videlo!
10:19 Trebao sam biti kao da nisam bio; Trebalo je da me nose
od materice do groba.
10:20 Zar moji dani nisu mali? prestani onda, i pusti me da uzmem
utješi malo,
10:21 Prije nego odem odakle se neću vratiti, čak ni u zemlju tame i
senka smrti;
10:22 Zemlja tame, kao sama tama; i senke smrti,
bez ikakvog reda, i gde je svetlost kao tama.