Posao 2:1 Opet je bio dan kada su sinovi Božiji došli da se predstave pred GOSPODOM, a među njih je došao i Sotona da se predstavi pred Gospodom. 2:2 I reče Gospod Sotoni: Odakle dolaziš? I Satana odgovori Jahve i reče: "Od hodanja po zemlji i tamo od hodanja gore-dolje u njemu. 2:3 I Gospod reče Sotoni: Jesi li pomislio na slugu mog Jova? nema nikog sličnog njemu na zemlji, savršenog i ispravnog čovjeka, jedan koji se boji Boga i kloni se zla? i dalje čvrsto drži svoje integritet, iako si me pokrenuo protiv njega, da ga uništim izvana uzrok. 2:4 I Sotona odgovori Gospodu i reče: Koža za kožu, da, sve što čovek ima volju da da za svoj život. 2:5 Ali pruži ruku svoju i dotakni se njegove kosti i mesa i njega proklet će te u lice. 2:6 I reče Gospod Sotoni: Evo ga u tvojoj ruci; ali sačuvaj njegovu život. 2:7 Tako je Sotona izašao iz lica Gospodnjeg i udario Jova rane čireve od tabana do tjemena. 2:8 I uze mu ulomak da se njime ostruže; i on je sjeo među pepelom. 2:9 Tada mu njegova žena reče: Da li još uvek zadržavaš svoju besprekornost? prokleti Boga i umrijeti. 2:10 Ali on joj reče: Ti govoriš kao jedna od ludih žena govori. Šta? hoćemo li primiti dobro od Božje ruke, i hoćemo li ne primiti zlo? U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. 2:11 Sada kada su Jobova tri prijatelja čula za sve ovo zlo koje se dogodilo njega, oni su došli svaki iz svog mjesta; Elifaz Temanac i Bildad iz Šuhita i Sofar iz Naamate, jer su oni napravili jedan dogovoreno da dođemo da tugujemo s njim i da ga utješimo. 2:12 I kad su podigli svoje oči izdaleka i ne poznaše ga, oni podigoše glas i zaplakaše; i iznajmljuju svaki svoj plašt, i posuli prašinom na njihove glave prema nebu. 2:13 I sedoše s njim na zemlju sedam dana i sedam noći, i niko mu nije progovorio ni riječi, jer su vidjeli da je njegova žalost velika super.