Posao
2:1 Opet je bio dan kada su sinovi Božiji došli da se predstave
pred GOSPODOM, a među njih je došao i Sotona da se predstavi
pred Gospodom.
2:2 I reče Gospod Sotoni: Odakle dolaziš? I Satana
odgovori Jahve i reče: "Od hodanja po zemlji i tamo
od hodanja gore-dolje u njemu.
2:3 I Gospod reče Sotoni: Jesi li pomislio na slugu mog Jova?
nema nikog sličnog njemu na zemlji, savršenog i ispravnog čovjeka, jedan
koji se boji Boga i kloni se zla? i dalje čvrsto drži svoje
integritet, iako si me pokrenuo protiv njega, da ga uništim izvana
uzrok.
2:4 I Sotona odgovori Gospodu i reče: Koža za kožu, da, sve što
čovek ima volju da da za svoj život.
2:5 Ali pruži ruku svoju i dotakni se njegove kosti i mesa i njega
proklet će te u lice.
2:6 I reče Gospod Sotoni: Evo ga u tvojoj ruci; ali sačuvaj njegovu
život.
2:7 Tako je Sotona izašao iz lica Gospodnjeg i udario Jova
rane čireve od tabana do tjemena.
2:8 I uze mu ulomak da se njime ostruže; i on je sjeo
među pepelom.
2:9 Tada mu njegova žena reče: Da li još uvek zadržavaš svoju besprekornost?
prokleti Boga i umrijeti.
2:10 Ali on joj reče: Ti govoriš kao jedna od ludih žena
govori. Šta? hoćemo li primiti dobro od Božje ruke, i hoćemo li
ne primiti zlo? U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.
2:11 Sada kada su Jobova tri prijatelja čula za sve ovo zlo koje se dogodilo
njega, oni su došli svaki iz svog mjesta; Elifaz Temanac i
Bildad iz Šuhita i Sofar iz Naamate, jer su oni napravili jedan
dogovoreno da dođemo da tugujemo s njim i da ga utješimo.
2:12 I kad su podigli svoje oči izdaleka i ne poznaše ga, oni
podigoše glas i zaplakaše; i iznajmljuju svaki svoj plašt, i
posuli prašinom na njihove glave prema nebu.
2:13 I sedoše s njim na zemlju sedam dana i sedam noći,
i niko mu nije progovorio ni riječi, jer su vidjeli da je njegova žalost velika
super.