Jeremiah
17:1 Judin grijeh je napisan željeznim perom i vrhom a
dijamant: urezan je na stolu njihova srca i na rogovima
od vaših oltara;
17:2 Dok njihova djeca pamte svoje žrtvenike i svoje gajeve kraj
zeleno drveće na visokim brdima.
17:3 O moja gora u polju, daću tvoju imovinu i sve tvoje
blago na plijen, i uzvišice tvoje za grijeh, u cijeloj tvojoj
granice.
17:4 I ti, čak i sam, odustani od svog nasleđa koje ja
dao ti; i učinit ću te da služiš svojim neprijateljima u zemlji
što ne znaš: jer ste zapalili oganj u mom gnjevu, koji
gorjeće zauvek.
17:5 Ovako govori Gospod; Neka je proklet čovjek koji se uzda u čovjeka i stvara
meso mu ruku, i čije se srce udaljava od Gospoda.
17:6 Jer će biti kao pustinja u pustinji, i neće vidjeti kada
dobro dolazi; ali će naseljavati isušena mjesta u pustinji, u
slana zemlja i nije naseljena.
17:7 Blago čovjeku koji se uzda u Gospoda i čija se nada Gospodu
je.
17:8 Jer će biti kao drvo zasađeno kraj voda i koje se širi
njeno korijenje kraj rijeke, i neće vidjeti kada dođe vrućina, nego njen list
mora biti zelena; i neće biti oprezan u godini suše, takođe
prestaće da daje plodove.
17:9 Srce je varljivo iznad svega, i očajnički opako: ko može
znaš to?
17:10 Ja GOSPOD istražujem srce, ispitujem uzde, čak da dam svakom čovjeku
prema putevima njegovim i prema plodovima njegovih djela.
17:11 Kao što jarebica sjedi na jajima i ne izleže ih; pa on to
stekne bogatstvo, a ne po pravu, ostaviće ih usred svojih
dana, i na kraju će biti budala.
17:12 Slavni visoki prijesto od početka je mjesto naše svetinje.
17:13 O Gospode, nado Izraelova, posramiće se svi koji te napuste, i
oni koji odu od mene biće zapisani na zemlji, jer oni
napustili su Gospoda, izvor vode žive.
17:14 Iscijeli me, Gospode, i ozdraviću; spasi me, i biću spašen:
jer ti si moja pohvala.
17:15 Gle, govore mi: gde je reč Gospodnja? neka dođe
sad.
17:16 Što se mene tiče, nisam požurio da budem pastor da te slijedim:
niti sam poželio tužan dan; ti znaš: ono što je izašlo
mojih usana bio je pred tobom.
17:17 Ne budi mi strah, ti si moja nada u dan zla.
17:18 Neka se posrame oni koji me progone, ali neka se ne posramim!
neka se uplašeni, ali neka se ja ne uplašim: dovedi na njih
dan zla, i uništi ih dvostrukim uništenjem.
17:19 Ovako mi reče Gospod; Idi i stani na kapiju djece
narod, kojim kraljevi Jude ulaze i kojim odlaze
napolju i na svim vratima Jeruzalema;
17:20 I recite im: Čujte riječ Gospodnju, kraljevi Jude, i
sav Juda i svi stanovnici Jeruzalema koji ulaze po njima
kapije:
17:21 Ovako govori Gospod; Pazite na sebe i ne nosite teret
subotnji dan, niti ga unositi na vrata Jeruzalema;
17:22 I ne nosite bremena iz kuća u subotu,
niti radite bilo kakav posao, nego posvetite subotu, kako sam zapovjedio
tvoji očevi.
17:23 Ali oni ne poslušaše, niti prignuše svoje uho, nego vrate svoj
ukočeni, da ne bi čuli, niti primili pouku.
17:24 I desiće se, ako me pažljivo slušate, kaže
GOSPODINE, da ne uneseš nikakav teret kroz vrata ovoga grada na
subotni dan, ali dan subote posvetite, da u njemu ne radite nikakav posao;
17:25 Tada će ući na vrata ovog grada kraljevi i knezovi
sjedeći na prijestolju Davidovu, jašući u kolima i na konjima,
oni i njihovi knezovi, ljudi Jude i stanovnici
Jerusalim: i ovaj grad će ostati zauvijek.
17:26 I doći će iz gradova Judinih i iz okoline
Jerusalim, i iz zemlje Benjaminove, i iz ravnice, i iz
planine i s juga, donoseći žrtve paljenice, i
žrtve, i prinosi mesa, i tamjan, i prinošenje žrtava
hvala domu Gospodnjemu.
17:27 Ali ako me ne poslušate da svetim subotnji dan, a ne da
nosite breme, čak i da uđete na vrata Jerusalima u subotu
dan; tada ću zapaliti vatru na njegovim vratima i proždrijet će
palate jerusalimske, i neće se ugasiti.