Jeremiah 17:1 Judin grijeh je napisan željeznim perom i vrhom a dijamant: urezan je na stolu njihova srca i na rogovima od vaših oltara; 17:2 Dok njihova djeca pamte svoje žrtvenike i svoje gajeve kraj zeleno drveće na visokim brdima. 17:3 O moja gora u polju, daću tvoju imovinu i sve tvoje blago na plijen, i uzvišice tvoje za grijeh, u cijeloj tvojoj granice. 17:4 I ti, čak i sam, odustani od svog nasleđa koje ja dao ti; i učinit ću te da služiš svojim neprijateljima u zemlji što ne znaš: jer ste zapalili oganj u mom gnjevu, koji gorjeće zauvek. 17:5 Ovako govori Gospod; Neka je proklet čovjek koji se uzda u čovjeka i stvara meso mu ruku, i čije se srce udaljava od Gospoda. 17:6 Jer će biti kao pustinja u pustinji, i neće vidjeti kada dobro dolazi; ali će naseljavati isušena mjesta u pustinji, u slana zemlja i nije naseljena. 17:7 Blago čovjeku koji se uzda u Gospoda i čija se nada Gospodu je. 17:8 Jer će biti kao drvo zasađeno kraj voda i koje se širi njeno korijenje kraj rijeke, i neće vidjeti kada dođe vrućina, nego njen list mora biti zelena; i neće biti oprezan u godini suše, takođe prestaće da daje plodove. 17:9 Srce je varljivo iznad svega, i očajnički opako: ko može znaš to? 17:10 Ja GOSPOD istražujem srce, ispitujem uzde, čak da dam svakom čovjeku prema putevima njegovim i prema plodovima njegovih djela. 17:11 Kao što jarebica sjedi na jajima i ne izleže ih; pa on to stekne bogatstvo, a ne po pravu, ostaviće ih usred svojih dana, i na kraju će biti budala. 17:12 Slavni visoki prijesto od početka je mjesto naše svetinje. 17:13 O Gospode, nado Izraelova, posramiće se svi koji te napuste, i oni koji odu od mene biće zapisani na zemlji, jer oni napustili su Gospoda, izvor vode žive. 17:14 Iscijeli me, Gospode, i ozdraviću; spasi me, i biću spašen: jer ti si moja pohvala. 17:15 Gle, govore mi: gde je reč Gospodnja? neka dođe sad. 17:16 Što se mene tiče, nisam požurio da budem pastor da te slijedim: niti sam poželio tužan dan; ti znaš: ono što je izašlo mojih usana bio je pred tobom. 17:17 Ne budi mi strah, ti si moja nada u dan zla. 17:18 Neka se posrame oni koji me progone, ali neka se ne posramim! neka se uplašeni, ali neka se ja ne uplašim: dovedi na njih dan zla, i uništi ih dvostrukim uništenjem. 17:19 Ovako mi reče Gospod; Idi i stani na kapiju djece narod, kojim kraljevi Jude ulaze i kojim odlaze napolju i na svim vratima Jeruzalema; 17:20 I recite im: Čujte riječ Gospodnju, kraljevi Jude, i sav Juda i svi stanovnici Jeruzalema koji ulaze po njima kapije: 17:21 Ovako govori Gospod; Pazite na sebe i ne nosite teret subotnji dan, niti ga unositi na vrata Jeruzalema; 17:22 I ne nosite bremena iz kuća u subotu, niti radite bilo kakav posao, nego posvetite subotu, kako sam zapovjedio tvoji očevi. 17:23 Ali oni ne poslušaše, niti prignuše svoje uho, nego vrate svoj ukočeni, da ne bi čuli, niti primili pouku. 17:24 I desiće se, ako me pažljivo slušate, kaže GOSPODINE, da ne uneseš nikakav teret kroz vrata ovoga grada na subotni dan, ali dan subote posvetite, da u njemu ne radite nikakav posao; 17:25 Tada će ući na vrata ovog grada kraljevi i knezovi sjedeći na prijestolju Davidovu, jašući u kolima i na konjima, oni i njihovi knezovi, ljudi Jude i stanovnici Jerusalim: i ovaj grad će ostati zauvijek. 17:26 I doći će iz gradova Judinih i iz okoline Jerusalim, i iz zemlje Benjaminove, i iz ravnice, i iz planine i s juga, donoseći žrtve paljenice, i žrtve, i prinosi mesa, i tamjan, i prinošenje žrtava hvala domu Gospodnjemu. 17:27 Ali ako me ne poslušate da svetim subotnji dan, a ne da nosite breme, čak i da uđete na vrata Jerusalima u subotu dan; tada ću zapaliti vatru na njegovim vratima i proždrijet će palate jerusalimske, i neće se ugasiti.