Jeremiah
14:1 Riječ Gospodnja koja dođe Jeremiji o nestašici.
14:2 Juda tuguje, i vrata njegova venu; oni su crni do
tlo; i vapaj Jerusalima se diže.
14:3 I njihovi plemići poslaše svoje mališane u vode;
jame, i nije našao vodu; vratili su se praznih plovila;
bili su posramljeni i zbunjeni, i pokrivali su svoje glave.
14:4 Zato što je zemlja kapa, jer nije bilo kiše na zemlji
oraci su se stideli, pokrivali su glave.
14:5 Da, i košuta se otelila u polju, i napustila je, jer tamo
nije bilo trave.
14:6 I divlji magarci su stajali na uzvišicama, ugušili su ih
vjetar poput zmajeva; oči su im otkazale, jer nije bilo trave.
14:7 O Gospode, iako naša bezakonja svjedoče protiv nas, učini to za svoje
ime radi: jer je mnogo naših nazadovanja; zgriješili smo protiv tebe.
14:8 O nado Izraela, spasitelju njegov u vrijeme nevolje, zašto
zar trebaš biti kao stranac u zemlji i kao putnik to
okreće se da ostane jednu noć?
14:9 Zašto da budeš kao čovek zapanjen, kao moćnik koji ne može
spasiti? ipak si ti, Gospode, usred nas, i mi smo pozvani od tebe
ime; ne ostavljaj nas.
14:10 Ovako veli Gospod ovom narodu: Tako su voleli da lutaju,
nisu suzdržali svoje noge, zato Jahve ne prihvata
njih; sada će se sjetiti bezakonja njihova i posjetiti njihove grijehe.
14:11 Tada mi Gospod reče: Ne moli se za ovaj narod za njihovo dobro.
14:12 Kad poste, neću čuti njihov vapaj; a kada prinose spaljene
prinos i prinos, neću ih prihvatiti, nego ću ih potrošiti
njih mačem, glađu i kugom.
14:13 Tada sam rekao: Ah, Gospode Bože! gle, proroci im govore: Hoćete
ne vidite mač, niti ćete imati glad; ali daću ti
osiguran mir na ovom mjestu.
14:14 Tada mi Gospod reče: Proroci prorokuju laži u moje ime.
nisam ih poslao, niti sam im naredio, niti sam im govorio:
oni vam prorokuju lažnu viziju i proricanje, i nešto od čega
ništa, i prevara njihovog srca.
14:15 Zato ovako govori Gospod o prorocima koji prorokuju
moje ime, i nisam ih poslao, ali oni kažu: Mač i glad neće
biti u ovoj zemlji; Mačem i glađu ti proroci će biti uništeni.
14:16 I narod kome prorokuju biće izbačen na ulice
Jerusalim zbog gladi i mača; i neće ih imati
da sahrani njih, njih, njihove žene, ni njihove sinove, ni njihove kćeri:
jer ću njihovu zloću izliti na njih.
14:17 Zato im reci ovu riječ; Neka mi oči pođu dole
sa suzama noću i danju, i neka ne prestaju: za djevicu
kći mog naroda slomljena je velikim prolomom, vrlo
teški udarac.
14:18 Ako izađem u polje, onda gle mačem ubijenog! i
ako uđem u grad, evo onih koji su bolesni od gladi!
da, i prorok i svećenik idu u zemlju koju poznaju
ne.
14:19 Jesi li potpuno odbacio Judu? je li duša tvoja mrzila Sion? zašto žuriti
ti si nas udario, a za nas nema iscjeljenja? tražili smo mir,
i nema dobra; i za vrijeme ozdravljenja, i gle nevolje!
14:20 Priznajemo, Gospode, svoju zloću i bezakonje otaca naših:
jer smo ti sagriješili.
14:21 Ne mrzi nas, imena svoga radi, ne sramoti prijestolje svoga
slava: upamti, ne prekrši zavjet svoj s nama.
14:22 Ima li među taštinama neznabožaca koji mogu izazvati kišu? ili
mogu li nebesa dati tuševe? nisi li ti, Gospode Bože naš? dakle
čekat ćemo na tebe, jer si ti sve ovo stvorio.