Jeremiah
9:1 O kad bi moja glava bila voda, a oči moje izvor suza, da ja
mogao bi plakati dan i noć za ubijenom kćeri mog naroda!
9:2 O da sam imao u pustinji prenoćište ljudi na putu; da ja
mogao bih ostaviti svoj narod i otići od njih! jer su svi oni preljubnici, an
okupljanje podmuklih ljudi.
9:3 I savijaju svoje jezike kao luk za laži, ali nisu
hrabar za istinu na zemlji; jer oni polaze od zla do
zli, a mene ne poznaju, govori Gospod.
9:4 Pazite svaki na bližnjega svoga i ne uzdajte se ni u koga
brate: jer će svaki brat potpuno istisnuti, i svaki susjed
hodaće sa klevetama.
9:5 I prevariće svako bližnjega svoga, i neće govoriti
istina: naučili su svoj jezik da govori laži i umorili su se
činiti bezakonje.
9:6 Stan je tvoj usred prijevare; na prevaru odbijaju
da me upoznaš, govori Gospod.
9:7 Zato ovako govori Gospod nad vojskama: Evo, rastopiću ih, i
probajte ih; jer kako ću učiniti za kćer naroda moga?
9:8 Jezik im je kao strijela ispaljena; ono govori obmanu: jedan govori
ustima svojim bližnjemu mirno, a u srcu svoje polaže
čekaj.
9:9 Da ih ne posetim zbog ovih stvari? govori GOSPOD: neće moj
da li se duša osveti takvom narodu kao što je ovaj?
9:10 Za planine ću podići plač i naricanje, i za
nastambi u pustinji jadikovka, jer su spaljena,
tako da niko ne može proći kroz njih; ni ljudi ne mogu čuti glas
goveda; i ptice nebeske i zvijeri su pobjegle; oni
su otišli.
9:11 I napravit ću Jerusalim gomile i jazbinu zmajeva; i napraviću
gradovi Jude opustjeli, bez stanovnika.
9:12 Ko je mudar čovek da to razume? i ko je on kome
govorila su usta Gospodnja, da on to objavi, za šta je zemlja
propada i spaljuje se kao pustinja kroz koju niko ne prolazi?
9:13 I Gospod reče: jer su napustili moj zakon koji sam postavio
njih, i nisu poslušali moj glas, niti hodali u njemu;
9:14 Ali su hodali po mašti svog srca, i posle
Baalima, koje su ih naučili njihovi očevi:
9:15 Zato ovako govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev; Gle, ja
nahraniće ih, čak i ovaj narod, pelinom i dati im vodu
žuč za piće.
9:16 Rasejaću ih i među neznabošce, koje ni oni ni njihovi
Očevi su znali: i poslaću mač za njima, dok ne budem znao
konzumirao ih.
9:17 Ovako govori Gospod nad vojskama: Razmotrite i prizovite na žalost
žene, da mogu doći; i pošalji po lukave žene da mogu
dođi:
9:18 I neka požure, i neka dignu naricanje za nama, da oči naše
teče suzama, a kapci nam šikljaju od vode.
9:19 Jer glas jauka se čuje sa Siona: Kako smo razmaženi! mi smo
veoma zbunjeni, jer smo napustili zemlju, jer našu
stanovi su nas izbacili.
9:20 Ipak, slušajte riječ Gospodnju, žene, i neka vaše uho primi
od njegovih usta, i nauči svoje kćeri plaču, i svaku nju
komšija jadikovanje.
9:21 Jer smrt je ušla na naše prozore i ušla u naše palate,
odsjeći djecu spolja, a mladiće od
ulicama.
9:22 Govori: Ovako veli Gospod: Čak će i leševi ljudi pasti kao gnoj
na otvorenom polju, i kao šaka nakon žetve, i niko
okupiće ih.
9:23 Ovako veli Gospod: Neka se mudar ne hvali svojom mudrošću, niti
neka se moćni hvali svojom snagom, neka se ne hvali bogataš svojom
bogatstvo:
9:24 Ali ko se hvali, neka se hvali ovim, što razume i
zna me, da sam ja GOSPOD koji pokazujem milost i pravo,
i pravednost na zemlji, jer mi je to drago, veli
Gospod.
9:25 Evo, dolaze dani, veli Gospod, kad ću kazniti sve one koji
obrezani su s neobrezanima;
9:26 Egipat, i Juda, i Edom, i sinovi Amonovi, i Moabci, i svi
koji su u krajnjim uglovima, koji žive u pustinji: za sve
ovi narodi su neobrezani, i sav dom Izraelov
neobrezan u srcu.