Jeremiah 9:1 O kad bi moja glava bila voda, a oči moje izvor suza, da ja mogao bi plakati dan i noć za ubijenom kćeri mog naroda! 9:2 O da sam imao u pustinji prenoćište ljudi na putu; da ja mogao bih ostaviti svoj narod i otići od njih! jer su svi oni preljubnici, an okupljanje podmuklih ljudi. 9:3 I savijaju svoje jezike kao luk za laži, ali nisu hrabar za istinu na zemlji; jer oni polaze od zla do zli, a mene ne poznaju, govori Gospod. 9:4 Pazite svaki na bližnjega svoga i ne uzdajte se ni u koga brate: jer će svaki brat potpuno istisnuti, i svaki susjed hodaće sa klevetama. 9:5 I prevariće svako bližnjega svoga, i neće govoriti istina: naučili su svoj jezik da govori laži i umorili su se činiti bezakonje. 9:6 Stan je tvoj usred prijevare; na prevaru odbijaju da me upoznaš, govori Gospod. 9:7 Zato ovako govori Gospod nad vojskama: Evo, rastopiću ih, i probajte ih; jer kako ću učiniti za kćer naroda moga? 9:8 Jezik im je kao strijela ispaljena; ono govori obmanu: jedan govori ustima svojim bližnjemu mirno, a u srcu svoje polaže čekaj. 9:9 Da ih ne posetim zbog ovih stvari? govori GOSPOD: neće moj da li se duša osveti takvom narodu kao što je ovaj? 9:10 Za planine ću podići plač i naricanje, i za nastambi u pustinji jadikovka, jer su spaljena, tako da niko ne može proći kroz njih; ni ljudi ne mogu čuti glas goveda; i ptice nebeske i zvijeri su pobjegle; oni su otišli. 9:11 I napravit ću Jerusalim gomile i jazbinu zmajeva; i napraviću gradovi Jude opustjeli, bez stanovnika. 9:12 Ko je mudar čovek da to razume? i ko je on kome govorila su usta Gospodnja, da on to objavi, za šta je zemlja propada i spaljuje se kao pustinja kroz koju niko ne prolazi? 9:13 I Gospod reče: jer su napustili moj zakon koji sam postavio njih, i nisu poslušali moj glas, niti hodali u njemu; 9:14 Ali su hodali po mašti svog srca, i posle Baalima, koje su ih naučili njihovi očevi: 9:15 Zato ovako govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev; Gle, ja nahraniće ih, čak i ovaj narod, pelinom i dati im vodu žuč za piće. 9:16 Rasejaću ih i među neznabošce, koje ni oni ni njihovi Očevi su znali: i poslaću mač za njima, dok ne budem znao konzumirao ih. 9:17 Ovako govori Gospod nad vojskama: Razmotrite i prizovite na žalost žene, da mogu doći; i pošalji po lukave žene da mogu dođi: 9:18 I neka požure, i neka dignu naricanje za nama, da oči naše teče suzama, a kapci nam šikljaju od vode. 9:19 Jer glas jauka se čuje sa Siona: Kako smo razmaženi! mi smo veoma zbunjeni, jer smo napustili zemlju, jer našu stanovi su nas izbacili. 9:20 Ipak, slušajte riječ Gospodnju, žene, i neka vaše uho primi od njegovih usta, i nauči svoje kćeri plaču, i svaku nju komšija jadikovanje. 9:21 Jer smrt je ušla na naše prozore i ušla u naše palate, odsjeći djecu spolja, a mladiće od ulicama. 9:22 Govori: Ovako veli Gospod: Čak će i leševi ljudi pasti kao gnoj na otvorenom polju, i kao šaka nakon žetve, i niko okupiće ih. 9:23 Ovako veli Gospod: Neka se mudar ne hvali svojom mudrošću, niti neka se moćni hvali svojom snagom, neka se ne hvali bogataš svojom bogatstvo: 9:24 Ali ko se hvali, neka se hvali ovim, što razume i zna me, da sam ja GOSPOD koji pokazujem milost i pravo, i pravednost na zemlji, jer mi je to drago, veli Gospod. 9:25 Evo, dolaze dani, veli Gospod, kad ću kazniti sve one koji obrezani su s neobrezanima; 9:26 Egipat, i Juda, i Edom, i sinovi Amonovi, i Moabci, i svi koji su u krajnjim uglovima, koji žive u pustinji: za sve ovi narodi su neobrezani, i sav dom Izraelov neobrezan u srcu.