Jeremiah
8:1 U to vrijeme, govori Gospod, iznijet će kosti njegove
kraljevi Jude, i kosti njegovih knezova, i kosti njegovih
svećenici, i kosti proroka, i kosti stanovnika
Jerusalima, iz njihovih grobova:
8:2 I raširiće ih pred suncem i mjesecom i svime
vojska nebeska, koju su voljeli i kojoj su služili, i
za kojim su hodali, i koga su tražili, i koga su
klanjali su se: neće biti sakupljeni, niti pokopani; oni će
neka bude balega na licu zemlje.
8:3 I smrt će biti izabrana radije nego život od svih preostalih njih
koji su ostali od ove zle porodice, koji ostaju na svim mestima
Ja sam ih otjerao, govori Gospod nad vojskama.
8:4 Štaviše, reci im: Ovako veli Gospod; hoće li pasti,
a ne nastati? hoće li se okrenuti i neće se vratiti?
8:5 Zašto je, dakle, ovaj narod Jerusalima povučen nazad od večnog
nazadovanje? čvrsto drže prevaru, odbijaju da se vrate.
8:6 Slušao sam i čuo, ali ne rekoše pravo: niko se za njega nije pokajao
njegovu zloću govoreći: Šta sam učinio? svako se okrenuo svom
naravno, dok konj juri u bitku.
8:7 Da, roda na nebu zna svoja određena vremena; i kornjača
a ždral i lastavica promatraju vrijeme svog dolaska; ali moj
ljudi ne znaju za sud Gospodnji.
8:8 Kako kažete: mi smo mudri, i zakon je Gospodnji s nama? lo,
sigurno je uzalud to učinio; uzaludno je pero pisara.
8:9 Mudraci su posramljeni, uplašeni su i uhvaćeni: gle, imaju
odbacio riječ Gospodnju; i kakva je mudrost u njima?
8:10 Zato ću njihove žene dati drugima, i njihove njive njima
koji će ih naslijediti: za svakoga od najmanjeg do malog
najveća je pohlepa, od proroka do sveštenika
svako radi lažno.
8:11 Jer su oni blago izliječili ranu kćeri mog naroda,
govoreći: Mir, mir; kada nema mira.
8:12 Da li su se stideli kada su počinili gadost? ne, bili su
nimalo se ne stide, niti su mogli pocrveneti: zato će pasti
među onima koji padaju: u vrijeme njihove posjete oni će biti bačeni
dolje, govori GOSPOD.
8:13 Ja ću ih sigurno pojesti, govori Gospod, neće biti grožđa na
loza, ni smokve na smokvi, i list će uvenuti; i
stvari koje sam im dao proći će od njih.
8:14 Zašto mirno sjedimo? okupite se i dozvolite nam da uđemo u
branjene gradove, i tamo šutimo, jer ima Jahve, Bog naš
ućutkao nas i dao nam da pijemo vodu žučne, jer imamo
zgriješio protiv GOSPODA.
8:15 Tražili smo mir, ali ništa dobro nije došlo; i za vrijeme zdravlja, i
gle nevolje!
8:16 Od Dana se čulo frktanje njegovih konja: sva je zemlja zadrhtala
na zvuk njištanja njegovih jakih; jer su došli, i
progutali su zemlju i sve što je na njoj; grad, i one koje
boraviti u njemu.
8:17 Jer, evo, poslaću među vas zmije, kokatrice, koje će
ne budite očarani, i oni će vas ugristi, govori Gospod.
8:18 Kad bih se tješio od tuge, srce mi je klonulo.
8:19 Pogledajte glas vapaja kćeri naroda moga zbog njih
koji žive u dalekoj zemlji: Nije li Gospod na Sionu? nije njen kralj
ona? Zašto su me izazvali na ljutnju svojim uklesanim likovima, i
sa čudnim taštinama?
8:20 Žetva je prošla, ljeto je prošlo, a mi nismo spaseni.
8:21 Povrijeđen sam zbog bola kćeri naroda moga; ja sam crnac;
zaprepašćenje me je obuzelo.
8:22 Zar nema balzama u Gileadu; zar tamo nema lekara? zašto onda nije
zdravlje kćeri mog naroda oporavilo?