Jeremiah
4:1 Ako se vratiš, Izraele, veli Gospod, vrati mi se, i ako
odbacit ćeš svoje gadosti s mojih očiju, onda ćeš
ne ukloniti.
4:2 I zakuni se da je živ Gospod u istini, na sudu i u
pravednost; i narodi će se blagosloviti u njemu i u njemu
da li će se oni slaviti.
4:3 Jer ovako veli Gospod ljudima Jude i Jerusalima: Razbijte svoje
ugar i ne sijte među trnje.
4:4 Obrežite se Gospodu i skinite kožice svoje
srcem, vi ljudi Jude i stanovnici Jeruzalema, da ne dođe gnjev moj
napred kao vatra, i izgore da ga niko ne može ugasiti, zbog zla
vaših dela.
4:5 Objavljujte u Judi, i objavite u Jerusalimu; i recite: Dunite
truba u zemlji: zavapite, saberite se i recite: Skupite se,
i da idemo u branjene gradove.
4:6 Postavite standard prema Sionu: povucite se, ne ostanite: jer ću donijeti zlo
sa sjevera, i velika razaranja.
4:7 Lav je izašao iz guštara svoga, i uništitelj neznabožaca
je na putu; otišao je sa svog mjesta da napravi zemlju tvoju
pusto; i gradovi će tvoji biti opustošeni, bez stanovnika.
4:8 Za ovo te opaši kostrijet, jadikuj i urlaj, za žestoki gnjev
GOSPODIN se nije vratio od nas.
4:9 I dogodiće se u onaj dan, govori Gospod, da srce
kralj će propasti i srce knezova; i sveštenici
začudiće se, i proroci će se čuditi.
4:10 Tada sam rekao: Ah, Gospode Bože! sigurno si jako obmanuo ovaj narod
i Jeruzalem govoreći: Imat ćete mir; dok mač doseže
do duše.
4:11 U to vrijeme reći će se ovom narodu i Jerusalimu: Suvo
vjetar uzvišica u pustinji prema kćeri mojoj
ljudi, ne navijati, niti čistiti,
4:12 Do mene će doći i vjetar s onih mjesta; sada ću i ja
izreći kaznu protiv njih.
4:13 Gle, on će izaći kao oblaci, i njegova kola biće kao
vihor: njegovi konji su brži od orlova. Teško nama! jer jesmo
razmažen.
4:14 Jerusaleme, operi srce svoje od zla, da budeš
sacuvan. Dokle će tvoje isprazne misli boraviti u tebi?
4:15 Jer glas javlja iz Dana i objavljuje nevolju s gore
Efraime.
4:16 Spominjite narode; gle, objavite protiv Jerusalima, to
posmatrači dolaze iz daleke zemlje i daju svoj glas protiv
gradove Jude.
4:17 Kao čuvari polja, zar su protiv nje okolo; jer ona
pobunio se protiv mene, govori Gospod.
4:18 Tvoj put i tvoja djela su ti pribavili ove stvari; ovo je tvoje
zlo, jer je gorko, jer dopire do tvog srca.
4:19 Moja creva, moja creva! Boli me samo srce; moje srce čini a
buka u meni; Ne mogu da ćutim, jer si čula, dušo moja,
zvuk trube, uzbuna rata.
4:20 Viče se uništenje za uništenjem; jer je cijela zemlja pokvarena:
odjednom su moji šatori pokvareni, a moje zavese u trenutku.
4:21 Dokle ću gledati zastavu i čuti zvuk trube?
4:22 Jer moj narod je lud, ne poznaje me; oni su ljupki
djeca, a nemaju razuma: oni su mudri da čine zlo,
ali da čine dobro nemaju znanja.
4:23 Videh zemlju, i gle, beše bez oblika i prazna; i
nebesa, a nisu imali svjetlosti.
4:24 Gledao sam planine, i gle, one su zadrhtale, i sva se brda pomaknula
lagano.
4:25 Videh, i gle, nije bilo čoveka, i sve ptice nebeske
su pobjegli.
4:26 Videh, i gle, plodno mesto beše pustinja, i sve
njihovi gradovi su srušeni pred Jahvom i njegovim
žestoka ljutnja.
4:27 Jer ovako je Gospod rekao: Sva će zemlja biti pusta; ipak hoće
Neću do kraja.
4:28 Za ovo će tugovati zemlja, a nebesa će biti crna: jer
Ja sam to izgovorio, imao sam nameru, i neću se pokajati, niti ću
Okrećem se od toga.
4:29 Sav će grad pobjeći od buke konjanika i strijelaca; oni
ući će u šipražje i popeti se na stijene: svaki će grad biti
napušten, i u njemu ne živi čovjek.
4:30 A kad budeš razmažen, šta ćeš učiniti? Iako si odjeća
sebe grimizom, iako te okitiš zlatnim ukrasima,
premda iznajmiš lice svoje slikanjem, uzalud ćeš činiti
thyself fair; tvoji ljubavnici će te prezirati, oni će tražiti tvoj život.
4:31 Jer sam čuo glas kao od žene u porodu, i muku kao od žene
ona koja rađa svoje prvo dijete, glas kćeri
Sion, koji se oplakuje, koji širi ruke govoreći: Jao!
ja sad! jer se duša moja umorila od ubica.