Jeremiah 4:1 Ako se vratiš, Izraele, veli Gospod, vrati mi se, i ako odbacit ćeš svoje gadosti s mojih očiju, onda ćeš ne ukloniti. 4:2 I zakuni se da je živ Gospod u istini, na sudu i u pravednost; i narodi će se blagosloviti u njemu i u njemu da li će se oni slaviti. 4:3 Jer ovako veli Gospod ljudima Jude i Jerusalima: Razbijte svoje ugar i ne sijte među trnje. 4:4 Obrežite se Gospodu i skinite kožice svoje srcem, vi ljudi Jude i stanovnici Jeruzalema, da ne dođe gnjev moj napred kao vatra, i izgore da ga niko ne može ugasiti, zbog zla vaših dela. 4:5 Objavljujte u Judi, i objavite u Jerusalimu; i recite: Dunite truba u zemlji: zavapite, saberite se i recite: Skupite se, i da idemo u branjene gradove. 4:6 Postavite standard prema Sionu: povucite se, ne ostanite: jer ću donijeti zlo sa sjevera, i velika razaranja. 4:7 Lav je izašao iz guštara svoga, i uništitelj neznabožaca je na putu; otišao je sa svog mjesta da napravi zemlju tvoju pusto; i gradovi će tvoji biti opustošeni, bez stanovnika. 4:8 Za ovo te opaši kostrijet, jadikuj i urlaj, za žestoki gnjev GOSPODIN se nije vratio od nas. 4:9 I dogodiće se u onaj dan, govori Gospod, da srce kralj će propasti i srce knezova; i sveštenici začudiće se, i proroci će se čuditi. 4:10 Tada sam rekao: Ah, Gospode Bože! sigurno si jako obmanuo ovaj narod i Jeruzalem govoreći: Imat ćete mir; dok mač doseže do duše. 4:11 U to vrijeme reći će se ovom narodu i Jerusalimu: Suvo vjetar uzvišica u pustinji prema kćeri mojoj ljudi, ne navijati, niti čistiti, 4:12 Do mene će doći i vjetar s onih mjesta; sada ću i ja izreći kaznu protiv njih. 4:13 Gle, on će izaći kao oblaci, i njegova kola biće kao vihor: njegovi konji su brži od orlova. Teško nama! jer jesmo razmažen. 4:14 Jerusaleme, operi srce svoje od zla, da budeš sacuvan. Dokle će tvoje isprazne misli boraviti u tebi? 4:15 Jer glas javlja iz Dana i objavljuje nevolju s gore Efraime. 4:16 Spominjite narode; gle, objavite protiv Jerusalima, to posmatrači dolaze iz daleke zemlje i daju svoj glas protiv gradove Jude. 4:17 Kao čuvari polja, zar su protiv nje okolo; jer ona pobunio se protiv mene, govori Gospod. 4:18 Tvoj put i tvoja djela su ti pribavili ove stvari; ovo je tvoje zlo, jer je gorko, jer dopire do tvog srca. 4:19 Moja creva, moja creva! Boli me samo srce; moje srce čini a buka u meni; Ne mogu da ćutim, jer si čula, dušo moja, zvuk trube, uzbuna rata. 4:20 Viče se uništenje za uništenjem; jer je cijela zemlja pokvarena: odjednom su moji šatori pokvareni, a moje zavese u trenutku. 4:21 Dokle ću gledati zastavu i čuti zvuk trube? 4:22 Jer moj narod je lud, ne poznaje me; oni su ljupki djeca, a nemaju razuma: oni su mudri da čine zlo, ali da čine dobro nemaju znanja. 4:23 Videh zemlju, i gle, beše bez oblika i prazna; i nebesa, a nisu imali svjetlosti. 4:24 Gledao sam planine, i gle, one su zadrhtale, i sva se brda pomaknula lagano. 4:25 Videh, i gle, nije bilo čoveka, i sve ptice nebeske su pobjegli. 4:26 Videh, i gle, plodno mesto beše pustinja, i sve njihovi gradovi su srušeni pred Jahvom i njegovim žestoka ljutnja. 4:27 Jer ovako je Gospod rekao: Sva će zemlja biti pusta; ipak hoće Neću do kraja. 4:28 Za ovo će tugovati zemlja, a nebesa će biti crna: jer Ja sam to izgovorio, imao sam nameru, i neću se pokajati, niti ću Okrećem se od toga. 4:29 Sav će grad pobjeći od buke konjanika i strijelaca; oni ući će u šipražje i popeti se na stijene: svaki će grad biti napušten, i u njemu ne živi čovjek. 4:30 A kad budeš razmažen, šta ćeš učiniti? Iako si odjeća sebe grimizom, iako te okitiš zlatnim ukrasima, premda iznajmiš lice svoje slikanjem, uzalud ćeš činiti thyself fair; tvoji ljubavnici će te prezirati, oni će tražiti tvoj život. 4:31 Jer sam čuo glas kao od žene u porodu, i muku kao od žene ona koja rađa svoje prvo dijete, glas kćeri Sion, koji se oplakuje, koji širi ruke govoreći: Jao! ja sad! jer se duša moja umorila od ubica.