Jeremiah 2:1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 2:2 Idite i vičite u uši Jerusalima govoreći: Ovako veli Gospod; I sjeti se tebe, dobrote tvoje mladosti, ljubavi tvojih zaručnika, kad si išao za mnom u pustinju, u zemlju koje nije bilo posijano. 2:3 Izrailj je bio svetost Gospodu, i prvine njegovog prinosa. sve što ga proždire uvrijedit će; zlo će doći na njih, kaže LORD. 2:4 Čujte riječ Gospodnju, dome Jakovljev, i sve porodice kuća Izraelova: 2:5 Ovako veli Gospod: kakvo bezakonje nađoše oci vaši u meni, to oni su otišli daleko od mene, i pošli su za taštinom, i postali su uzaludno? 2:6 Niti rekoše: gdje je Gospod koji nas izvede iz zemlje Egipta, koji nas je vodio kroz pustinju, kroz zemlju pustinja i jama, kroz zemlju suše i senke smrti, kroz zemlju kroz koju niko nije prošao i gde niko nije stanovao? 2:7 I doveo sam vas u zemlju bogatu da jedete njen plod i njegovu dobrotu; ali kad ste ušli, oskvrnili ste moju zemlju i napravili moje naslijeđe je odvratno. 2:8 Sveštenici ne rekoše: gde je Gospod? i oni koji se bave zakonom nisu me poznavali: i pastiri su mi prestupili, i proroci prorekao je od Baala i išao za stvarima koje ne donose korist. 2:9 Zato ću se još suditi s vama, govori Gospod, i sa vama dječija djeca ću se izjasniti. 2:10 Jer prijeđite preko ostrva Kitim i vidite; i poslati u Kedar, i pažljivo razmotrite i vidite postoji li tako nešto. 2:11 Da li je narod promenio svoje bogove, koji još nisu bogovi? ali moji ljudi promijenili su svoju slavu za ono što nema koristi. 2:12 Začudite se, nebesa, ovome, i užasno se uplašite, budite veoma pusta, govori GOSPOD. 2:13 Jer moj narod učini dva zla; oni su me napustili izvor vode žive, i isklesao im cisterne, razbijene čatrnje, koji ne može držati vodu. 2:14 Da li je Izrael sluga? je li on domaći rob? zašto je razmažen? 2:15 Mladi lavovi su rikali na njega i vikali, i napravili su njegovu zemlju otpad: njegovi gradovi su spaljeni bez stanovnika. 2:16 Takođe su sinovi Nofa i Tahapanesa slomili krunu tvoju glava. 2:17 Zar nisi ovo pribavio sebi, jer si napustio GOSPOD, Bog tvoj, kad te je vodio putem? 2:18 I šta sad imaš da radiš na putu Egipta, da piješ vode Sihor? ili šta ti je činiti na putu Asirije, da piješ vode rijeke? 2:19 Tvoja vlastita zloća će te ispraviti, i tvoja će nazadovanja ukori te: znaj dakle i vidi da je to zlo i gorko, što si napustio Gospoda, Boga svojega, i što je moj strah ne u tebi, govori Jahve Gospod nad vojskama. 2:20 Jer od davnina slomih jaram tvoj, i pokidah okove tvoje; i ti rekao: Neću prestupiti; kada na svakom visokom brdu i ispod svakog zeleno drvo lutaš, bludnice. 2:21 Ipak sam ti posadio plemenitu lozu, potpuno pravo seme: kako onda umetnost pretvorio si mi se u degenerisanu biljku čudne loze? 2:22 Jer iako te opereš nitratom i uzmeš mnogo sapuna, ipak tvoj bezakonje je označeno preda mnom, govori Gospod Gospod. 2:23 Kako možeš da kažeš, nisam prljav, nisam išao za Baalima? vidi svoj put u dolini, znaj šta si uradio: ti si brz dromedar koji joj prelazi puteve; 2:24 Divlji magarac naviknut na pustinju, koji guši vetar na nju zadovoljstvo; u njenoj prilici ko je može odbiti? svi oni koji je traže neće se umoriti; u njenom mjesecu naći će je. 2:25 Zadrži nogu svoju da ne budeš obuvena i grlo svoje od žeđi; ti si rekao: Nema nade: ne; jer sam volio strance, i poslije njih ću ići. 2:26 Kao što se lopov stidi kada ga nađu, tako je i dom Izrailjev posramljen; oni, njihovi kraljevi, njihovi knezovi, i njihovi svećenici, i njihovi proroci, 2:27 Govore kladi: Ti si moj otac; i do kamena, Ti si doveo mene naprijed, jer su mi okrenuli leđa, a ne lice: ali u vrijeme nevolje svoje će reći: Ustani i spasi nas! 2:28 Ali gde su tvoji bogovi koje si stvorio? neka nastanu, ako su može te spasiti u vrijeme nevolje tvoje: jer prema broju tvoji gradovi su tvoji bogovi, o Juda. 2:29 Zašto ćete se žaliti sa mnom? svi ste prestupili protiv mene, govori GOSPOD. 2:30 Uzalud sam tukao vašu djecu; nisu primili ispravku: vaš vlastiti mač je proždirao vaše proroke, kao lav koji uništava. 2:31 O naraštaj, vidite riječ Gospodnju. Da li sam bio divljina Izrael? zemlja tame? zato kaže narod moj: mi smo gospodari; mi više neće doći k tebi? 2:32 Može li sobarica zaboraviti svoje ukrase, a nevjesta svoju odjeću? ipak moji ljudi zaboravili su me dani bez broja. 2:33 Zašto skraćuješ svoj put da tražiš ljubav? zato si i ti poučavao zli putevi tvoji. 2:34 I u tvojim skutovima nalazi se krv duša siromašnih nevini: Nisam ga našao tajnom pretragom, već na svim ovim. 2:35 Ali ti kažeš, jer sam ja nevin, sigurno će se njegov gnev okrenuti ja. Evo, ja ću se zalagati s tobom, jer ti kažeš: nisam sagrešio. 2:36 Zašto se toliko mučiš da promeniš svoj način? i ti ćeš biti stidi se Egipta, kao što si se stideo Asirije. 2:37 Da, izaći ćeš iz njega, i ruke tvoje na glavi, jer GOSPOD je odbacio tvoja pouzdanja, i nećeš uspjeti u tome njima.