Jeremiah
2:1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
2:2 Idite i vičite u uši Jerusalima govoreći: Ovako veli Gospod; I
sjeti se tebe, dobrote tvoje mladosti, ljubavi tvojih zaručnika,
kad si išao za mnom u pustinju, u zemlju koje nije bilo
posijano.
2:3 Izrailj je bio svetost Gospodu, i prvine njegovog prinosa.
sve što ga proždire uvrijedit će; zlo će doći na njih, kaže
LORD.
2:4 Čujte riječ Gospodnju, dome Jakovljev, i sve porodice
kuća Izraelova:
2:5 Ovako veli Gospod: kakvo bezakonje nađoše oci vaši u meni, to
oni su otišli daleko od mene, i pošli su za taštinom, i postali su
uzaludno?
2:6 Niti rekoše: gdje je Gospod koji nas izvede iz zemlje
Egipta, koji nas je vodio kroz pustinju, kroz zemlju pustinja
i jama, kroz zemlju suše i senke smrti,
kroz zemlju kroz koju niko nije prošao i gde niko nije stanovao?
2:7 I doveo sam vas u zemlju bogatu da jedete njen plod i
njegovu dobrotu; ali kad ste ušli, oskvrnili ste moju zemlju i napravili
moje naslijeđe je odvratno.
2:8 Sveštenici ne rekoše: gde je Gospod? i oni koji se bave zakonom
nisu me poznavali: i pastiri su mi prestupili, i proroci
prorekao je od Baala i išao za stvarima koje ne donose korist.
2:9 Zato ću se još suditi s vama, govori Gospod, i sa vama
dječija djeca ću se izjasniti.
2:10 Jer prijeđite preko ostrva Kitim i vidite; i poslati u Kedar, i
pažljivo razmotrite i vidite postoji li tako nešto.
2:11 Da li je narod promenio svoje bogove, koji još nisu bogovi? ali moji ljudi
promijenili su svoju slavu za ono što nema koristi.
2:12 Začudite se, nebesa, ovome, i užasno se uplašite, budite veoma
pusta, govori GOSPOD.
2:13 Jer moj narod učini dva zla; oni su me napustili
izvor vode žive, i isklesao im cisterne, razbijene čatrnje,
koji ne može držati vodu.
2:14 Da li je Izrael sluga? je li on domaći rob? zašto je razmažen?
2:15 Mladi lavovi su rikali na njega i vikali, i napravili su njegovu zemlju
otpad: njegovi gradovi su spaljeni bez stanovnika.
2:16 Takođe su sinovi Nofa i Tahapanesa slomili krunu tvoju
glava.
2:17 Zar nisi ovo pribavio sebi, jer si napustio
GOSPOD, Bog tvoj, kad te je vodio putem?
2:18 I šta sad imaš da radiš na putu Egipta, da piješ vode
Sihor? ili šta ti je činiti na putu Asirije, da piješ
vode rijeke?
2:19 Tvoja vlastita zloća će te ispraviti, i tvoja će nazadovanja
ukori te: znaj dakle i vidi da je to zlo i
gorko, što si napustio Gospoda, Boga svojega, i što je moj strah
ne u tebi, govori Jahve Gospod nad vojskama.
2:20 Jer od davnina slomih jaram tvoj, i pokidah okove tvoje; i ti
rekao: Neću prestupiti; kada na svakom visokom brdu i ispod svakog
zeleno drvo lutaš, bludnice.
2:21 Ipak sam ti posadio plemenitu lozu, potpuno pravo seme: kako onda umetnost
pretvorio si mi se u degenerisanu biljku čudne loze?
2:22 Jer iako te opereš nitratom i uzmeš mnogo sapuna, ipak tvoj
bezakonje je označeno preda mnom, govori Gospod Gospod.
2:23 Kako možeš da kažeš, nisam prljav, nisam išao za Baalima? vidi
svoj put u dolini, znaj šta si uradio: ti si brz
dromedar koji joj prelazi puteve;
2:24 Divlji magarac naviknut na pustinju, koji guši vetar na nju
zadovoljstvo; u njenoj prilici ko je može odbiti? svi oni koji je traže
neće se umoriti; u njenom mjesecu naći će je.
2:25 Zadrži nogu svoju da ne budeš obuvena i grlo svoje od žeđi;
ti si rekao: Nema nade: ne; jer sam volio strance, i poslije
njih ću ići.
2:26 Kao što se lopov stidi kada ga nađu, tako je i dom Izrailjev
posramljen; oni, njihovi kraljevi, njihovi knezovi, i njihovi svećenici, i njihovi
proroci,
2:27 Govore kladi: Ti si moj otac; i do kamena, Ti si doveo
mene naprijed, jer su mi okrenuli leđa, a ne lice:
ali u vrijeme nevolje svoje će reći: Ustani i spasi nas!
2:28 Ali gde su tvoji bogovi koje si stvorio? neka nastanu, ako su
može te spasiti u vrijeme nevolje tvoje: jer prema broju
tvoji gradovi su tvoji bogovi, o Juda.
2:29 Zašto ćete se žaliti sa mnom? svi ste prestupili protiv mene,
govori GOSPOD.
2:30 Uzalud sam tukao vašu djecu; nisu primili ispravku: vaš
vlastiti mač je proždirao vaše proroke, kao lav koji uništava.
2:31 O naraštaj, vidite riječ Gospodnju. Da li sam bio divljina
Izrael? zemlja tame? zato kaže narod moj: mi smo gospodari; mi
više neće doći k tebi?
2:32 Može li sobarica zaboraviti svoje ukrase, a nevjesta svoju odjeću? ipak moji ljudi
zaboravili su me dani bez broja.
2:33 Zašto skraćuješ svoj put da tražiš ljubav? zato si i ti poučavao
zli putevi tvoji.
2:34 I u tvojim skutovima nalazi se krv duša siromašnih
nevini: Nisam ga našao tajnom pretragom, već na svim ovim.
2:35 Ali ti kažeš, jer sam ja nevin, sigurno će se njegov gnev okrenuti
ja. Evo, ja ću se zalagati s tobom, jer ti kažeš: nisam
sagrešio.
2:36 Zašto se toliko mučiš da promeniš svoj način? i ti ćeš biti
stidi se Egipta, kao što si se stideo Asirije.
2:37 Da, izaći ćeš iz njega, i ruke tvoje na glavi, jer
GOSPOD je odbacio tvoja pouzdanja, i nećeš uspjeti u tome
njima.