Judith
14:1 Tada im Judita reče: Čujte me, braćo moja, i uzmite ovo
glavu, i okači je na najviše mesto svojih zidova.
14:2 I čim će se jutro pojaviti, i sunce će izaći
na zemlji, uzmite svako svoje oružje i idite svaki
hrabrog čovjeka iz grada i postavite zapovjednika nad njima, kao da
silazili biste u polje prema straži Asircima; ali
ne idi dole.
14:3 Zatim će uzeti svoje oklope, i otići će u svoj tabor, i
podignite vojskovođe Asurske vojske i otrčat će u šator
Holoferna, ali ga neće naći: tada će ih obuzeti strah, i
oni će pobjeći pred tvojim licem.
14:4 Tako ćete ih vi i svi koji nastanjuju obalu Izraela progoniti, i
zbaci ih dok idu.
14:5 Ali prije nego što učinite ove stvari, zovite me Ahior Amonac, da može
vidite i upoznajte onoga koji je prezreo dom Izrailjev i koji ga je poslao
nas kao do njegove smrti.
14:6 Tada pozvaše Ahijara iz kuće Ozije; i kada je došao,
i vidio glavu Holoferna u muškoj ruci u skupštini
ljudi, pao je ničice, i duh mu je iznevjerio.
14:7 Ali kad su ga izvukli, pade pred noge Juditi, i
poštovao je i rekao: Blagoslovena si u svim šatorima
Juda i u svim narodima koji će se začuditi tvoje ime.
14:8 Sada mi, dakle, reci sve što si učinio ovih dana.
Tada mu Judita usred naroda ispriča sve što je ona
učinila, od dana kada je izašla do onog časa kada je progovorila
njima.
14:9 I kada je prestala da govori, ljudi su povikali iz sveg glasa
glas, i napravili radosnu buku u svom gradu.
14:10 I kada je Ahior video sve što je Bog Izrailjev učinio, on
povjerovao u Boga jako, i obrezao kožu svoje, i
je pripojen domu Izrailjevom do danas.
14:11 I čim je jutro osvanulo, obesiše Olofernovu glavu
na zidu, i svaki je uzeo svoje oružje, i oni su prošli
trake do tjesnaca planine.
14:12 Ali kad ih Asirci ugledaše, poslaše svojim vođama, koji dođoše
njihovim kapetanima i tribunima, i svakom od njihovih vladara.
14:13 I dođoše u Olofernov šator i rekoše onome koji je bio zadužen
sve njegove stvari, Probudi sada našeg gospodara: jer su robovi bili hrabri
siđite protiv nas u boj, da budu potpuno uništeni.
14:14 Zatim uđoše u Bagoas, i pokucaše na vrata šatora; jer je mislio
da je spavao sa Judith.
14:15 Ali pošto se niko nije javio, otvorio je i ušao u spavaću sobu,
i našao ga bačenog na pod mrtvog, a glava mu je oduzeta.
14:16 Zato je povikao iz sveg glasa, sa plačem i uzdisanjem, i
silno zavapi i razdere haljine svoje.
14:17 Nakon što je ušao u šator u kojem je Judita prenoćila: i kada ju je našao
ne, skočio je do ljudi i povikao,
14:18 Ovi robovi su se izdajnički ponašali; jedna žena od Jevreja ima
osramotio kuću kralja Nabuhodonosora, jer, gle,
Holofern leži na zemlji bez glave.
14:19 Kad su vojskovođe asirske vojske čule ove riječi, razdvojiše se
njihovi kaputi i njihovi umovi bili su čudesno uznemireni, i bilo je
plač i vrlo velika buka po cijelom kampu.