Judith 13:1 Kad dođe veče, njegove sluge požuriše da odu, i Bagoas je zatvorio svoj šator napolju i otpustio konobare prisustvo njegovog gospodara; i otišli su u svoje postelje, jer su svi bili umoran, jer je gozba bila duga. 13:2 I Judita ostade u šatoru, a Olofern da leži na njemu njegov krevet: jer je bio pun vina. 13:3 Sada je Judita naredila svojoj služavki da stoji van svoje spavaće sobe, i da je sacekam. izlazi, kao što je to činila svakodnevno: jer je rekla da hoće idi na njene molitve, i ona je govorila Bagoasu u skladu sa istim svrha. 13:4 Tako su svi otišli i niko nije ostao u spavaćoj sobi, ni malo niti sjajno. Tada Judita, stojeći kraj njegovog kreveta, reče u svom srcu: Gospode Bože sve moći, pogledaj ovaj poklon na djela ruku mojih uzvišenje Jerusalima. 13:5 Jer sada je vreme da pomogneš nasledstvu svome i da izvršiš svoje preduzeća za uništenje neprijatelja protiv kojih su ustali nas. 13:6 Onda je došla do stuba postelje, koji je bio na glavi Holoferna, i skinuo svoj fauchion odande, 13:7 I priđe krevetu njegovom, i uhvati se za kosu njegove glave, i reče: Učvrsti me, Gospode Bože Izrailjev, ovoga dana. 13:8 I udarila ga je dva puta svom snagom po vratu i odnijela glavu od njega. 13:9 I srušio njegovo telo sa kreveta, i srušio baldahin stubovi; i ubrzo nakon što je izašla i dala mu glavu Holofernu njenoj sluškinji; 13:10 I stavila ga je u svoju torbu s mesom: tako su obojica otišli zajedno po svom običaju na molitvu: i kad su prošli logor, oni opkolio dolinu i popeo se na planinu Betuliju i došao k sebi njegove kapije. 13:11 Tada reče Judita izdaleka stražarima na kapiji: Otvorite, otvorite sada kapija: Bog, čak i naš Bog, je s nama, da pokaže svoju moć još unutra Jerusalem, i njegove snage protiv neprijatelja, kao što je i ovo učinio dan. 13:12 A kad su ljudi njenog grada čuli njen glas, požurili su da siđu do vrata svoga grada, i pozvaše gradske starješine. 13:13 I onda su potrčali svi zajedno, i mali i veliki, jer je bilo čudno njima da je došla: pa su otvorili kapiju i primili ih, i zapališe vatru za svjetlo i stade oko njih. 13:14 Tada im reče iz sveg glasa: Hvalite, hvalite Boga, hvalite Boga, Kažem, jer on nije oduzeo svoju milost od doma Izraelova, ali je ove noći uništio naše neprijatelje svojim rukama. 13:15 Tako je ona izvadila glavu iz torbe, pokazala je i rekla im: gle glave Holoferna, glavnog kapetana vojske Asurove, i gle nadstrešnice, u kojoj je ležao u svom pijanom stanju; i Gospod ga je udario rukom žene. 13:16 Živio je Gospod, koji me je čuvao na mom putu kojim sam išao, moj lice ga je prevarilo do uništenja, a ipak nije počinio grijeh sa mnom, da me oskvrni i posrami. 13:17 Tada se sav narod divno začudi, i pokloni se i pokloniše se Bogu, i jednodušno rekoše: Blagosloven da si, naš Bože, koji si danas uništio neprijatelje naroda svoga. 13:18 Tada joj Ozija reče: kćeri, blagoslovena si od Svevišnjeg Bog iznad svih žena na zemlji; i neka je blagosloven Gospod Bog, koji je stvorio nebo i zemlju, koji te je uputio do odsijecanja glave poglavice naših neprijatelja. 13:19 Jer ovo tvoje pouzdanje neće odstupiti od srca ljudi, koje pamti silu Božiju zauvek. 13:20 I Bog ti obrati ove stvari na vječnu hvalu, da te posjeti u dobrim stvarima jer nisi poštedio svoj život zbog nevolje naše nacije, ali je osvetio našu propast, hodajući pravim putem naš Bog. I sav narod je rekao; Neka bude, neka bude.