Judith
13:1 Kad dođe veče, njegove sluge požuriše da odu, i
Bagoas je zatvorio svoj šator napolju i otpustio konobare
prisustvo njegovog gospodara; i otišli su u svoje postelje, jer su svi bili
umoran, jer je gozba bila duga.
13:2 I Judita ostade u šatoru, a Olofern da leži na njemu
njegov krevet: jer je bio pun vina.
13:3 Sada je Judita naredila svojoj služavki da stoji van svoje spavaće sobe, i
da je sacekam. izlazi, kao što je to činila svakodnevno: jer je rekla da hoće
idi na njene molitve, i ona je govorila Bagoasu u skladu sa istim
svrha.
13:4 Tako su svi otišli i niko nije ostao u spavaćoj sobi, ni malo
niti sjajno. Tada Judita, stojeći kraj njegovog kreveta, reče u svom srcu: Gospode
Bože sve moći, pogledaj ovaj poklon na djela ruku mojih
uzvišenje Jerusalima.
13:5 Jer sada je vreme da pomogneš nasledstvu svome i da izvršiš svoje
preduzeća za uništenje neprijatelja protiv kojih su ustali
nas.
13:6 Onda je došla do stuba postelje, koji je bio na glavi Holoferna,
i skinuo svoj fauchion odande,
13:7 I priđe krevetu njegovom, i uhvati se za kosu njegove glave, i
reče: Učvrsti me, Gospode Bože Izrailjev, ovoga dana.
13:8 I udarila ga je dva puta svom snagom po vratu i odnijela
glavu od njega.
13:9 I srušio njegovo telo sa kreveta, i srušio baldahin
stubovi; i ubrzo nakon što je izašla i dala mu glavu Holofernu
njenoj sluškinji;
13:10 I stavila ga je u svoju torbu s mesom: tako su obojica otišli zajedno
po svom običaju na molitvu: i kad su prošli logor, oni
opkolio dolinu i popeo se na planinu Betuliju i došao k sebi
njegove kapije.
13:11 Tada reče Judita izdaleka stražarima na kapiji: Otvorite, otvorite sada
kapija: Bog, čak i naš Bog, je s nama, da pokaže svoju moć još unutra
Jerusalem, i njegove snage protiv neprijatelja, kao što je i ovo učinio
dan.
13:12 A kad su ljudi njenog grada čuli njen glas, požurili su da siđu
do vrata svoga grada, i pozvaše gradske starješine.
13:13 I onda su potrčali svi zajedno, i mali i veliki, jer je bilo čudno
njima da je došla: pa su otvorili kapiju i primili ih,
i zapališe vatru za svjetlo i stade oko njih.
13:14 Tada im reče iz sveg glasa: Hvalite, hvalite Boga, hvalite Boga,
Kažem, jer on nije oduzeo svoju milost od doma Izraelova,
ali je ove noći uništio naše neprijatelje svojim rukama.
13:15 Tako je ona izvadila glavu iz torbe, pokazala je i rekla im:
gle glave Holoferna, glavnog kapetana vojske Asurove,
i gle nadstrešnice, u kojoj je ležao u svom pijanom stanju; i
Gospod ga je udario rukom žene.
13:16 Živio je Gospod, koji me je čuvao na mom putu kojim sam išao, moj
lice ga je prevarilo do uništenja, a ipak nije
počinio grijeh sa mnom, da me oskvrni i posrami.
13:17 Tada se sav narod divno začudi, i pokloni se
i pokloniše se Bogu, i jednodušno rekoše: Blagosloven da si, naš
Bože, koji si danas uništio neprijatelje naroda svoga.
13:18 Tada joj Ozija reče: kćeri, blagoslovena si od Svevišnjeg
Bog iznad svih žena na zemlji; i neka je blagosloven Gospod Bog,
koji je stvorio nebo i zemlju, koji te je uputio
do odsijecanja glave poglavice naših neprijatelja.
13:19 Jer ovo tvoje pouzdanje neće odstupiti od srca ljudi, koje
pamti silu Božiju zauvek.
13:20 I Bog ti obrati ove stvari na vječnu hvalu, da te posjeti
u dobrim stvarima jer nisi poštedio svoj život zbog nevolje
naše nacije, ali je osvetio našu propast, hodajući pravim putem
naš Bog. I sav narod je rekao; Neka bude, neka bude.