Judith 10:1 Nakon toga, ona je prestala da vapi Bogu Izrailjevom, i to loše stavio tačku na sve ove reči. 10:2 Ona ustade tamo gde je pala, i pozva svoju sluškinju i siđe u kuću u kojoj je boravila subotom i u njoj praznici, 10:3 I skide kostrijet koji je imala na sebi, i skine haljine njenog udovištva, i oprao svoje tijelo vodom i pomazao sebe skupocjenom pomadom, i uplela kosu na glavi, i stavi gumu na nju, i obuci svoje haljine radosti, čime bila je obučena za života njenog muža Manase. 10:4 I ona uze sandale na noge, i obuče narukvice svoje, i njeni lanci, i njeno prstenje, i njene minđuše, i svi njeni ukrasi, i hrabro se ukrasila, da privuče oči svih muškaraca koji bi trebali da vide ona. 10:5 Zatim je svojoj sluškinji dala bocu vina i koru ulja i napunila kesica sa pečenim kukuruzom, i grudvama smokava, i sa finim hlebom; pa ona presavio sve ove stvari i položio ih na nju. 10:6 Tako su izašli do vrata grada Betulije i našli tamo stoje Ozias i stari gradski, Chabris i Charmis. 10:7 A kad su je ugledaše, promeni se lice i odeća njena bila promenjena, veoma su se začudili njenoj lepoti i rekli da ona. 10:8 Bog, Bog otaca naših, daj ti milost i ispuni tvoju preduzeća na slavu sinova Izraelovih i na uzvišenje Jerusalima. Tada su obožavali Boga. 10:9 A ona im reče: Zapovjedite da se otvore gradska vrata mene, da mogu izaći da izvršim stvari o kojima ste govorili sa mnom. Zato su naredili mladićima da joj otvore, kao što je ona otvorila izgovoreno. 10:10 I kad su to učinili, Judita iziđe, ona i njena sluškinja s njom; a gradski ljudi su pazili na nju, sve dok nije sišla niz planinu, i sve dok nije prošla dolinu i više je nije mogla vidjeti. 10:11 Tako su otišli pravo u dolinu: i prva straža na Asirci su je sreli, 10:12 I uzevši je, i upita je: Od kojih si ljudi? i odakle dolazi ti? a kuda ideš? A ona reče: Ja sam žena Hebreja, i pobjegao sam od njih, jer će vam se dati da budete uništeni. 10:13 I dolazim pred Holoferna, glavnog kapetana vaše vojske, da objaviti riječi istine; i pokazaću mu put kojim će ići, i osvojite svu brdsku zemlju, a da pritom ne izgubite ni telo ni život njegovih ljudi. 10:14 Sada kada su ljudi čuli njene reči i ugledali njeno lice, oni začudio se njenoj lepoti i rekao joj: 10:15 Spasio si svoj život, time što si požurio da siđeš u prisutnost našeg gospodara: sada, dakle, dođite u njegov šator i neki od nas vodiće te sve dok te ne predaju u njegove ruke. 10:16 I kad staneš pred njega, ne boj se u srcu svom, nego pokaži mu po svojoj riječi; i on će te dobro moliti. 10:17 Onda su od njih izabrali stotinu ljudi da prate nju i nju sobarica; i odvedoše je u Olofernov šator. 10:18 Tada je bilo okupljanje po cijelom logoru, jer je bio njen dolazak buka među šatorima, i oni su naišli na nju, dok je stajala napolju šator Holoferna, dok mu nisu rekli za nju. 10:19 I divili su se njenoj lepoti, i divili se sinovima Izrailjevim zbog nje, i svaki reče svome komšiji: ko bi prezreo ovaj narod, koji među sobom ima takve žene? sigurno to nije dobro od njih ostane jedan čovjek koji bi, pušten, mogao prevariti cijelu zemlju. 10:20 I iziđoše oni koji ležahu blizu Oloferna i sve njegove sluge i uveli su je u šator. 10:21 Sada je Holofern počivao na svom krevetu ispod baldahina, koji je bio ispleten purpur, i zlato, i smaragdi, i drago kamenje. 10:22 I oni mu pokazaše o njoj; i iziđe pred svoj šator sa srebrom lampe koje idu ispred njega. 10:23 I kada je Judita došla pred njega i njegove sluge, svi su se začudili na ljepotu njenog lica; i pala je na lice, i počastio ga, i njegove sluge su je uzele.