Judith
10:1 Nakon toga, ona je prestala da vapi Bogu Izrailjevom, i to loše
stavio tačku na sve ove reči.
10:2 Ona ustade tamo gde je pala, i pozva svoju sluškinju i siđe
u kuću u kojoj je boravila subotom i u njoj
praznici,
10:3 I skide kostrijet koji je imala na sebi, i skine haljine
njenog udovištva, i oprao svoje tijelo vodom i pomazao
sebe skupocjenom pomadom, i uplela kosu na glavi, i
stavi gumu na nju, i obuci svoje haljine radosti, čime
bila je obučena za života njenog muža Manase.
10:4 I ona uze sandale na noge, i obuče narukvice svoje, i
njeni lanci, i njeno prstenje, i njene minđuše, i svi njeni ukrasi, i
hrabro se ukrasila, da privuče oči svih muškaraca koji bi trebali da vide
ona.
10:5 Zatim je svojoj sluškinji dala bocu vina i koru ulja i napunila
kesica sa pečenim kukuruzom, i grudvama smokava, i sa finim hlebom; pa ona
presavio sve ove stvari i položio ih na nju.
10:6 Tako su izašli do vrata grada Betulije i našli
tamo stoje Ozias i stari gradski, Chabris i Charmis.
10:7 A kad su je ugledaše, promeni se lice i odeća njena
bila promenjena, veoma su se začudili njenoj lepoti i rekli da
ona.
10:8 Bog, Bog otaca naših, daj ti milost i ispuni tvoju
preduzeća na slavu sinova Izraelovih i na
uzvišenje Jerusalima. Tada su obožavali Boga.
10:9 A ona im reče: Zapovjedite da se otvore gradska vrata
mene, da mogu izaći da izvršim stvari o kojima ste govorili
sa mnom. Zato su naredili mladićima da joj otvore, kao što je ona otvorila
izgovoreno.
10:10 I kad su to učinili, Judita iziđe, ona i njena sluškinja s njom;
a gradski ljudi su pazili na nju, sve dok nije sišla niz
planinu, i sve dok nije prošla dolinu i više je nije mogla vidjeti.
10:11 Tako su otišli pravo u dolinu: i prva straža na
Asirci su je sreli,
10:12 I uzevši je, i upita je: Od kojih si ljudi? i odakle dolazi
ti? a kuda ideš? A ona reče: Ja sam žena Hebreja,
i pobjegao sam od njih, jer će vam se dati da budete uništeni.
10:13 I dolazim pred Holoferna, glavnog kapetana vaše vojske, da
objaviti riječi istine; i pokazaću mu put kojim će ići,
i osvojite svu brdsku zemlju, a da pritom ne izgubite ni telo ni život
njegovih ljudi.
10:14 Sada kada su ljudi čuli njene reči i ugledali njeno lice, oni
začudio se njenoj lepoti i rekao joj:
10:15 Spasio si svoj život, time što si požurio da siđeš u
prisutnost našeg gospodara: sada, dakle, dođite u njegov šator i neki od nas
vodiće te sve dok te ne predaju u njegove ruke.
10:16 I kad staneš pred njega, ne boj se u srcu svom, nego
pokaži mu po svojoj riječi; i on će te dobro moliti.
10:17 Onda su od njih izabrali stotinu ljudi da prate nju i nju
sobarica; i odvedoše je u Olofernov šator.
10:18 Tada je bilo okupljanje po cijelom logoru, jer je bio njen dolazak
buka među šatorima, i oni su naišli na nju, dok je stajala napolju
šator Holoferna, dok mu nisu rekli za nju.
10:19 I divili su se njenoj lepoti, i divili se sinovima Izrailjevim
zbog nje, i svaki reče svome komšiji: ko bi prezreo
ovaj narod, koji među sobom ima takve žene? sigurno to nije dobro
od njih ostane jedan čovjek koji bi, pušten, mogao prevariti cijelu zemlju.
10:20 I iziđoše oni koji ležahu blizu Oloferna i sve njegove sluge i
uveli su je u šator.
10:21 Sada je Holofern počivao na svom krevetu ispod baldahina, koji je bio ispleten
purpur, i zlato, i smaragdi, i drago kamenje.
10:22 I oni mu pokazaše o njoj; i iziđe pred svoj šator sa srebrom
lampe koje idu ispred njega.
10:23 I kada je Judita došla pred njega i njegove sluge, svi su se začudili
na ljepotu njenog lica; i pala je na lice, i
počastio ga, i njegove sluge su je uzele.