Judith
7:1 Sutradan je Holofern zapovijedao svom svojom vojskom i svim svojim narodom koji je
su došli da uzmu njegovu ulogu, da oni uklone svoj tabor protiv
Betulija, da preduzme uspone na brdovitu zemlju i napravi
rat protiv djece Izraela.
7:2 Tada su njihovi jaki ljudi tog dana uklonili svoje logore i vojsku
ratnih ljudi bilo je sto sedamdeset hiljada pešaka i dvanaest
hiljade konjanika, pored prtljaga, i drugih ljudi koji su bili na putu
među njima, veoma veliko mnoštvo.
7:3 I ulogoriše se u dolini blizu Betulije, kod izvora, i
širili su se u širinu preko Dotaima čak do Belmaima, i u
dužine od Betulije do Kinamona, koji je preko Esdraelona.
7:4 A sinovi Izrailjevi, kad videše njihovo mnoštvo, bili su
uznemirivši se i reče svaki svome komšiji: Sad će ovi
ljudi ližu lice zemlje; jer ni visoke planine, ni
doline, ni brda, ne mogu podnijeti njihovu težinu.
7:5 Tada je svaki uzeo svoje ratno oružje, i kad se ono zapalilo
vatre na njihovim kulama, ostali su i gledali cijelu tu noć.
7:6 Ali drugog dana, Holofern je izveo sve svoje konjanike u reku
pogled na sinove Izraelove koji su bili u Betuliji,
7:7 I pogledaše prolaze do grada, i dođoše do fontana
njihove vode, zauzeo ih i postavio nad njima garnizone ratnika,
i on se sam udaljio prema svom narodu.
7:8 Tada dođoše k njemu svi poglavari sinova Isavovih i svi
namjesnici naroda Moaba i kapetani morske obale, i
rekao,
7:9 Neka naš gospodar sada čuje riječ, da ne bude prevrata u vašem
armije.
7:10 Jer ovaj narod sinova Izrailjevih se ne uzda u svoja koplja,
nego u visini planina u kojima žive, jer to nije
lako doći do vrhova njihovih planina.
7:11 Dakle, moj gospodaru, ne bori se protiv njih u borbenom redu, i
neće propasti ni jedan čovjek iz tvog naroda.
7:12 Ostani u svom taboru i čuvaj sve ljude svoje vojske, i neka ti
sluge uzimaju u svoje ruke izvor vode, koji izlazi
podnožja planine:
7:13 Jer svi stanovnici Betulije imaju vodu odatle; tako će
ubi ih žeđ, i oni će napustiti svoj grad, i mi i naš
ljudi će se popeti na vrhove planina koje su blizu, i hoće
ulogorite se na njih, da pazite da niko ne izađe iz grada.
7:14 Tako će oni i njihove žene i njihova djeca biti uništeni ognjem,
i prije nego što ih mač dođe, bit će svrgnuti u zemlju
ulicama u kojima borave.
7:15 Tako ćeš im dati zlu nagradu; jer su se pobunili, i
nisam sreo svoju osobu mirno.
7:16 I ove riječi su se svidjele Olofernu i svim njegovim slugama i njemu
imenovani da urade ono što su govorili.
7:17 I tako ode tabor sinova Amonovih, a s njima petorica
hiljada Asiraca, i oni se utabore u dolini i zauzeše
vode i izvori voda sinova Izraelovih.
7:18 Tada Isavovi sinovi pođoše s Amonovim sinovima i ulogoriše se
u brežuljku preko Dotaima; i poslaše neke od njih
prema jugu, a prema istoku prema Ekrebelu, koji je
blizu Chusa, to je na potoku Mochmur; i ostatak
vojska Asira ulogorila se u ravnici i pokrila lice
cijelo zemljište; a njihovi šatori i kočije bili su razapeti do veoma velikog
mnoštvo.
7:19 Tada su sinovi Izrailjevi zavapili Gospodu Bogu svome zbog svojih
srce je otkazalo, jer su ih svi njihovi neprijatelji opkolili, i
nije bilo načina da se pobegne među njima.
7:20 Tako je ostalo oko njih svo društvo Asurovo, obojica njihovi lakaji,
kola i konjanike, trideset i četiri dana, tako da sva njihova plovila
vode izneverili su sve inhibitore Betulije.
7:21 I cisterne su se ispraznile, i nisu imali vode da piju
napuniti za jedan dan; jer su ih napojili po mjeri.
7:22 Stoga su njihova mala djeca bila bez srca, a njihove žene i
mladići su se onesvijestili od žeđi i pali na ulicama grada,
i pored prolaza kapija, i više nije bilo snage
u njima.
7:23 Tada se sav narod skupi kod Ozije i poglavara grada,
i mladići, i žene, i djeca, i plakahu iz sveg glasa,
i rekao pred svim starcima,
7:24 Neka Bog sudi između nas i vas: jer ste nam nanijeli veliku štetu, u
da niste tražili mir sinova Asurova.
7:25 Za sada nemamo pomoćnika, ali nas je Bog predao u njihove ruke, to
treba da budemo bačeni pred njih sa žeđom i velikim uništenjem.
7:26 Sada ih, dakle, pozovite k sebi, i dajte sav grad za plijen
Holofernovom narodu i svoj njegovoj vojsci.
7:27 Jer je bolje za nas da im budemo plijen, nego da za njih umremo
žeđ: jer ćemo biti njegove sluge, da naše duše žive, a ne
vidjeti smrt naše djece pred našim očima, ni naših žena ni naših
deca da umru.
7:28 Uzimamo za svedočanstvo protiv vas nebo i zemlju, i našeg Boga i
Gospodar naših otaca, koji nas kažnjava prema našim grijesima i gresima
grijehe naših otaca, da ne čini kako smo rekli danas.
7:29 Onda je nastao veliki plač sa jednim pristankom usred svega
montaža; i zavapiše Gospodu Bogu iz sveg glasa.
7:30 Tada im Ozija reče: Braćo, budite hrabri, izdržimo još
pet dana, u kojem prostoru Gospod Bog naš može okrenuti svoju milost
nas; jer nas neće potpuno ostaviti.
7:31 I ako prođu ovi dani, a ne dođe nam pomoći, učiniću
po tvojoj reči.
7:32 I rastjerao je narod, svakoga na svoju odgovornost; i oni
otišli do zidina i kula svog grada i poslali žene i
djecu u svoje kuće: i oni su bili vrlo nisko dovedeni u grad.