Judith 7:1 Sutradan je Holofern zapovijedao svom svojom vojskom i svim svojim narodom koji je su došli da uzmu njegovu ulogu, da oni uklone svoj tabor protiv Betulija, da preduzme uspone na brdovitu zemlju i napravi rat protiv djece Izraela. 7:2 Tada su njihovi jaki ljudi tog dana uklonili svoje logore i vojsku ratnih ljudi bilo je sto sedamdeset hiljada pešaka i dvanaest hiljade konjanika, pored prtljaga, i drugih ljudi koji su bili na putu među njima, veoma veliko mnoštvo. 7:3 I ulogoriše se u dolini blizu Betulije, kod izvora, i širili su se u širinu preko Dotaima čak do Belmaima, i u dužine od Betulije do Kinamona, koji je preko Esdraelona. 7:4 A sinovi Izrailjevi, kad videše njihovo mnoštvo, bili su uznemirivši se i reče svaki svome komšiji: Sad će ovi ljudi ližu lice zemlje; jer ni visoke planine, ni doline, ni brda, ne mogu podnijeti njihovu težinu. 7:5 Tada je svaki uzeo svoje ratno oružje, i kad se ono zapalilo vatre na njihovim kulama, ostali su i gledali cijelu tu noć. 7:6 Ali drugog dana, Holofern je izveo sve svoje konjanike u reku pogled na sinove Izraelove koji su bili u Betuliji, 7:7 I pogledaše prolaze do grada, i dođoše do fontana njihove vode, zauzeo ih i postavio nad njima garnizone ratnika, i on se sam udaljio prema svom narodu. 7:8 Tada dođoše k njemu svi poglavari sinova Isavovih i svi namjesnici naroda Moaba i kapetani morske obale, i rekao, 7:9 Neka naš gospodar sada čuje riječ, da ne bude prevrata u vašem armije. 7:10 Jer ovaj narod sinova Izrailjevih se ne uzda u svoja koplja, nego u visini planina u kojima žive, jer to nije lako doći do vrhova njihovih planina. 7:11 Dakle, moj gospodaru, ne bori se protiv njih u borbenom redu, i neće propasti ni jedan čovjek iz tvog naroda. 7:12 Ostani u svom taboru i čuvaj sve ljude svoje vojske, i neka ti sluge uzimaju u svoje ruke izvor vode, koji izlazi podnožja planine: 7:13 Jer svi stanovnici Betulije imaju vodu odatle; tako će ubi ih žeđ, i oni će napustiti svoj grad, i mi i naš ljudi će se popeti na vrhove planina koje su blizu, i hoće ulogorite se na njih, da pazite da niko ne izađe iz grada. 7:14 Tako će oni i njihove žene i njihova djeca biti uništeni ognjem, i prije nego što ih mač dođe, bit će svrgnuti u zemlju ulicama u kojima borave. 7:15 Tako ćeš im dati zlu nagradu; jer su se pobunili, i nisam sreo svoju osobu mirno. 7:16 I ove riječi su se svidjele Olofernu i svim njegovim slugama i njemu imenovani da urade ono što su govorili. 7:17 I tako ode tabor sinova Amonovih, a s njima petorica hiljada Asiraca, i oni se utabore u dolini i zauzeše vode i izvori voda sinova Izraelovih. 7:18 Tada Isavovi sinovi pođoše s Amonovim sinovima i ulogoriše se u brežuljku preko Dotaima; i poslaše neke od njih prema jugu, a prema istoku prema Ekrebelu, koji je blizu Chusa, to je na potoku Mochmur; i ostatak vojska Asira ulogorila se u ravnici i pokrila lice cijelo zemljište; a njihovi šatori i kočije bili su razapeti do veoma velikog mnoštvo. 7:19 Tada su sinovi Izrailjevi zavapili Gospodu Bogu svome zbog svojih srce je otkazalo, jer su ih svi njihovi neprijatelji opkolili, i nije bilo načina da se pobegne među njima. 7:20 Tako je ostalo oko njih svo društvo Asurovo, obojica njihovi lakaji, kola i konjanike, trideset i četiri dana, tako da sva njihova plovila vode izneverili su sve inhibitore Betulije. 7:21 I cisterne su se ispraznile, i nisu imali vode da piju napuniti za jedan dan; jer su ih napojili po mjeri. 7:22 Stoga su njihova mala djeca bila bez srca, a njihove žene i mladići su se onesvijestili od žeđi i pali na ulicama grada, i pored prolaza kapija, i više nije bilo snage u njima. 7:23 Tada se sav narod skupi kod Ozije i poglavara grada, i mladići, i žene, i djeca, i plakahu iz sveg glasa, i rekao pred svim starcima, 7:24 Neka Bog sudi između nas i vas: jer ste nam nanijeli veliku štetu, u da niste tražili mir sinova Asurova. 7:25 Za sada nemamo pomoćnika, ali nas je Bog predao u njihove ruke, to treba da budemo bačeni pred njih sa žeđom i velikim uništenjem. 7:26 Sada ih, dakle, pozovite k sebi, i dajte sav grad za plijen Holofernovom narodu i svoj njegovoj vojsci. 7:27 Jer je bolje za nas da im budemo plijen, nego da za njih umremo žeđ: jer ćemo biti njegove sluge, da naše duše žive, a ne vidjeti smrt naše djece pred našim očima, ni naših žena ni naših deca da umru. 7:28 Uzimamo za svedočanstvo protiv vas nebo i zemlju, i našeg Boga i Gospodar naših otaca, koji nas kažnjava prema našim grijesima i gresima grijehe naših otaca, da ne čini kako smo rekli danas. 7:29 Onda je nastao veliki plač sa jednim pristankom usred svega montaža; i zavapiše Gospodu Bogu iz sveg glasa. 7:30 Tada im Ozija reče: Braćo, budite hrabri, izdržimo još pet dana, u kojem prostoru Gospod Bog naš može okrenuti svoju milost nas; jer nas neće potpuno ostaviti. 7:31 I ako prođu ovi dani, a ne dođe nam pomoći, učiniću po tvojoj reči. 7:32 I rastjerao je narod, svakoga na svoju odgovornost; i oni otišli do zidina i kula svog grada i poslali žene i djecu u svoje kuće: i oni su bili vrlo nisko dovedeni u grad.