Sudije 21:1 A Izraelci se zakleše u Mispi govoreći: Neće ih biti od nas daju njegovu kćer Benjaminu za ženu. 21:2 I dođe narod u dom Božiji, i ostadoše tamo do večeri pred Bogom, i podigli svoje glasove, i bolno zaplakali; 21:3 I reče: Gospode Bože Izrailjev, zašto se to dogodilo u Izraelu, ono trebalo bi danas da nedostaje jedno pleme u Izraelu? 21:4 I dogodi se sutradan, da narod ustane rano i gradi ondje oltar i prinijeli žrtve paljenice i žrtve mirotvorne. 21:5 A sinovi Izrailjevi rekoše: "Ko je tamo među svim plemenima?" Izrael koji nije došao sa zajednicom Gospodu? Za njih dao veliku zakletvu u vezi s onim koji nije došao Gospodu Mispe, govoreći: On će sigurno biti ubijen. 21:6 I pokajali su se sinovi Izrailjevi zbog svog brata Benjamina, i rekao je: "Danas je jedno pleme odsječeno od Izraela." 21:7 Kako ćemo učiniti za žene za one koji su ostali, pošto smo se zakleli Gospoda da ih od svojih kćeri nećemo dati za žene? 21:8 A oni rekoše: Ko od plemena Izrailjevih nije došao do Mispe kod GOSPODA? I gle, niko iz logora nije došao Jabešgilead u skupštinu. 21:9 Jer narod je bio izbrojan, i gle, nije bilo nikoga od njih tamošnjim stanovnicima Jabeš Gileada. 21:10 I zajednica posla onamo dvanaest hiljada najhrabrijih ljudi, i zapovjedi im govoreći: Idite i pobijte stanovnike Jabeša Gileada oštricom mača, sa ženama i djecom. 21:11 I ovo je ono što ćete učiniti: sve ćete potpuno uništiti muškarac i svaka žena koja je ležala uz muškarca. 21:12 I nađoše među stanovnicima Jabeša Gileada četiri stotine mladih djevice, koje nisu poznavale muškarca tako što su ležale s bilo kojim muškarcem: i donijele su u tabor u Šilo, koji je u zemlji kanaanskoj. 21:13 I cela zajednica je poslala neke da razgovaraju sa decom Benjamina koji su bili u stijeni Rimmon, i da ih mirno pozovem. 21:14 I opet dođe Benjamin u to vrijeme; i dali su im žene koje spasili su žive žene iz Jabeša Gileada, a ipak su tako nije im bilo dovoljno. 21:15 I narod se pokajao zbog Benjamina, jer je to Gospod imao napravio proboj u izraelskim plemenima. 21:16 Tada starješine skupštine rekoše: kako ćemo za žene za oni koji su ostali, vidjevši da su žene uništene iz Benjamina? 21:17 A oni rekoše: Mora biti baština za one kojima pobjegnu Benjamin, da se pleme ne uništi iz Izraela. 21:18 Ali ne možemo im dati žene naših kćeri: za djecu od Izrailj se zakleo govoreći: Proklet bio onaj koji da ženu Benjaminu! 21:19 Tada rekoše: Gle, u Šilu je praznik Gospodnji svake godine u mjesto koje je na sjevernoj strani Betela, na istočnoj strani autoput koji se penje od Betela do Šekema, i na jugu od Lebonah. 21:20 Zato zapovjediše sinovima Benjaminovim govoreći: Idite i lezite unutra čekati u vinogradima; 21:21 I vidite, i gle, da li će kćeri Šilomske izaći da plešu u pleše, onda izađite iz vinograda i uhvatite svaki svoje ženu kćeri Šilomovih i idi u zemlju Benjaminovu. 21:22 I biće kada njihovi očevi ili njihova braća dođu k nama žalite se da ćemo im reći: Budi naklonjen njima za naše radi: jer nismo svakom muškarcu zadržali svoju ženu u ratu: za vas nije im dao u ovo vrijeme, da budete krivi. 21:23 I tako učiniše sinovi Benjaminovi, i uzeše im žene, prema njihov broj, onih koji su plesali, koje su uhvatili: i otišli su i vratili u svoje nasljeđe, popravili gradove i nastanili se njima. 21:24 I sinovi Izrailjevi otidoše odande u to vrijeme, svi svom plemenu i svojoj porodici, i odatle su izlazili svi u njegovo nasledstvo. 21:25 U ono vreme nije bilo kralja u Izraelu: svaki je radio ono što je bilo pravo u sopstvenim očima.