Sudije
21:1 A Izraelci se zakleše u Mispi govoreći: Neće ih biti
od nas daju njegovu kćer Benjaminu za ženu.
21:2 I dođe narod u dom Božiji, i ostadoše tamo do večeri
pred Bogom, i podigli svoje glasove, i bolno zaplakali;
21:3 I reče: Gospode Bože Izrailjev, zašto se to dogodilo u Izraelu, ono
trebalo bi danas da nedostaje jedno pleme u Izraelu?
21:4 I dogodi se sutradan, da narod ustane rano i gradi
ondje oltar i prinijeli žrtve paljenice i žrtve mirotvorne.
21:5 A sinovi Izrailjevi rekoše: "Ko je tamo među svim plemenima?"
Izrael koji nije došao sa zajednicom Gospodu? Za njih
dao veliku zakletvu u vezi s onim koji nije došao Gospodu
Mispe, govoreći: On će sigurno biti ubijen.
21:6 I pokajali su se sinovi Izrailjevi zbog svog brata Benjamina, i
rekao je: "Danas je jedno pleme odsječeno od Izraela."
21:7 Kako ćemo učiniti za žene za one koji su ostali, pošto smo se zakleli
Gospoda da ih od svojih kćeri nećemo dati za žene?
21:8 A oni rekoše: Ko od plemena Izrailjevih nije došao
do Mispe kod GOSPODA? I gle, niko iz logora nije došao
Jabešgilead u skupštinu.
21:9 Jer narod je bio izbrojan, i gle, nije bilo nikoga od njih
tamošnjim stanovnicima Jabeš Gileada.
21:10 I zajednica posla onamo dvanaest hiljada najhrabrijih ljudi,
i zapovjedi im govoreći: Idite i pobijte stanovnike Jabeša Gileada
oštricom mača, sa ženama i djecom.
21:11 I ovo je ono što ćete učiniti: sve ćete potpuno uništiti
muškarac i svaka žena koja je ležala uz muškarca.
21:12 I nađoše među stanovnicima Jabeša Gileada četiri stotine mladih
djevice, koje nisu poznavale muškarca tako što su ležale s bilo kojim muškarcem: i donijele su
u tabor u Šilo, koji je u zemlji kanaanskoj.
21:13 I cela zajednica je poslala neke da razgovaraju sa decom
Benjamina koji su bili u stijeni Rimmon, i da ih mirno pozovem.
21:14 I opet dođe Benjamin u to vrijeme; i dali su im žene koje
spasili su žive žene iz Jabeša Gileada, a ipak su tako
nije im bilo dovoljno.
21:15 I narod se pokajao zbog Benjamina, jer je to Gospod imao
napravio proboj u izraelskim plemenima.
21:16 Tada starješine skupštine rekoše: kako ćemo za žene za
oni koji su ostali, vidjevši da su žene uništene iz Benjamina?
21:17 A oni rekoše: Mora biti baština za one kojima pobjegnu
Benjamin, da se pleme ne uništi iz Izraela.
21:18 Ali ne možemo im dati žene naših kćeri: za djecu od
Izrailj se zakleo govoreći: Proklet bio onaj koji da ženu Benjaminu!
21:19 Tada rekoše: Gle, u Šilu je praznik Gospodnji svake godine u
mjesto koje je na sjevernoj strani Betela, na istočnoj strani
autoput koji se penje od Betela do Šekema, i na jugu od
Lebonah.
21:20 Zato zapovjediše sinovima Benjaminovim govoreći: Idite i lezite unutra
čekati u vinogradima;
21:21 I vidite, i gle, da li će kćeri Šilomske izaći da plešu u
pleše, onda izađite iz vinograda i uhvatite svaki svoje
ženu kćeri Šilomovih i idi u zemlju Benjaminovu.
21:22 I biće kada njihovi očevi ili njihova braća dođu k nama
žalite se da ćemo im reći: Budi naklonjen njima za naše
radi: jer nismo svakom muškarcu zadržali svoju ženu u ratu: za vas
nije im dao u ovo vrijeme, da budete krivi.
21:23 I tako učiniše sinovi Benjaminovi, i uzeše im žene, prema
njihov broj, onih koji su plesali, koje su uhvatili: i otišli su i
vratili u svoje nasljeđe, popravili gradove i nastanili se
njima.
21:24 I sinovi Izrailjevi otidoše odande u to vrijeme, svi
svom plemenu i svojoj porodici, i odatle su izlazili svi u
njegovo nasledstvo.
21:25 U ono vreme nije bilo kralja u Izraelu: svaki je radio ono što je bilo
pravo u sopstvenim očima.