James 1:1 Jakov, sluga Boga i Gospoda Isusa Hrista, dvanaestorici plemena koja su rasuta po inostranstvu, pozdrav. 1:2 Braćo moja, smatrajte sve to radošću kada padnete u razna iskušenja; 1:3 Znajući ovo, da iskušavanje vaše vere proizvodi strpljenje. 1:4 Ali neka strpljenje ima svoje savršeno djelo, da budete savršeni i cijeli, ne želeći ništa. 1:5 Ako kome od vas nedostaje mudrosti, neka traži od Boga koji daje svima slobodoumno i ne kudi; i daće mu se. 1:6 Ali neka traži sa verom, bez pokolebljivosti. Jer onaj koji se koleba sličan je val mora tjeran vjetrom i bacan. 1:7 Jer neka taj čovjek ne misli da će primiti nešto od Gospoda. 1:8 Dvoumni čovek je nestabilan na svim svojim putevima. 1:9 Neka se brat niskog stepena raduje što je uzvišen: 1:10 Ali bogati u tome što je ponižen: jer kao cvet trave on će umrijeti. 1:11 Jer sunce tek izlazi sa žarkom vrelinom, već uvene trava, i cvijet njen opada, i milost mode propada: tako će i bogataš nestati na putevima svojim. 1:12 Blago čovjeku koji trpi iskušenje, jer kad bude iskušan, on primiće venac života koji im je Gospod obećao koji ga vole. 1:13 Neka niko ne kaže kad je kušan: Ja sam iskušavan od Boga, jer Bog ne može bude iskušavan zlom, niti on nikoga ne iskušava: 1:14 Ali svaki je čovek u iskušenju, kada je odvučen od sopstvene požude, i enticed. 1:15 Onda kada je požuda zatrudnjela, rađa grijeh; i grijeh, kada je završeno, donosi smrt. 1:16 Ne griješite, moja voljena braćo. 1:17 Svaki dobar dar i svaki savršen dar dolazi odozgo i silazi od Oca svjetla, kod kojeg nema promjenljivosti, ni sjene okretanja. 1:18 On nas svojom voljom rodi rečju istine, da budemo a vrsta prvina njegovih stvorenja. 1:19 Zato, braćo moja ljubljena, neka svaki bude brz da čuje, spor da govori, polako na gnjev: 1:20 Jer gnjev ljudski ne čini pravdu Božiju. 1:21 Zato razdvojite svu prljavštinu i suvišnost nestašluka, i primi s krotošću ucijepljenu riječ, koja može spasiti vašu duše. 1:22 Ali budite izvršioci reči, a ne samo slušaoci, obmanjujući svoje sebe. 1:23 Jer ako neko sluša riječ, a ne vrši, on je kao čovjek gleda svoje prirodno lice u čaši: 1:24 Jer on vidi sebe, i ide svojim putem, i odmah zaboravlja kakav je on bio čovek. 1:25 Ali ko pogleda u savršeni zakon slobode, i nastavi u tome, on nije zaboravni slušalac, već vršilac posla, ovo čovjek će biti blagoslovljen u svom djelu. 1:26 Ako se ko od vas čini da je religiozan, a ne obuzdava svoj jezik, ali vara svoje srce, vjera ovog čovjeka je isprazna. 1:27 Čista religija i neoskvrnjena pred Bogom i Ocem je ovo, Posjetiti siročad i udovice u njihovoj nevolji, i da se sačuva neotkriven od sveta.