James
1:1 Jakov, sluga Boga i Gospoda Isusa Hrista, dvanaestorici
plemena koja su rasuta po inostranstvu, pozdrav.
1:2 Braćo moja, smatrajte sve to radošću kada padnete u razna iskušenja;
1:3 Znajući ovo, da iskušavanje vaše vere proizvodi strpljenje.
1:4 Ali neka strpljenje ima svoje savršeno djelo, da budete savršeni i
cijeli, ne želeći ništa.
1:5 Ako kome od vas nedostaje mudrosti, neka traži od Boga koji daje svima
slobodoumno i ne kudi; i daće mu se.
1:6 Ali neka traži sa verom, bez pokolebljivosti. Jer onaj koji se koleba sličan je
val mora tjeran vjetrom i bacan.
1:7 Jer neka taj čovjek ne misli da će primiti nešto od Gospoda.
1:8 Dvoumni čovek je nestabilan na svim svojim putevima.
1:9 Neka se brat niskog stepena raduje što je uzvišen:
1:10 Ali bogati u tome što je ponižen: jer kao cvet trave
on će umrijeti.
1:11 Jer sunce tek izlazi sa žarkom vrelinom, već uvene
trava, i cvijet njen opada, i milost mode
propada: tako će i bogataš nestati na putevima svojim.
1:12 Blago čovjeku koji trpi iskušenje, jer kad bude iskušan, on
primiće venac života koji im je Gospod obećao
koji ga vole.
1:13 Neka niko ne kaže kad je kušan: Ja sam iskušavan od Boga, jer Bog ne može
bude iskušavan zlom, niti on nikoga ne iskušava:
1:14 Ali svaki je čovek u iskušenju, kada je odvučen od sopstvene požude, i
enticed.
1:15 Onda kada je požuda zatrudnjela, rađa grijeh; i grijeh, kada
je završeno, donosi smrt.
1:16 Ne griješite, moja voljena braćo.
1:17 Svaki dobar dar i svaki savršen dar dolazi odozgo i silazi
od Oca svjetla, kod kojeg nema promjenljivosti, ni sjene
okretanja.
1:18 On nas svojom voljom rodi rečju istine, da budemo a
vrsta prvina njegovih stvorenja.
1:19 Zato, braćo moja ljubljena, neka svaki bude brz da čuje, spor da
govori, polako na gnjev:
1:20 Jer gnjev ljudski ne čini pravdu Božiju.
1:21 Zato razdvojite svu prljavštinu i suvišnost nestašluka, i
primi s krotošću ucijepljenu riječ, koja može spasiti vašu
duše.
1:22 Ali budite izvršioci reči, a ne samo slušaoci, obmanjujući svoje
sebe.
1:23 Jer ako neko sluša riječ, a ne vrši, on je kao
čovjek gleda svoje prirodno lice u čaši:
1:24 Jer on vidi sebe, i ide svojim putem, i odmah zaboravlja
kakav je on bio čovek.
1:25 Ali ko pogleda u savršeni zakon slobode, i nastavi
u tome, on nije zaboravni slušalac, već vršilac posla, ovo
čovjek će biti blagoslovljen u svom djelu.
1:26 Ako se ko od vas čini da je religiozan, a ne obuzdava svoj jezik,
ali vara svoje srce, vjera ovog čovjeka je isprazna.
1:27 Čista religija i neoskvrnjena pred Bogom i Ocem je ovo, Posjetiti
siročad i udovice u njihovoj nevolji, i da se sačuva
neotkriven od sveta.