Isaiah
64:1 O da razdereš nebesa, da siđeš,
da bi se planine spustile pred tvojim prisustvom,
64:2 Kao kada vatra koja se topi, vatra izaziva vodu da proključa,
da obznani tvoje ime svojim protivnicima, da narodi mogu
drhti pred tvojim prisustvom!
64:3 Kada si učinio strašne stvari koje nismo očekivali, došao si
dolje, planine su tekle dolje pred tvojim prisustvom.
64:4 Jer od početka sveta ljudi nisu čuli, niti opazili
na uho, ni oko nije videlo, Bože, pored tebe šta ima
pripremljen za onoga koji ga čeka.
64:5 Susrećete se sa onim koji se raduje i čini pravdu, sa onima koji
Sjeti se tebe na putevima svojim: gle, ti si ljut; jer smo zgriješili:
u njima je nastavak, i mi ćemo biti spašeni.
64:6 Ali svi smo mi kao nečisti, i sve naše pravednosti su takve
prljave krpe; i svi mi venemo kao list; i naša bezakonja, poput
vetar, odneo nas je.
64:7 I nema nikoga ko priziva tvoje ime, koji se uzburkava
da te uhvatim, jer si sakrio lice svoje od nas i jesi
nas je progutao zbog naših bezakonja.
64:8 Ali sada, Gospode, ti si naš otac; mi smo glina, a ti naš
lončar; i svi smo mi djelo ruku tvojih.
64:9 Ne ljuti se mnogo, Gospode, niti se ne sećaj bezakonja doveka.
gle, vidi, molimo te, svi smo mi tvoj narod.
64:10 Tvoji sveti gradovi su pustinja, Sion je pustinja, Jerusalim a
pustoš.
64:11 Naša sveta i lepa kuća, gde su te oci naši hvalili, jeste
izgorjeli u ognju: i sve naše ugodne stvari su opustošene.
64:12 Hoćeš li se suzdržati od ovih stvari, Gospode? hoćeš li zadržati svoje
mir, i da nas jako boli?