Isaiah 64:1 O da razdereš nebesa, da siđeš, da bi se planine spustile pred tvojim prisustvom, 64:2 Kao kada vatra koja se topi, vatra izaziva vodu da proključa, da obznani tvoje ime svojim protivnicima, da narodi mogu drhti pred tvojim prisustvom! 64:3 Kada si učinio strašne stvari koje nismo očekivali, došao si dolje, planine su tekle dolje pred tvojim prisustvom. 64:4 Jer od početka sveta ljudi nisu čuli, niti opazili na uho, ni oko nije videlo, Bože, pored tebe šta ima pripremljen za onoga koji ga čeka. 64:5 Susrećete se sa onim koji se raduje i čini pravdu, sa onima koji Sjeti se tebe na putevima svojim: gle, ti si ljut; jer smo zgriješili: u njima je nastavak, i mi ćemo biti spašeni. 64:6 Ali svi smo mi kao nečisti, i sve naše pravednosti su takve prljave krpe; i svi mi venemo kao list; i naša bezakonja, poput vetar, odneo nas je. 64:7 I nema nikoga ko priziva tvoje ime, koji se uzburkava da te uhvatim, jer si sakrio lice svoje od nas i jesi nas je progutao zbog naših bezakonja. 64:8 Ali sada, Gospode, ti si naš otac; mi smo glina, a ti naš lončar; i svi smo mi djelo ruku tvojih. 64:9 Ne ljuti se mnogo, Gospode, niti se ne sećaj bezakonja doveka. gle, vidi, molimo te, svi smo mi tvoj narod. 64:10 Tvoji sveti gradovi su pustinja, Sion je pustinja, Jerusalim a pustoš. 64:11 Naša sveta i lepa kuća, gde su te oci naši hvalili, jeste izgorjeli u ognju: i sve naše ugodne stvari su opustošene. 64:12 Hoćeš li se suzdržati od ovih stvari, Gospode? hoćeš li zadržati svoje mir, i da nas jako boli?