Isaiah 63:1 Ko je ovaj koji dolazi iz Edoma, u obojenim haljinama iz Bosre? ovo koji je veličanstven u svojoj odeći, putujući u veličini njegove snaga? Ja koji govorim u pravdi, moćan da spasim. 63:2 Zbog čega si crven u svojoj odjeći, i tvoja odjeća kao onaj koji gazi u vinskoj masti? 63:3 Sam sam gazio presu; a od ljudi nije bilo sa mnom, jer ću ih pogaziti u svom gnjevu i zgaziti ih u svome bijes; i njihova će krv biti poprskana po mojoj odjeći, i ja ću uprljaj svu moju odeću. 63:4 Jer dan osvete je u mom srcu, i godina mog iskupljenja je došao. 63:5 I pogledah, i nema nikoga da mi pomogne; i pitao sam se da postoji niko da podupire: zato mi je moja ruka donijela spas; i moj bijes, to me je podržalo. 63:6 I zgaziću narod u svom gnevu, i opijeću ga bijes moj, i ja ću njihovu snagu spustiti na zemlju. 63:7 Spomenuću Gospodnje dobrote i hvale GOSPODINE, prema svemu što nam je GOSPOD darovao, i veliki dobrotu prema domu Izraelovu, koju im je dao prema njegovoj milosti i prema mnoštvu njegovih ljubaznosti. 63:8 Jer je rekao: Zaista su moji ljudi, djeca koja neće lagati on je bio njihov Spasitelj. 63:9 U svim njihovim nevoljama on je bio pogođen, i anđeo njegovog prisustva spasio ih je: u svojoj ljubavi i u svom sažaljenju ih je iskupio; i on je gol i nosio ih u sve dane stare. 63:10 Ali oni su se pobunili i uznemirili njegovog Svetog Duha; zato je bio okrenut njemu biti njihov neprijatelj, a on se borio protiv njih. 63:11 Tada se setio starih dana, Mojsija i njegovog naroda, govoreći: Gde je li on koji ih je izveo iz mora sa svojim pastirom stado? gdje je onaj koji je stavio svog Svetoga Duha u sebe? 63:12 To ih je vodilo Mojsijevom desnicom svojom slavnom rukom, razdvajajući vodu pred njima, da sebi učini večno ime? 63:13 To ih je vodilo kroz dubinu, kao konj u pustinji ne bi trebalo da se spotakne? 63:14 Kao što zvijer silazi u dolinu, Duh Gospodnji ga je učinio da se odmoriš: tako si vodio svoj narod, da sebi učiniš slavno ime. 63:15 Pogledaj dole s neba, i gle iz prebivališta svetosti tvoje i od tvoje slave: gdje je tvoja revnost i tvoja snaga, zvuk utrobe tvoje i milosti tvoje prema meni? jesu li suzdržani? 63:16 Ti si nesumnjivo naš otac, iako Abraham ne zna za nas, i Izrael nas ne priznaje: ti si, Gospode, otac naš, naš otkupitelj; ime tvoje je od vijeka. 63:17 O Gospode, zašto si nas učinio da skrenemo sa svojih puteva i otvrdnuo si naše srce od tvog straha? Vrati se radi sluga svojih, plemena svojih nasleđe. 63:18 Narod tvoje svetosti je posedovao samo malo vremena: naš protivnici su gazili svetinju tvoju. 63:19 Tvoji smo: ti nikada ne vladaš njima; nije ih zvao tvoje ime.