Isaiah
63:1 Ko je ovaj koji dolazi iz Edoma, u obojenim haljinama iz Bosre? ovo
koji je veličanstven u svojoj odeći, putujući u veličini njegove
snaga? Ja koji govorim u pravdi, moćan da spasim.
63:2 Zbog čega si crven u svojoj odjeći, i tvoja odjeća kao onaj koji
gazi u vinskoj masti?
63:3 Sam sam gazio presu; a od ljudi nije bilo
sa mnom, jer ću ih pogaziti u svom gnjevu i zgaziti ih u svome
bijes; i njihova će krv biti poprskana po mojoj odjeći, i ja ću
uprljaj svu moju odeću.
63:4 Jer dan osvete je u mom srcu, i godina mog iskupljenja
je došao.
63:5 I pogledah, i nema nikoga da mi pomogne; i pitao sam se da postoji
niko da podupire: zato mi je moja ruka donijela spas; i moj
bijes, to me je podržalo.
63:6 I zgaziću narod u svom gnevu, i opijeću ga
bijes moj, i ja ću njihovu snagu spustiti na zemlju.
63:7 Spomenuću Gospodnje dobrote i hvale
GOSPODINE, prema svemu što nam je GOSPOD darovao, i veliki
dobrotu prema domu Izraelovu, koju im je dao
prema njegovoj milosti i prema mnoštvu njegovih
ljubaznosti.
63:8 Jer je rekao: Zaista su moji ljudi, djeca koja neće lagati
on je bio njihov Spasitelj.
63:9 U svim njihovim nevoljama on je bio pogođen, i anđeo njegovog prisustva
spasio ih je: u svojoj ljubavi i u svom sažaljenju ih je iskupio; i on je gol
i nosio ih u sve dane stare.
63:10 Ali oni su se pobunili i uznemirili njegovog Svetog Duha; zato je bio okrenut njemu
biti njihov neprijatelj, a on se borio protiv njih.
63:11 Tada se setio starih dana, Mojsija i njegovog naroda, govoreći: Gde
je li on koji ih je izveo iz mora sa svojim pastirom
stado? gdje je onaj koji je stavio svog Svetoga Duha u sebe?
63:12 To ih je vodilo Mojsijevom desnicom svojom slavnom rukom, razdvajajući
vodu pred njima, da sebi učini večno ime?
63:13 To ih je vodilo kroz dubinu, kao konj u pustinji
ne bi trebalo da se spotakne?
63:14 Kao što zvijer silazi u dolinu, Duh Gospodnji ga je učinio
da se odmoriš: tako si vodio svoj narod, da sebi učiniš slavno ime.
63:15 Pogledaj dole s neba, i gle iz prebivališta svetosti tvoje
i od tvoje slave: gdje je tvoja revnost i tvoja snaga, zvuk
utrobe tvoje i milosti tvoje prema meni? jesu li suzdržani?
63:16 Ti si nesumnjivo naš otac, iako Abraham ne zna za nas, i
Izrael nas ne priznaje: ti si, Gospode, otac naš, naš otkupitelj;
ime tvoje je od vijeka.
63:17 O Gospode, zašto si nas učinio da skrenemo sa svojih puteva i otvrdnuo si naše
srce od tvog straha? Vrati se radi sluga svojih, plemena svojih
nasleđe.
63:18 Narod tvoje svetosti je posedovao samo malo vremena: naš
protivnici su gazili svetinju tvoju.
63:19 Tvoji smo: ti nikada ne vladaš njima; nije ih zvao
tvoje ime.