Isaiah 57:1 Pravednik nestaje, i niko to ne stavlja k srcu; a milostivi ljudi su uzeti, niko ne smatra da je pravednik oduzet zlo koje dolazi. 57:2 On će ući u mir: oni će počivati u svojim krevetima, svaki ponaosob koračajući u svojoj uspravnosti. 57:3 Ali približite se ovamo, sinovi čarobnice, potomstvo preljubnik i kurva. 57:4 Protiv koga se borite? protiv koga otvorite usta, i izvaditi jezik? niste li djeca prijestupa, sjeme od laž, 57:5 Palite se idolima ispod svakog zelenog drveta, ubijajte deca u dolinama ispod litica stena? 57:6 Među glatkim kamenjem potoka je tvoj dio; oni, oni su tvoji žreb: čak si i njima izlio žrtvu naljevu, prinio si a ponuda mesa. Trebam li dobiti utjehu u ovim? 57:7 Na visokoj i visokoj planini svoj krevet postavio si, čak i tamo išao si da prineseš žrtvu. 57:8 I iza vrata i stubova podigao si svoj spomen: jer si se otkrio drugome osim meni, i popeo si se; ti si proširio svoju postelju i sklopio si savez s njima; ti volio si njihov krevet gdje si ga vidio. 57:9 I otišao si kralju s mašću, i umnožio svoj mirise, i poslao si daleko svoje glasnike, i unizio si sebe čak do pakla. 57:10 Ti si umoran od veličine svog puta; pa ipak nisi rekao: Evo nema nade: našao si život ruke svoje; stoga si bio nije ožalošćena. 57:11 I koga si se plašio ili bojao, da si lagao, i zar me se nisi sjetio, niti si to stavio na srce? zar nisam držao svoje mir od davnina, a ti se mene ne bojiš? 57:12 Obznanit ću pravdu tvoju i djela tvoja; jer neće profit te. 57:13 Kad vičeš, neka te izbave čete tvoje; ali vetar će odnesite ih sve; taština će ih uzeti, a ko stavi svoje uzdanje u mene posjedovat će zemlju i naslijediti moju svetu goru; 57:14 I reći će: Podignite se, bacite se, pripremite put, uzmite kamen spoticanja sa puta mog naroda. 57:15 Jer ovako kaže visoki i uzvišeni koji nastanjuje vječnost, čiji ime je Sveto; Ja prebivam na visokom i svetom mjestu, s njim i to skrušenog i poniznog duha, da oživi duh poniznih, i da oživi srce skrušenih. 57:16 Jer neću se svađati zauvek, niti ću se uvek ljutiti, jer duh treba da propadne preda mnom, i duše koje sam stvorio. 57:17 Za bezakonje njegove pohlepe razgnjevih se i udarih ga, sakrih se mene, i naljutio se, i krenuo je lukavo putem svog srca. 57:18 Vidio sam puteve njegove, i izliječiću ga; i ja ću ga voditi, i vrati utjehu njemu i njegovim ožalošćenima. 57:19 Ja stvaram plod usana; Mir, mir onome koji je daleko, i onome koji je blizu, govori Jahve; i ja ću ga izliječiti. 57:20 Ali zli su kao uzburkano more, kad ne može mirovati, čije vode bacaju blato i prljavštinu. 57:21 Nema mira, veli Bog moj, zlim.