Isaiah
57:1 Pravednik nestaje, i niko to ne stavlja k srcu; a milostivi ljudi
su uzeti, niko ne smatra da je pravednik oduzet
zlo koje dolazi.
57:2 On će ući u mir: oni će počivati u svojim krevetima, svaki ponaosob
koračajući u svojoj uspravnosti.
57:3 Ali približite se ovamo, sinovi čarobnice, potomstvo
preljubnik i kurva.
57:4 Protiv koga se borite? protiv koga otvorite usta,
i izvaditi jezik? niste li djeca prijestupa, sjeme od
laž,
57:5 Palite se idolima ispod svakog zelenog drveta, ubijajte
deca u dolinama ispod litica stena?
57:6 Među glatkim kamenjem potoka je tvoj dio; oni, oni su tvoji
žreb: čak si i njima izlio žrtvu naljevu, prinio si a
ponuda mesa. Trebam li dobiti utjehu u ovim?
57:7 Na visokoj i visokoj planini svoj krevet postavio si, čak i tamo
išao si da prineseš žrtvu.
57:8 I iza vrata i stubova podigao si svoj spomen:
jer si se otkrio drugome osim meni, i popeo si se;
ti si proširio svoju postelju i sklopio si savez s njima; ti
volio si njihov krevet gdje si ga vidio.
57:9 I otišao si kralju s mašću, i umnožio svoj
mirise, i poslao si daleko svoje glasnike, i unizio si
sebe čak do pakla.
57:10 Ti si umoran od veličine svog puta; pa ipak nisi rekao: Evo
nema nade: našao si život ruke svoje; stoga si bio
nije ožalošćena.
57:11 I koga si se plašio ili bojao, da si lagao, i
zar me se nisi sjetio, niti si to stavio na srce? zar nisam držao svoje
mir od davnina, a ti se mene ne bojiš?
57:12 Obznanit ću pravdu tvoju i djela tvoja; jer neće
profit te.
57:13 Kad vičeš, neka te izbave čete tvoje; ali vetar će
odnesite ih sve; taština će ih uzeti, a ko stavi svoje
uzdanje u mene posjedovat će zemlju i naslijediti moju svetu goru;
57:14 I reći će: Podignite se, bacite se, pripremite put, uzmite
kamen spoticanja sa puta mog naroda.
57:15 Jer ovako kaže visoki i uzvišeni koji nastanjuje vječnost, čiji
ime je Sveto; Ja prebivam na visokom i svetom mjestu, s njim i to
skrušenog i poniznog duha, da oživi duh poniznih, i
da oživi srce skrušenih.
57:16 Jer neću se svađati zauvek, niti ću se uvek ljutiti, jer
duh treba da propadne preda mnom, i duše koje sam stvorio.
57:17 Za bezakonje njegove pohlepe razgnjevih se i udarih ga, sakrih se
mene, i naljutio se, i krenuo je lukavo putem svog srca.
57:18 Vidio sam puteve njegove, i izliječiću ga; i ja ću ga voditi, i
vrati utjehu njemu i njegovim ožalošćenima.
57:19 Ja stvaram plod usana; Mir, mir onome koji je daleko, i
onome koji je blizu, govori Jahve; i ja ću ga izliječiti.
57:20 Ali zli su kao uzburkano more, kad ne može mirovati, čije
vode bacaju blato i prljavštinu.
57:21 Nema mira, veli Bog moj, zlim.