Isaiah
49:1 Slušajte me, ostrva; i slušajte, ljudi, izdaleka; Gospod
pozvao me iz maternice; on je napravio iz utrobe moje majke
spominjanje mog imena.
49:2 I načini usta moja kao oštar mač; u senci njegove ruke
da li me je sakrio i napravio od mene uglačanu osovinu; u tobolcu svome se sakrio
ja;
49:3 I reče mi: Ti si moj sluga, Izraele, u kome ću biti
glorified.
49:4 Tada rekoh, uzalud sam se trudio, za to sam potrošio svoju snagu
ništa i uzalud: ipak je moj sud u Gospodu i moj
radi sa mojim Bogom.
49:5 I sada, veli Gospod koji me je stvorio od materice da mu budem sluga,
da opet dovedem Jakova k njemu: Premda se Izrael ne okupi, ja ću
budi slavan u očima Gospodnjim, i Bog moj biće moja snaga.
49:6 A on reče: To je laka stvar kojoj trebaš biti moj sluga
podići Jakovljeva plemena i obnoviti sačuvani Izrael: I
također će te dati za svjetlo neznabošcima, da budeš moj
spasenje do kraja zemlje.
49:7 Ovako mu govori Gospod, Otkupitelj Izrailjev i Svetac njegov
koga čovjek prezire, kome se narod gnuša, čijem se sluzi
vladari, kraljevi će ugledati i ustati, i knezovi će se obožavati, jer
Jahve koji je vjeran i Sveca Izraelova, i on će
izaberi tebe.
49:8 Ovako veli Gospod: U vrijeme ugodno čuh te, i u a
dan spasenja pomogoh ti, i sačuvaću te i dati
tebe za savez naroda, da uspostaviš zemlju, da učiniš da je
naslijediti pusta naslijeđa;
49:9 Da bi rekao zarobljenicima: Izađite; onima koji su unutra
tama, pokažite se. Oni će se hraniti na putevima, i njihovim
pašnjaci neka budu na svim visokim mjestima.
49:10 Neće gladovati ni žedneti; ni vrućina ni sunce neće udariti
njih: jer ko im se smiluje, vodit će ih, čak i kroz
izvori vode će ih voditi.
49:11 I učinit ću sve planine svoje puteve, i putevi će moji biti
uzvišeni.
49:12 Gle, ovi će doći izdaleka, i evo, ovi sa severa i
sa zapada; a ovi iz zemlje Sinim.
49:13 Pjevajte, o nebesa; i budi radostan, o zemljo; i probio se u pjevanje, O
planine: jer je Jahve utješio svoj narod i smilovaće se
na svoje obolele.
49:14 Ali Sion reče: Gospod me ostavio, i moj Gospod me zaboravio.
49:15 Može li žena zaboraviti svoje sisaće dijete, koje nije trebala
sažaljenje prema sinu njene materice? da, oni mogu zaboraviti, ali ja neću
zaboravi te.
49:16 Gle, urezao sam te na dlanove svojih; tvoji zidovi su
neprestano preda mnom.
49:17 Djeca će tvoja požuriti; tvoji uništitelji i oni koji su te stvorili
otpad će izaći iz tebe.
49:18 Podigni oči svoje unaokolo, i gle: sve se ovo skuplja
zajedno i dođi k tebi. Kako sam ja živ, govori Gospod, ti ćeš sigurno
obuci te svima njima, kao ukrasom, i veži ih za sebe,
kao što mlada radi.
49:19 Za tvoju pustoš i tvoja pusta mjesta, i zemlju tvoje razore,
će i sada biti preuska zbog stanovnika, a oni to
progutao te će biti daleko.
49:20 Djeca koju ćeš imati nakon što izgubiš drugo,
opet će ti reći u uši: Mjesto je pretesno za mene: daj
mjesto za mene da mogu stanovati.
49:21 Onda ćeš reći u srcu svome, ko mi je ovo rodio, kad sam ja
izgubio sam svoju djecu, i pust sam, zarobljenik, i preseljen u i
fro? a ko je ovo odgajao? Gle, ostao sam sam; ove,
gdje su bili?
49:22 Ovako govori Gospod Gospod: Evo, ja ću podići svoju ruku do
Nežidovi, i podignite moje zastave narodu, i oni će donijeti tvoje
sinovi na rukama, a kćeri tvoje nosit će se na svome
ramena.
49:23 I kraljevi će biti tvoji dojilja, a njihove kraljice tvoja dojilja
majke: poklonit će ti se licem prema zemlji,
i liži prašinu s nogu svojih; i znaćeš da sam ja
GOSPOD: jer se neće postideti koji me čekaju.
49:24 Hoće li se plijen uzeti od moćnog ili zakonitog zarobljenika
isporučeno?
49:25 Ali ovako veli Gospod: I zarobljenici od silnih bit će uhvaćeni
i plijen strašnih bit će izbačen, jer ja hoću
bori se s onim koji se s tobom bori, i ja ću spasiti tebe
djeca.
49:26 I nahranit ću one koji te tlače svojim tijelom; i oni
opiće se svojom krvlju, kao slatkim vinom, i svako tijelo
znat ću da sam ja, GOSPOD, tvoj Spasitelj i tvoj Otkupitelj, moćni
Jedan od Jacoba.