Isaiah 49:1 Slušajte me, ostrva; i slušajte, ljudi, izdaleka; Gospod pozvao me iz maternice; on je napravio iz utrobe moje majke spominjanje mog imena. 49:2 I načini usta moja kao oštar mač; u senci njegove ruke da li me je sakrio i napravio od mene uglačanu osovinu; u tobolcu svome se sakrio ja; 49:3 I reče mi: Ti si moj sluga, Izraele, u kome ću biti glorified. 49:4 Tada rekoh, uzalud sam se trudio, za to sam potrošio svoju snagu ništa i uzalud: ipak je moj sud u Gospodu i moj radi sa mojim Bogom. 49:5 I sada, veli Gospod koji me je stvorio od materice da mu budem sluga, da opet dovedem Jakova k njemu: Premda se Izrael ne okupi, ja ću budi slavan u očima Gospodnjim, i Bog moj biće moja snaga. 49:6 A on reče: To je laka stvar kojoj trebaš biti moj sluga podići Jakovljeva plemena i obnoviti sačuvani Izrael: I također će te dati za svjetlo neznabošcima, da budeš moj spasenje do kraja zemlje. 49:7 Ovako mu govori Gospod, Otkupitelj Izrailjev i Svetac njegov koga čovjek prezire, kome se narod gnuša, čijem se sluzi vladari, kraljevi će ugledati i ustati, i knezovi će se obožavati, jer Jahve koji je vjeran i Sveca Izraelova, i on će izaberi tebe. 49:8 Ovako veli Gospod: U vrijeme ugodno čuh te, i u a dan spasenja pomogoh ti, i sačuvaću te i dati tebe za savez naroda, da uspostaviš zemlju, da učiniš da je naslijediti pusta naslijeđa; 49:9 Da bi rekao zarobljenicima: Izađite; onima koji su unutra tama, pokažite se. Oni će se hraniti na putevima, i njihovim pašnjaci neka budu na svim visokim mjestima. 49:10 Neće gladovati ni žedneti; ni vrućina ni sunce neće udariti njih: jer ko im se smiluje, vodit će ih, čak i kroz izvori vode će ih voditi. 49:11 I učinit ću sve planine svoje puteve, i putevi će moji biti uzvišeni. 49:12 Gle, ovi će doći izdaleka, i evo, ovi sa severa i sa zapada; a ovi iz zemlje Sinim. 49:13 Pjevajte, o nebesa; i budi radostan, o zemljo; i probio se u pjevanje, O planine: jer je Jahve utješio svoj narod i smilovaće se na svoje obolele. 49:14 Ali Sion reče: Gospod me ostavio, i moj Gospod me zaboravio. 49:15 Može li žena zaboraviti svoje sisaće dijete, koje nije trebala sažaljenje prema sinu njene materice? da, oni mogu zaboraviti, ali ja neću zaboravi te. 49:16 Gle, urezao sam te na dlanove svojih; tvoji zidovi su neprestano preda mnom. 49:17 Djeca će tvoja požuriti; tvoji uništitelji i oni koji su te stvorili otpad će izaći iz tebe. 49:18 Podigni oči svoje unaokolo, i gle: sve se ovo skuplja zajedno i dođi k tebi. Kako sam ja živ, govori Gospod, ti ćeš sigurno obuci te svima njima, kao ukrasom, i veži ih za sebe, kao što mlada radi. 49:19 Za tvoju pustoš i tvoja pusta mjesta, i zemlju tvoje razore, će i sada biti preuska zbog stanovnika, a oni to progutao te će biti daleko. 49:20 Djeca koju ćeš imati nakon što izgubiš drugo, opet će ti reći u uši: Mjesto je pretesno za mene: daj mjesto za mene da mogu stanovati. 49:21 Onda ćeš reći u srcu svome, ko mi je ovo rodio, kad sam ja izgubio sam svoju djecu, i pust sam, zarobljenik, i preseljen u i fro? a ko je ovo odgajao? Gle, ostao sam sam; ove, gdje su bili? 49:22 Ovako govori Gospod Gospod: Evo, ja ću podići svoju ruku do Nežidovi, i podignite moje zastave narodu, i oni će donijeti tvoje sinovi na rukama, a kćeri tvoje nosit će se na svome ramena. 49:23 I kraljevi će biti tvoji dojilja, a njihove kraljice tvoja dojilja majke: poklonit će ti se licem prema zemlji, i liži prašinu s nogu svojih; i znaćeš da sam ja GOSPOD: jer se neće postideti koji me čekaju. 49:24 Hoće li se plijen uzeti od moćnog ili zakonitog zarobljenika isporučeno? 49:25 Ali ovako veli Gospod: I zarobljenici od silnih bit će uhvaćeni i plijen strašnih bit će izbačen, jer ja hoću bori se s onim koji se s tobom bori, i ja ću spasiti tebe djeca. 49:26 I nahranit ću one koji te tlače svojim tijelom; i oni opiće se svojom krvlju, kao slatkim vinom, i svako tijelo znat ću da sam ja, GOSPOD, tvoj Spasitelj i tvoj Otkupitelj, moćni Jedan od Jacoba.