Isaiah
6:1 U godini kada je kralj Ozija umro, vidio sam i Jahvu gdje sjedi na a
prijesto, visoko i uzdignuto, a njegov vlak je ispunio hram.
6:2 Iznad njega su stajali serafimi: svaki je imao po šest krila; sa dva on
pokrio svoje lice, i sa dva je pokrio svoja stopala, a sa dva on
leteo.
6:3 I jedan drugome povikaše govoreći: Svet, svet, svet je Gospod
vojske: sva je zemlja puna njegove slave.
6:4 I stubovi na vratima pomakoše se od glasa onoga koji je vapio i
kuća je bila ispunjena dimom.
6:5 Tada rekoh: Jao meni! jer sam poništen; jer sam čovjek nečist
usne, a ja prebivam usred naroda nečistih usana: za moje
oči su vidjele Kralja, Gospoda nad vojskama.
6:6 Tada mi je doletio jedan od serafima, sa živim ugljem u ruci,
koje je uzeo kleštima sa oltara:
6:7 I stavi ga na moja usta i reče: Evo ti se ovo dotaknu usana;
i bezakonje je tvoje uklonjeno, i grijeh tvoj očišćen.
6:8 I čuh glas Gospodnji koji govori: Koga da pošaljem i koga
će ići za nas? Tada sam rekao: Evo me; posalji mi.
6:9 I reče: Idite i recite ovom narodu: Čujte, ali razumite
ne; i zaista vidite, ali ne opažate.
6:10 Ugojite srce ovog naroda, i otežajte uši njihove i zatvorite ih
njihove oči; da ne vide očima i čuju ušima, i
razumjeti svojim srcem, obratiti se i biti izliječen.
6:11 Onda rekoh: Gospode, dokle? A on odgovori: Dokle se gradovi ne opuste
bez stanovnika, i kuće bez čovjeka, a zemlja potpuno
pusta,
6:12 I GOSPOD udalji ljude daleko, i biće veliko napuštanje
usred zemlje.
6:13 Ali ipak će u njemu biti desetina, i vratiće se, i biće pojedeno:
kao drvo teil, i kao hrast, čija je suština u njima, kada su
baci svoje lišće: tako će sveto sjeme biti njegova tvar.