Isaiah 6:1 U godini kada je kralj Ozija umro, vidio sam i Jahvu gdje sjedi na a prijesto, visoko i uzdignuto, a njegov vlak je ispunio hram. 6:2 Iznad njega su stajali serafimi: svaki je imao po šest krila; sa dva on pokrio svoje lice, i sa dva je pokrio svoja stopala, a sa dva on leteo. 6:3 I jedan drugome povikaše govoreći: Svet, svet, svet je Gospod vojske: sva je zemlja puna njegove slave. 6:4 I stubovi na vratima pomakoše se od glasa onoga koji je vapio i kuća je bila ispunjena dimom. 6:5 Tada rekoh: Jao meni! jer sam poništen; jer sam čovjek nečist usne, a ja prebivam usred naroda nečistih usana: za moje oči su vidjele Kralja, Gospoda nad vojskama. 6:6 Tada mi je doletio jedan od serafima, sa živim ugljem u ruci, koje je uzeo kleštima sa oltara: 6:7 I stavi ga na moja usta i reče: Evo ti se ovo dotaknu usana; i bezakonje je tvoje uklonjeno, i grijeh tvoj očišćen. 6:8 I čuh glas Gospodnji koji govori: Koga da pošaljem i koga će ići za nas? Tada sam rekao: Evo me; posalji mi. 6:9 I reče: Idite i recite ovom narodu: Čujte, ali razumite ne; i zaista vidite, ali ne opažate. 6:10 Ugojite srce ovog naroda, i otežajte uši njihove i zatvorite ih njihove oči; da ne vide očima i čuju ušima, i razumjeti svojim srcem, obratiti se i biti izliječen. 6:11 Onda rekoh: Gospode, dokle? A on odgovori: Dokle se gradovi ne opuste bez stanovnika, i kuće bez čovjeka, a zemlja potpuno pusta, 6:12 I GOSPOD udalji ljude daleko, i biće veliko napuštanje usred zemlje. 6:13 Ali ipak će u njemu biti desetina, i vratiće se, i biće pojedeno: kao drvo teil, i kao hrast, čija je suština u njima, kada su baci svoje lišće: tako će sveto sjeme biti njegova tvar.