Isaiah 2:1 Riječ koju je Isaija, sin Amosov, vidio o Judi i Jerusalimu. 2:2 I dogodiće se u posljednjim danima, gora od GOSPODNJI dom će se učvrstiti na vrhovima gora i ostat će budi uzvišen iznad brda; i svi će narodi poteći u njega. 2:3 I mnogi će ljudi otići i reći: Dođite, hajde da idemo gore gora Jahvina, do kuće Boga Jakovljeva; i hoće nauči nas njegovim putevima, i mi ćemo hodati stazama njegovim, jer iz Siona izaći će zakon i riječ Gospodnja iz Jerusalima. 2:4 I on će suditi među narodima, i prekoriće mnoge ljude prekovaće svoje mačeve u raonike i svoja koplja srpe: ni narod neće podići mač na narod hoće li se više učiti ratovanju. 2:5 O dom Jakovljev, dođite, da hodamo u svjetlosti Gospodnjoj. 2:6 Zato si ostavio narod svoj dom Jakovljev, jer oni napuniti se s istoka, i proricatelji su poput Filistejaca, i ugađaju sebi u djeci stranaca. 2:7 I njihova je zemlja puna srebra i zlata, i nema joj kraja njihovo blago; i njihova zemlja je puna konja, a nema ih kraj njihovih kola: 2:8 I njihova je zemlja puna idola; obožavaju vlastito djelo ruke, ono što su njihovi prsti napravili: 2:9 I zli se čovjek sagne, a veliki se ponizi: zato im ne opraštaj. 2:10 Uđi u stenu i sakrij se u prašinu, od straha od Gospoda, i za slavu njegovog veličanstva. 2:11 Uzvišeni pogledi ljudi biće poniženi, a oholost ljudi pognut će se, i samo će GOSPOD biti uzvišen u taj dan. 2:12 Jer će dan Gospoda nad vojskama biti na svakome oholom i uzvišeni, i na svakom koji je podignut; i on će biti doveden nisko: 2:13 I na svim kedrovima libanskim, koji su visoki i uzdignuti, i na svim hrastovima bašanskim, 2:14 I na svim visokim planinama i na svim brdima koja se uzdižu gore, 2:15 I na svakoj visokoj kuli i na svakom ograđenom zidu, 2:16 I na svim brodovima u Taršišu i na svim ugodnim slikama. 2:17 I uzvišenost ljudska će biti pognuta, a oholost ljudi ponizit će se, i samo će GOSPOD biti uzvišen u onaj dan. 2:18 I idole će potpuno ukinuti. 2:19 I oni će ući u rupe na stenama i u pećine zemlju, za strah od Gospoda i za slavu veličanstva njegova, kad on ustaje da strašno potrese zemlju. 2:20 U onaj dan izliće čovjek svoje idole od srebra i svoje idole od zlata, koje su napravili svaki za sebe da ih obožava, krticama i njima slepi miševi; 2:21 Da uđem u pukotine stena i u vrhove odrpana stijene, iz straha od Gospoda i za slavu Njegovog veličanstva, kada on ustaje da strašno potrese zemlju. 2:22 Prestanite od čoveka čiji je dah u nozdrvama, jer gde je uzeti u obzir ?