Isaiah
2:1 Riječ koju je Isaija, sin Amosov, vidio o Judi i Jerusalimu.
2:2 I dogodiće se u posljednjim danima, gora od
GOSPODNJI dom će se učvrstiti na vrhovima gora i ostat će
budi uzvišen iznad brda; i svi će narodi poteći u njega.
2:3 I mnogi će ljudi otići i reći: Dođite, hajde da idemo gore
gora Jahvina, do kuće Boga Jakovljeva; i hoće
nauči nas njegovim putevima, i mi ćemo hodati stazama njegovim, jer iz Siona
izaći će zakon i riječ Gospodnja iz Jerusalima.
2:4 I on će suditi među narodima, i prekoriće mnoge ljude
prekovaće svoje mačeve u raonike i svoja koplja
srpe: ni narod neće podići mač na narod
hoće li se više učiti ratovanju.
2:5 O dom Jakovljev, dođite, da hodamo u svjetlosti Gospodnjoj.
2:6 Zato si ostavio narod svoj dom Jakovljev, jer oni
napuniti se s istoka, i proricatelji su poput Filistejaca,
i ugađaju sebi u djeci stranaca.
2:7 I njihova je zemlja puna srebra i zlata, i nema joj kraja
njihovo blago; i njihova zemlja je puna konja, a nema ih
kraj njihovih kola:
2:8 I njihova je zemlja puna idola; obožavaju vlastito djelo
ruke, ono što su njihovi prsti napravili:
2:9 I zli se čovjek sagne, a veliki se ponizi:
zato im ne opraštaj.
2:10 Uđi u stenu i sakrij se u prašinu, od straha od Gospoda,
i za slavu njegovog veličanstva.
2:11 Uzvišeni pogledi ljudi biće poniženi, a oholost ljudi
pognut će se, i samo će GOSPOD biti uzvišen u taj dan.
2:12 Jer će dan Gospoda nad vojskama biti na svakome oholom
i uzvišeni, i na svakom koji je podignut; i on će biti doveden
nisko:
2:13 I na svim kedrovima libanskim, koji su visoki i uzdignuti, i
na svim hrastovima bašanskim,
2:14 I na svim visokim planinama i na svim brdima koja se uzdižu
gore,
2:15 I na svakoj visokoj kuli i na svakom ograđenom zidu,
2:16 I na svim brodovima u Taršišu i na svim ugodnim slikama.
2:17 I uzvišenost ljudska će biti pognuta, a oholost ljudi
ponizit će se, i samo će GOSPOD biti uzvišen u onaj dan.
2:18 I idole će potpuno ukinuti.
2:19 I oni će ući u rupe na stenama i u pećine
zemlju, za strah od Gospoda i za slavu veličanstva njegova, kad on
ustaje da strašno potrese zemlju.
2:20 U onaj dan izliće čovjek svoje idole od srebra i svoje idole od zlata,
koje su napravili svaki za sebe da ih obožava, krticama i njima
slepi miševi;
2:21 Da uđem u pukotine stena i u vrhove odrpana
stijene, iz straha od Gospoda i za slavu Njegovog veličanstva, kada on
ustaje da strašno potrese zemlju.
2:22 Prestanite od čoveka čiji je dah u nozdrvama, jer gde je
uzeti u obzir ?