Hosea 2:1 Reci svojoj braći, Ami; i tvojim sestrama, Ruhamah. 2:2 Pravite se sa svojom majkom, branite se: jer ona nije moja žena, ni ja nisam ona muž: neka, dakle, skloni svoje blude s očiju, i njene preljube između njenih grudi; 2:3 Da je ne skinem do gola i da je postavim kao u dan kada se rodila, i učini od nje pustinjom i postavi je kao suhu zemlju i zakolji je žeđ. 2:4 I neću se smilovati djeci njenoj; jer su deca kurve. 2:5 Jer je njihova majka bludovala, ona koja ih je zanijela učinjeno sramno: jer je rekla, ići ću za svojim ljubavnicima, koji mi daju moj kruh i moja voda, moja vuna i moj lan, moje ulje i moje piće. 2:6 Zato, evo, ja ću ograditi tvoj put trnjem i napraviti zid, da neće naći svoje staze. 2:7 Ona će ići za svojim ljubavnicima, ali ih neće stići; i ona će ih tražiti, ali ih neće naći; tada će reći: Ja otići će i vratiti se svom prvom mužu; jer je tada bilo bolje sa mnom nego sada. 2:8 Jer nije znala da sam joj dao žito, i vino, i ulje, i umnožili njeno srebro i zlato, koje su pripremili za Baala. 2:9 Zato ću se vratiti i uzeti svoj žito u to vreme, i moje vino u doba svoje, i povratit će moju vunu i svoj lan dato da pokrije svoju golotinju. 2:10 A sada ću otkriti njenu razvratnost u očima njenih ljubavnika, i niko je neće izbaviti iz moje ruke. 2:11 Takođe ću učiniti da prestane sve njeno veselje, njeni praznici, njeni mladi meseci, i njene subote, i sve njene svečane gozbe. 2:12 I uništiću loze njene i smokve njene, za koje je rekla: Ovo su moje nagrade koje su mi dali moji ljubavnici: i napraviću ih šuma, i zvijeri poljske će ih pojesti. 2:13 I posjetiću je u dane Baalima, kada je kadila njima, i ona se ukrasila svojim minđušama i svojim draguljima, i otišla je za svojim ljubavnicima, a mene zaboravila, govori Gospod. 2:14 Zato, evo, ja ću je namamiti i odvesti je u pustinju, i razgovaraj s njom udobno. 2:15 I daću joj odande njene vinograde i dolinu Ahor za vrata nade: i ona će tamo pjevati, kao u dane svoje mladosti, i kao onog dana kada je izašla iz zemlje egipatske. 2:16 I u onaj dan, govori Gospod, pozvaćeš me Ishi; i neće me više zvati Baali. 2:17 Jer ću oduzeti imena Baalima iz njenih usta, i oni više se neće pamtiti po njihovom imenu. 2:18 I u taj dan sklopit ću za njih savez sa zvijerima polju, i pticama nebeskim, i gmizavcima zemlju: i ja ću izbiti luk i mač i bitku zemlju, i učiniće ih da bezbedno legnu. 2:19 I zaručiću te sa sobom zauvek; da, zaručiću te za tebe mene u pravednosti, i u sudu, i u dobroti, i u milosti. 2:20 Čak ću te i zaručiti za sebe u vjernosti, i ti ćeš znati Gospod. 2:21 I dogodiće se u onaj dan, čuću, govori Gospod, ja čuće nebesa, i oni će čuti zemlju; 2:22 I zemlja će čuti žito, vino i ulje; i oni čuće Jezrael. 2:23 I posijaću je sebi u zemlju; i ja ću joj se smilovati koji nisu zadobili milost; i reći ću im koji nisu bili moji ljudi, ti si moj narod; a oni će reći: Ti si moj Bog.