Hosea
2:1 Reci svojoj braći, Ami; i tvojim sestrama, Ruhamah.
2:2 Pravite se sa svojom majkom, branite se: jer ona nije moja žena, ni ja nisam ona
muž: neka, dakle, skloni svoje blude s očiju, i
njene preljube između njenih grudi;
2:3 Da je ne skinem do gola i da je postavim kao u dan kada se rodila, i
učini od nje pustinjom i postavi je kao suhu zemlju i zakolji je
žeđ.
2:4 I neću se smilovati djeci njenoj; jer su deca
kurve.
2:5 Jer je njihova majka bludovala, ona koja ih je zanijela
učinjeno sramno: jer je rekla, ići ću za svojim ljubavnicima, koji mi daju
moj kruh i moja voda, moja vuna i moj lan, moje ulje i moje piće.
2:6 Zato, evo, ja ću ograditi tvoj put trnjem i napraviti zid,
da neće naći svoje staze.
2:7 Ona će ići za svojim ljubavnicima, ali ih neće stići;
i ona će ih tražiti, ali ih neće naći; tada će reći: Ja
otići će i vratiti se svom prvom mužu; jer je tada bilo bolje sa mnom
nego sada.
2:8 Jer nije znala da sam joj dao žito, i vino, i ulje, i
umnožili njeno srebro i zlato, koje su pripremili za Baala.
2:9 Zato ću se vratiti i uzeti svoj žito u to vreme, i
moje vino u doba svoje, i povratit će moju vunu i svoj lan
dato da pokrije svoju golotinju.
2:10 A sada ću otkriti njenu razvratnost u očima njenih ljubavnika, i
niko je neće izbaviti iz moje ruke.
2:11 Takođe ću učiniti da prestane sve njeno veselje, njeni praznici, njeni mladi meseci,
i njene subote, i sve njene svečane gozbe.
2:12 I uništiću loze njene i smokve njene, za koje je rekla:
Ovo su moje nagrade koje su mi dali moji ljubavnici: i napraviću ih
šuma, i zvijeri poljske će ih pojesti.
2:13 I posjetiću je u dane Baalima, kada je kadila
njima, i ona se ukrasila svojim minđušama i svojim draguljima, i
otišla je za svojim ljubavnicima, a mene zaboravila, govori Gospod.
2:14 Zato, evo, ja ću je namamiti i odvesti je u pustinju,
i razgovaraj s njom udobno.
2:15 I daću joj odande njene vinograde i dolinu Ahor
za vrata nade: i ona će tamo pjevati, kao u dane svoje
mladosti, i kao onog dana kada je izašla iz zemlje egipatske.
2:16 I u onaj dan, govori Gospod, pozvaćeš me
Ishi; i neće me više zvati Baali.
2:17 Jer ću oduzeti imena Baalima iz njenih usta, i oni
više se neće pamtiti po njihovom imenu.
2:18 I u taj dan sklopit ću za njih savez sa zvijerima
polju, i pticama nebeskim, i gmizavcima
zemlju: i ja ću izbiti luk i mač i bitku
zemlju, i učiniće ih da bezbedno legnu.
2:19 I zaručiću te sa sobom zauvek; da, zaručiću te za tebe
mene u pravednosti, i u sudu, i u dobroti, i u
milosti.
2:20 Čak ću te i zaručiti za sebe u vjernosti, i ti ćeš znati
Gospod.
2:21 I dogodiće se u onaj dan, čuću, govori Gospod, ja
čuće nebesa, i oni će čuti zemlju;
2:22 I zemlja će čuti žito, vino i ulje; i oni
čuće Jezrael.
2:23 I posijaću je sebi u zemlju; i ja ću joj se smilovati
koji nisu zadobili milost; i reći ću im koji nisu bili moji
ljudi, ti si moj narod; a oni će reći: Ti si moj Bog.