Hebrejima
6:1 Stoga, ostavimo principe Hristove doktrine, idemo dalje
do savršenstva; ne postavljajući ponovo temelj pokajanja od mrtvih
djela i vjere u Boga,
6:2 O nauci o krštenju i o polaganju ruku i o
vaskrsenje mrtvih i vječni sud.
6:3 I ovo ćemo učiniti, ako Bog dozvoli.
6:4 Jer to je nemoguće za one koji su nekada bili prosvetljeni i jesu
okusili nebeski dar i postali sudionici Duha Svetoga,
6:5 I okusili smo dobru riječ Božiju i sile svijeta
dođi,
6:6 Ako otpadnu, da ih ponovo obnovim za pokajanje; viđenje
oni iznova razapinju sebi Sina Božjeg i izlažu ga na otvor
sramota.
6:7 Jer zemlja koja pije kišu koja često pada na nju, i
rađa bilje za one koji ga obrađuju, primaju
blagoslov od Boga:
6:8 Ali ono što rađa trnje i trnje je odbačeno i blizu je
psovanje; čiji kraj treba spaliti.
6:9 Ali, ljubljeni, mi smo ubeđeni u bolje stvari od vas, i stvari koje
prate spasenje, iako tako govorimo.
6:10 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi vaš rad i trud ljubavi, koji
pokazali ste prema imenu njegovu, time što ste služili
sveci i služe.
6:11 I želimo da svako od vas pokaže istu marljivost prema
puna garancija nade do kraja:
6:12 Da ne budete lijeni, nego sljedbenici onih koji kroz vjeru i
strpljenje nasljeđuje obećanja.
6:13 Jer kada je Bog dao obećanje Abrahamu, jer se mogao zakleti ne
veći, zakleo se sam,
6:14 Govoreći: Blagosloviću te, i umnožavajući
umnoži te.
6:15 I tako, nakon što je strpljivo izdržao, dobio je obećanje.
6:16 Jer ljudi se zaista kunu većim, a zakletva je za potvrdu
njima kraj svih sukoba.
6:17 U čemu je Bog, koji želi više da pokaže naslednicima obećanja
nepromjenjivost njegovog branioca, potvrđena zakletvom:
6:18 Da po dve nepromenljive stvari, u kojima je bilo nemoguće da Bog laže,
mogli bismo imati snažnu utjehu, koji su pobjegli u utočište da ga prihvate
na nadu koja je pred nama:
6:19 Koju nadu imamo kao sidro duše, sigurno i postojano, i
koji ulazi u ono unutar vela;
6:20 Tamo gde je preteča za nas ušao je, čak i Isus, podignut je
sveštenik zauvek po redu Melhisedekovom.