Hebrejima 6:1 Stoga, ostavimo principe Hristove doktrine, idemo dalje do savršenstva; ne postavljajući ponovo temelj pokajanja od mrtvih djela i vjere u Boga, 6:2 O nauci o krštenju i o polaganju ruku i o vaskrsenje mrtvih i vječni sud. 6:3 I ovo ćemo učiniti, ako Bog dozvoli. 6:4 Jer to je nemoguće za one koji su nekada bili prosvetljeni i jesu okusili nebeski dar i postali sudionici Duha Svetoga, 6:5 I okusili smo dobru riječ Božiju i sile svijeta dođi, 6:6 Ako otpadnu, da ih ponovo obnovim za pokajanje; viđenje oni iznova razapinju sebi Sina Božjeg i izlažu ga na otvor sramota. 6:7 Jer zemlja koja pije kišu koja često pada na nju, i rađa bilje za one koji ga obrađuju, primaju blagoslov od Boga: 6:8 Ali ono što rađa trnje i trnje je odbačeno i blizu je psovanje; čiji kraj treba spaliti. 6:9 Ali, ljubljeni, mi smo ubeđeni u bolje stvari od vas, i stvari koje prate spasenje, iako tako govorimo. 6:10 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi vaš rad i trud ljubavi, koji pokazali ste prema imenu njegovu, time što ste služili sveci i služe. 6:11 I želimo da svako od vas pokaže istu marljivost prema puna garancija nade do kraja: 6:12 Da ne budete lijeni, nego sljedbenici onih koji kroz vjeru i strpljenje nasljeđuje obećanja. 6:13 Jer kada je Bog dao obećanje Abrahamu, jer se mogao zakleti ne veći, zakleo se sam, 6:14 Govoreći: Blagosloviću te, i umnožavajući umnoži te. 6:15 I tako, nakon što je strpljivo izdržao, dobio je obećanje. 6:16 Jer ljudi se zaista kunu većim, a zakletva je za potvrdu njima kraj svih sukoba. 6:17 U čemu je Bog, koji želi više da pokaže naslednicima obećanja nepromjenjivost njegovog branioca, potvrđena zakletvom: 6:18 Da po dve nepromenljive stvari, u kojima je bilo nemoguće da Bog laže, mogli bismo imati snažnu utjehu, koji su pobjegli u utočište da ga prihvate na nadu koja je pred nama: 6:19 Koju nadu imamo kao sidro duše, sigurno i postojano, i koji ulazi u ono unutar vela; 6:20 Tamo gde je preteča za nas ušao je, čak i Isus, podignut je sveštenik zauvek po redu Melhisedekovom.