Genesis 50:1 I Josip pade na lice svoga oca, zaplaka nad njim i poljubi se njega. 50:2 I Josif zapovjedi svojim slugama ljekarima da balzamiraju njegovog oca: a lekari su balzamovali Izrael. 50:3 I navrši mu se četrdeset dana; jer su se tako ispunili dani oni koji su balzamovani, a Egipćani su ga oplakivali sedamdeset i deset dana. 50:4 I kad prođoše dani njegove žalosti, Josif progovori kući faraona, govoreći: Ako sam sada našao milost u tvojim očima, reci, ja molim te, u uši faraona govoreći, 50:5 Otac me je natjerao da se zakunem govoreći: Evo, ja umirem, u svom grobu koji imam iskopao za mene u zemlji hanaanskoj, tamo ćeš me sahraniti. Sad zato me pusti gore, molim te, i sahranim oca, pa ću doći opet. 50:6 I reče faraon: "Idi i sahrani oca svoga, kako te je napravio kunem se. 50:7 I Josif ode da sahrani oca svoga, i s njim se popne sve faraonove sluge, starješine njegove kuće i sve starješine zemlja Egipat, 50:8 I sav dom Josipov, i njegova braća, i dom njegovog oca. samo svoju malu, i svoja stada, i svoja stada, ostavili su unutra zemlja Gošen. 50:9 I pođoše s njim i kola i konjanici, i beše vrlo odlično društvo. 50:10 I dođoše na gumno Atad, koje je iza Jordana, i tamo su oplakivali uz veliku i vrlo bolnu jadikovku: i on je napravio a tuguje za ocem sedam dana. 50:11 I kada su stanovnici zemlje, Kanaanci, vidjeli tugu na spratu Atada, rekli su: Ovo je velika žalost za Egipćani: zbog čega se ono zvalo Abelmizraim, što je iza Jordana. 50:12 I njegovi sinovi učiniše s njim kako im je zapovjedio: 50:13 Jer su ga sinovi njegovi odnijeli u zemlju hanaansku i sahranili ga u njoj pećina polja Makpela, koju je Abraham kupio sa poljem za koju je posjed grobnog mjesta Efrona Hetita, prije Mamrea. 50:14 I Josip se vrati u Egipat, on, njegova braća i svi koji su otišli sa njim da sahrani oca, nakon što je sahranio svog oca. 50:15 I kada su Josifova braća vidjela da im je otac mrtav, rekli su: Joseph će nas možda mrzeti, i sigurno će nam sve uzvratiti zlo koje smo mu učinili. 50:16 I poslaše glasnika Josifu govoreći: Tvoj otac je naredio pre nego što je umro, govoreći, 50:17 Tako ćete reći Josipu: Oprosti, molim te, sada prestup tvoja braća i njihov grijeh; jer su ti učinili zlo: a sada, mi molim te, oprosti prestup slugama Boga svoga otac. I Josip je plakao kad su mu govorili. 50:18 I njegova braća otidoše i padoše pred njegovim licem; i rekli su, Gle, mi smo tvoje sluge. 50:19 A Josif im reče: Ne bojte se, jer jesam li ja na mjestu Boga? 50:20 A vi ste mislili zlo protiv mene; ali Bog je to mislio na dobro, da se ostvari, kao što je ovaj dan, da se spasi mnogo ljudi živih. 50:21 Sada se, dakle, ne bojte: ja ću nahraniti vas i vašu djecu. I tješio ih je i ljubazno im govorio. 50:22 I Josif se nastani u Egiptu, on i kuća njegova oca; sto deset godina. 50:23 I Josif ugleda Efraimovu djecu treće generacije: djecu i Makira, sina Manasehova, odgajali su na Josifovim koljenima. 50:24 I Josif reče svojoj braći: Ja umirem, i Bog će vas sigurno posjetiti, i izvedi vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Abrahamu, Isaku i Jakovu. 50:25 I Josif se zakle sinovima Izrailjevim govoreći: Bog hoće svakako vas posjetiti i odnijet ćete moje kosti odavde. 50:26 Tako je Josif umro u dobi od sto i deset godina; i balzamovali su njega, i stavljen je u kovčeg u Egiptu.