Genesis
50:1 I Josip pade na lice svoga oca, zaplaka nad njim i poljubi se
njega.
50:2 I Josif zapovjedi svojim slugama ljekarima da balzamiraju njegovog oca:
a lekari su balzamovali Izrael.
50:3 I navrši mu se četrdeset dana; jer su se tako ispunili dani
oni koji su balzamovani, a Egipćani su ga oplakivali sedamdeset
i deset dana.
50:4 I kad prođoše dani njegove žalosti, Josif progovori kući
faraona, govoreći: Ako sam sada našao milost u tvojim očima, reci, ja
molim te, u uši faraona govoreći,
50:5 Otac me je natjerao da se zakunem govoreći: Evo, ja umirem, u svom grobu koji imam
iskopao za mene u zemlji hanaanskoj, tamo ćeš me sahraniti. Sad
zato me pusti gore, molim te, i sahranim oca, pa ću doći
opet.
50:6 I reče faraon: "Idi i sahrani oca svoga, kako te je napravio
kunem se.
50:7 I Josif ode da sahrani oca svoga, i s njim se popne sve
faraonove sluge, starješine njegove kuće i sve starješine
zemlja Egipat,
50:8 I sav dom Josipov, i njegova braća, i dom njegovog oca.
samo svoju malu, i svoja stada, i svoja stada, ostavili su unutra
zemlja Gošen.
50:9 I pođoše s njim i kola i konjanici, i beše vrlo
odlično društvo.
50:10 I dođoše na gumno Atad, koje je iza Jordana, i
tamo su oplakivali uz veliku i vrlo bolnu jadikovku: i on je napravio a
tuguje za ocem sedam dana.
50:11 I kada su stanovnici zemlje, Kanaanci, vidjeli tugu
na spratu Atada, rekli su: Ovo je velika žalost za
Egipćani: zbog čega se ono zvalo Abelmizraim, što je
iza Jordana.
50:12 I njegovi sinovi učiniše s njim kako im je zapovjedio:
50:13 Jer su ga sinovi njegovi odnijeli u zemlju hanaansku i sahranili ga u njoj
pećina polja Makpela, koju je Abraham kupio sa poljem za koju je
posjed grobnog mjesta Efrona Hetita, prije Mamrea.
50:14 I Josip se vrati u Egipat, on, njegova braća i svi koji su otišli
sa njim da sahrani oca, nakon što je sahranio svog oca.
50:15 I kada su Josifova braća vidjela da im je otac mrtav, rekli su:
Joseph će nas možda mrzeti, i sigurno će nam sve uzvratiti
zlo koje smo mu učinili.
50:16 I poslaše glasnika Josifu govoreći: Tvoj otac je naredio
pre nego što je umro, govoreći,
50:17 Tako ćete reći Josipu: Oprosti, molim te, sada prestup
tvoja braća i njihov grijeh; jer su ti učinili zlo: a sada, mi
molim te, oprosti prestup slugama Boga svoga
otac. I Josip je plakao kad su mu govorili.
50:18 I njegova braća otidoše i padoše pred njegovim licem; i rekli su,
Gle, mi smo tvoje sluge.
50:19 A Josif im reče: Ne bojte se, jer jesam li ja na mjestu Boga?
50:20 A vi ste mislili zlo protiv mene; ali Bog je to mislio na dobro,
da se ostvari, kao što je ovaj dan, da se spasi mnogo ljudi živih.
50:21 Sada se, dakle, ne bojte: ja ću nahraniti vas i vašu djecu. I
tješio ih je i ljubazno im govorio.
50:22 I Josif se nastani u Egiptu, on i kuća njegova oca;
sto deset godina.
50:23 I Josif ugleda Efraimovu djecu treće generacije: djecu
i Makira, sina Manasehova, odgajali su na Josifovim koljenima.
50:24 I Josif reče svojoj braći: Ja umirem, i Bog će vas sigurno posjetiti,
i izvedi vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Abrahamu,
Isaku i Jakovu.
50:25 I Josif se zakle sinovima Izrailjevim govoreći: Bog hoće
svakako vas posjetiti i odnijet ćete moje kosti odavde.
50:26 Tako je Josif umro u dobi od sto i deset godina; i balzamovali su
njega, i stavljen je u kovčeg u Egiptu.