Genesis
49:1 I Jakov pozva svoje sinove i reče: Saberite se!
da vam kažem šta će vas zadesiti u posljednjim danima.
49:2 Saberite se i slušajte, sinovi Jakovljevi; i poslušati
Izrael tvoj otac.
49:3 Rubene, ti si moj prvorođenac, moja moć i početak moj
snaga, izvrsnost dostojanstva i izvrsnost moći:
49:4 Nestabilan kao voda, nećeš se istaći; jer si otišao do svoje
očev krevet; onda si ga oskvrnio: pope se na moj kauč.
49:5 Simeon i Levije su braća; instrumenti okrutnosti su u njihovoj
nastamba.
49:6 Dušo moja, ne ulazi u njihovu tajnu; njihovoj skupštini, mojoj
Čast, ne budi ujedinjen: u gnjevu svom ubiše čovjeka, i u
svojom samovoljom iskopali su zid.
49:7 Neka je proklet gnjev njihov, jer je bio žestok; i njihov gnjev, jer je tako bilo
okrutno: Ja ću ih podijeliti u Jakovu i rasijeti ih po Izraelu.
49:8 Juda, ti si onaj koga će tvoja braća hvaliti: tvoja će ruka biti u
vrat neprijatelja tvojih; djeca tvog oca pokleknut će pred sobom
te.
49:9 Juda je mladunče lava: iz plijena, sine moj, ti si izišao.
sagnuo se, ležao je kao lav i kao stari lav; ko će probuditi
on gore?
49:10 Žezlo neće otići od Jude, niti zakonodavac između njegovih
stopala, dok Šilo ne dođe; i njemu će skup naroda
biti.
49:11 Veže svoje ždrebe za lozu, i magare svoje za izabranu lozu;
oprao je svoje haljine u vinu, a svoju odjeću u krvi grožđa.
49:12 Oči će mu biti crvene od vina, a zubi bijeli od mlijeka.
49:13 Zebulun će stanovati u pristaništu morskom; i on će biti za
utočište brodova; i njegova će granica biti do Sidona.
49:14 Isahar je snažan magarac koji leži između dva tereta:
49:15 I vidje da je odmor dobar, a zemlja da je ugodna; i
pognuo rame da ga nosi, i postao sluga za danak.
49:16 Dan će suditi svom narodu, kao jedno od plemena Izraelovih.
49:17 Dan će biti zmija na putu, guja na stazi, koja ujeda
konjske pete, tako da njegov jahač padne unazad.
49:18 Čekao sam spasenje tvoje, Gospode.
49:19 Gad, četa će ga savladati, ali on će na kraju pobijediti.
49:20 Od Ašera će njegov hljeb biti debeo, i on će dati kraljevske poslastice.
49:21 Naftalije je košuta puštena: lijepe riječi daje.
49:22 Josip je plodna grana, čak i plodna grana kod bunara; čiji
grane prelaze preko zida:
49:23 Strelci su ga jako žalostili, pucali na njega i mrzeli ga:
49:24 Ali luk njegov ostade u snazi, i ruke njegovih ruku postadoše
jak rukama moćnog Boga Jakovljeva; (odatle je
pastir, kamen Izraela :)
49:25 Od Boga oca tvoga, koji će ti pomoći; i od strane Svemogućeg,
koji će te blagosloviti blagoslovima neba iznad, blagoslovima
duboko što leži ispod, blagoslovi grudi i materice:
49:26 Blagoslovi tvog oca su nadvladali blagoslove mog
praroditelji do krajnjih granica vječnih brda: oni će
budi na glavi Josipovoj i na tjemenu glave onoga koji je bio
odvojen od svoje braće.
49:27 Benjamin će grabiti kao vuk, ujutro će proždirati plijen,
a noću će podijeliti plijen.
49:28 Sve su ovo dvanaest plemena Izrailjevih, i to je ono što je njihovo
otac im se obratio i blagoslovio ih; svako po svom
blagoslovio ih je.
49:29 I on im zapovjedi i reče im: Ja ću biti okupljen u svoj
ljudi: sahrani me sa očevima u pećini koja je u polju
Efron Hetit,
49:30 U pećini koja je u polju Makpela, koja je ispred Mamre, u
zemlju hanaansku koju je Abraham kupio sa Efronovom njivom
Hetit za posjedovanje grobnog mjesta.
49:31 Tamo su sahranili Abrahama i njegovu ženu Saru; tamo su sahranili Isaka
i njegova žena Rebeka; i tamo sam sahranio Leu.
49:32 Kupovina polja i pećine koja se u njemu nalazi bila je od
djeca Heta.
49:33 I kada je Jakov prestao da zapoveda svojim sinovima, on se skupi
noge u krevet, i izdahnuo duh, i bio pribran
njegov narod.