Genesis 49:1 I Jakov pozva svoje sinove i reče: Saberite se! da vam kažem šta će vas zadesiti u posljednjim danima. 49:2 Saberite se i slušajte, sinovi Jakovljevi; i poslušati Izrael tvoj otac. 49:3 Rubene, ti si moj prvorođenac, moja moć i početak moj snaga, izvrsnost dostojanstva i izvrsnost moći: 49:4 Nestabilan kao voda, nećeš se istaći; jer si otišao do svoje očev krevet; onda si ga oskvrnio: pope se na moj kauč. 49:5 Simeon i Levije su braća; instrumenti okrutnosti su u njihovoj nastamba. 49:6 Dušo moja, ne ulazi u njihovu tajnu; njihovoj skupštini, mojoj Čast, ne budi ujedinjen: u gnjevu svom ubiše čovjeka, i u svojom samovoljom iskopali su zid. 49:7 Neka je proklet gnjev njihov, jer je bio žestok; i njihov gnjev, jer je tako bilo okrutno: Ja ću ih podijeliti u Jakovu i rasijeti ih po Izraelu. 49:8 Juda, ti si onaj koga će tvoja braća hvaliti: tvoja će ruka biti u vrat neprijatelja tvojih; djeca tvog oca pokleknut će pred sobom te. 49:9 Juda je mladunče lava: iz plijena, sine moj, ti si izišao. sagnuo se, ležao je kao lav i kao stari lav; ko će probuditi on gore? 49:10 Žezlo neće otići od Jude, niti zakonodavac između njegovih stopala, dok Šilo ne dođe; i njemu će skup naroda biti. 49:11 Veže svoje ždrebe za lozu, i magare svoje za izabranu lozu; oprao je svoje haljine u vinu, a svoju odjeću u krvi grožđa. 49:12 Oči će mu biti crvene od vina, a zubi bijeli od mlijeka. 49:13 Zebulun će stanovati u pristaništu morskom; i on će biti za utočište brodova; i njegova će granica biti do Sidona. 49:14 Isahar je snažan magarac koji leži između dva tereta: 49:15 I vidje da je odmor dobar, a zemlja da je ugodna; i pognuo rame da ga nosi, i postao sluga za danak. 49:16 Dan će suditi svom narodu, kao jedno od plemena Izraelovih. 49:17 Dan će biti zmija na putu, guja na stazi, koja ujeda konjske pete, tako da njegov jahač padne unazad. 49:18 Čekao sam spasenje tvoje, Gospode. 49:19 Gad, četa će ga savladati, ali on će na kraju pobijediti. 49:20 Od Ašera će njegov hljeb biti debeo, i on će dati kraljevske poslastice. 49:21 Naftalije je košuta puštena: lijepe riječi daje. 49:22 Josip je plodna grana, čak i plodna grana kod bunara; čiji grane prelaze preko zida: 49:23 Strelci su ga jako žalostili, pucali na njega i mrzeli ga: 49:24 Ali luk njegov ostade u snazi, i ruke njegovih ruku postadoše jak rukama moćnog Boga Jakovljeva; (odatle je pastir, kamen Izraela :) 49:25 Od Boga oca tvoga, koji će ti pomoći; i od strane Svemogućeg, koji će te blagosloviti blagoslovima neba iznad, blagoslovima duboko što leži ispod, blagoslovi grudi i materice: 49:26 Blagoslovi tvog oca su nadvladali blagoslove mog praroditelji do krajnjih granica vječnih brda: oni će budi na glavi Josipovoj i na tjemenu glave onoga koji je bio odvojen od svoje braće. 49:27 Benjamin će grabiti kao vuk, ujutro će proždirati plijen, a noću će podijeliti plijen. 49:28 Sve su ovo dvanaest plemena Izrailjevih, i to je ono što je njihovo otac im se obratio i blagoslovio ih; svako po svom blagoslovio ih je. 49:29 I on im zapovjedi i reče im: Ja ću biti okupljen u svoj ljudi: sahrani me sa očevima u pećini koja je u polju Efron Hetit, 49:30 U pećini koja je u polju Makpela, koja je ispred Mamre, u zemlju hanaansku koju je Abraham kupio sa Efronovom njivom Hetit za posjedovanje grobnog mjesta. 49:31 Tamo su sahranili Abrahama i njegovu ženu Saru; tamo su sahranili Isaka i njegova žena Rebeka; i tamo sam sahranio Leu. 49:32 Kupovina polja i pećine koja se u njemu nalazi bila je od djeca Heta. 49:33 I kada je Jakov prestao da zapoveda svojim sinovima, on se skupi noge u krevet, i izdahnuo duh, i bio pribran njegov narod.