Genesis 47:1 Tada je Josif došao i rekao faraonu, i rekao: Moj otac i moja braća, i njihova stada, i krda njihova, i sve što imaju, izašli su zemlje hanaanske; i gle, oni su u zemlji Gošen. 47:2 I uze neke od svoje braće, čak pet ljudi, i predstavi ih faraon. 47:3 I reče faraon braći svojoj: "Koje je vaše zanimanje?" I oni reče faraonu: Tvoje sluge su pastiri, i mi i naši očevi. 47:4 I rekoše faraonu: jer smo došli da živimo u zemlji; jer sluge tvoje nemaju paše za svoja stada; jer je glad bolno u zemlji kanaanskoj: sada dakle, molimo te, dopusti ti sluge žive u zemlji Gošen. 47:5 I faraon reče Josipu govoreći: Tvoj otac i tvoja braća su dođi k tebi: 47:6 Pred tobom je zemlja egipatska; u najboljoj zemlji učini svoju otac i braća da žive; u zemlji Gošen neka žive: i ako među njima poznaješ nekog djelatnog, postavi ih za vladare preko moje stoke. 47:7 Josif dovede Jakova oca svoga i postavi ga pred faraona Jakov je blagoslovio faraona. 47:8 I reče faraon Jakovu: Koliko imaš godina? 47:9 I Jakov reče faraonu: Dani godina mog hodočašća su sto trideset godina: malo i zli imaju dane godina moj život je bio, i nisam stigao do dana godina godina život mojih očeva u danima njihovog hodočašća. 47:10 I Jakov blagoslovi faraona, i iziđe ispred faraona. 47:11 I Josif postavi svog oca i svoju braću i dade im a posjed u zemlji egipatskoj, u najboljoj zemlji, u zemlji Ramzesa, kako je faraon naredio. 47:12 I Josip je hranio svog oca, svoju braću i sve očeve domaćinstvo, sa hljebom, prema njihovim porodicama. 47:13 I ne beše hleba u svoj zemlji; jer je glad bila veoma bolna, tako da su egipatska i sva zemlja hananska pali u nesvijest zbog glad. 47:14 I Josif sakupi sav novac koji se nađe u zemlji Egipat, i u zemlji kanaanskoj, za kukuruz koji su kupili: i Josip je unio novac u faraonovu kuću. 47:15 I kada je novac nestao u zemlji egipatskoj i zemlji hanaanskoj, svi Egipćani dođoše Josipu i rekoše: „Daj nam kruha, zašto da umremo u tvom prisustvu? jer novac propada. 47:16 A Josip reče: Dajte svoju stoku; i daću te za tvoju stoku, ako novac propadne. 47:17 I dovedoše svoju stoku Josipu, a Josip im dade kruha razmjena za konje, i za stada, i za stoku stada i magarce: i hranio ih je kruhom za sve njihove goveda za tu godinu. 47:18 Kad se završi ta godina, dođoše k njemu druge godine i rekoše njemu: Nećemo sakriti od mog gospodara kako se troši naš novac; moj gospodar također ima naša stada stoke; ne bi trebalo ostati u pogled na mog gospodara, ali naša tijela i naše zemlje: 47:19 Zašto ćemo umrijeti pred tvojim očima, i mi i naša zemlja? kupi nas i naša zemlja za kruh, a mi i naša zemlja bit ćemo sluge Faraon: i daj nam sjeme, da živimo, a ne umremo, da zemlja ne budi pust. 47:20 I Josif kupi svu egipatsku zemlju za faraona; za Egipćane prodao je svaki svoju njivu, jer ih je zavladala glad zemlja je postala faraonova. 47:21 A što se tiče ljudi, on ih je preselio u gradove s jednog kraja granice Egipta čak i do drugog kraja. 47:22 Samo zemlju svećenika nije kupio; jer su sveštenici imali a dio koji im je dodijelio faraon, i jeli su njihov dio koji Faraon im je dao, pa nisu prodali svoje zemlje. 47:23 Tada Josif reče narodu: Evo, danas sam vas kupio i vaša zemlja za faraona: evo vam sjemena, a vi ćete posijati zemljište. 47:24 I dogodiće se u povećanju, da ćete dati peti dio faraonu, a četiri dijela neka budu vaša, za potomstvo njivu, i za vašu hranu, i za one iz vaših kuća, i za hranu za vaše mališane. 47:25 A oni rekoše: Ti si nam spasio živote; hajde da nađemo milost u očima moga gospodara, i mi ćemo biti faraonove sluge. 47:26 I Josif je to učinio zakonom nad zemljom egipatskom do danas Faraon bi trebao imati peti dio; osim zemlje samo sveštenika, koja nije postala faraonova. 47:27 I nastani Izrael u zemlji egipatskoj, u zemlji Gošenu; i oni su u njemu imali posjede, rasli i umnožavali se izuzetno. 47:28 I požive Jakov u zemlji egipatskoj sedamnaest godina, tako čitavo doba Jakovljev je bio sto četrdeset i sedam godina. 47:29 I približilo se vrijeme da Izrailj mora umrijeti; i pozva sina svoga Josipa i reče mu: Ako sam sada našao milost u tvojim očima, stavi, Molim te, tvoju ruku pod mojim bedrom, i postupaj ljubazno i istinski sa mnom; Ne sahrani me, molim te, u Egiptu: 47:30 Ali ja ću ležati kod svojih očeva, a ti ćeš me izvesti iz Egipta, i sahrani me na njihovom groblju. A on reče: Učinit ću kao što si ti rekao je. 47:31 I reče: Zakuni mi se. I on mu se zakleo. I Izrael se naklonio sebe na glavi kreveta.