Genesis
47:1 Tada je Josif došao i rekao faraonu, i rekao: Moj otac i moja braća,
i njihova stada, i krda njihova, i sve što imaju, izašli su
zemlje hanaanske; i gle, oni su u zemlji Gošen.
47:2 I uze neke od svoje braće, čak pet ljudi, i predstavi ih
faraon.
47:3 I reče faraon braći svojoj: "Koje je vaše zanimanje?" I oni
reče faraonu: Tvoje sluge su pastiri, i mi i naši
očevi.
47:4 I rekoše faraonu: jer smo došli da živimo u zemlji;
jer sluge tvoje nemaju paše za svoja stada; jer je glad
bolno u zemlji kanaanskoj: sada dakle, molimo te, dopusti ti
sluge žive u zemlji Gošen.
47:5 I faraon reče Josipu govoreći: Tvoj otac i tvoja braća su
dođi k tebi:
47:6 Pred tobom je zemlja egipatska; u najboljoj zemlji učini svoju
otac i braća da žive; u zemlji Gošen neka žive: i
ako među njima poznaješ nekog djelatnog, postavi ih za vladare
preko moje stoke.
47:7 Josif dovede Jakova oca svoga i postavi ga pred faraona
Jakov je blagoslovio faraona.
47:8 I reče faraon Jakovu: Koliko imaš godina?
47:9 I Jakov reče faraonu: Dani godina mog hodočašća su
sto trideset godina: malo i zli imaju dane godina
moj život je bio, i nisam stigao do dana godina godina
život mojih očeva u danima njihovog hodočašća.
47:10 I Jakov blagoslovi faraona, i iziđe ispred faraona.
47:11 I Josif postavi svog oca i svoju braću i dade im a
posjed u zemlji egipatskoj, u najboljoj zemlji, u zemlji
Ramzesa, kako je faraon naredio.
47:12 I Josip je hranio svog oca, svoju braću i sve očeve
domaćinstvo, sa hljebom, prema njihovim porodicama.
47:13 I ne beše hleba u svoj zemlji; jer je glad bila veoma bolna, tako
da su egipatska i sva zemlja hananska pali u nesvijest zbog
glad.
47:14 I Josif sakupi sav novac koji se nađe u zemlji
Egipat, i u zemlji kanaanskoj, za kukuruz koji su kupili: i
Josip je unio novac u faraonovu kuću.
47:15 I kada je novac nestao u zemlji egipatskoj i zemlji hanaanskoj,
svi Egipćani dođoše Josipu i rekoše: „Daj nam kruha, zašto
da umremo u tvom prisustvu? jer novac propada.
47:16 A Josip reče: Dajte svoju stoku; i daću te za tvoju stoku,
ako novac propadne.
47:17 I dovedoše svoju stoku Josipu, a Josip im dade kruha
razmjena za konje, i za stada, i za stoku
stada i magarce: i hranio ih je kruhom za sve njihove
goveda za tu godinu.
47:18 Kad se završi ta godina, dođoše k njemu druge godine i rekoše
njemu: Nećemo sakriti od mog gospodara kako se troši naš novac;
moj gospodar također ima naša stada stoke; ne bi trebalo ostati u
pogled na mog gospodara, ali naša tijela i naše zemlje:
47:19 Zašto ćemo umrijeti pred tvojim očima, i mi i naša zemlja? kupi nas
i naša zemlja za kruh, a mi i naša zemlja bit ćemo sluge
Faraon: i daj nam sjeme, da živimo, a ne umremo, da zemlja
ne budi pust.
47:20 I Josif kupi svu egipatsku zemlju za faraona; za Egipćane
prodao je svaki svoju njivu, jer ih je zavladala glad
zemlja je postala faraonova.
47:21 A što se tiče ljudi, on ih je preselio u gradove s jednog kraja
granice Egipta čak i do drugog kraja.
47:22 Samo zemlju svećenika nije kupio; jer su sveštenici imali a
dio koji im je dodijelio faraon, i jeli su njihov dio koji
Faraon im je dao, pa nisu prodali svoje zemlje.
47:23 Tada Josif reče narodu: Evo, danas sam vas kupio i
vaša zemlja za faraona: evo vam sjemena, a vi ćete posijati
zemljište.
47:24 I dogodiće se u povećanju, da ćete dati peti
dio faraonu, a četiri dijela neka budu vaša, za potomstvo
njivu, i za vašu hranu, i za one iz vaših kuća, i za hranu
za vaše mališane.
47:25 A oni rekoše: Ti si nam spasio živote; hajde da nađemo milost u očima
moga gospodara, i mi ćemo biti faraonove sluge.
47:26 I Josif je to učinio zakonom nad zemljom egipatskom do danas
Faraon bi trebao imati peti dio; osim zemlje samo sveštenika,
koja nije postala faraonova.
47:27 I nastani Izrael u zemlji egipatskoj, u zemlji Gošenu; i
oni su u njemu imali posjede, rasli i umnožavali se izuzetno.
47:28 I požive Jakov u zemlji egipatskoj sedamnaest godina, tako čitavo doba
Jakovljev je bio sto četrdeset i sedam godina.
47:29 I približilo se vrijeme da Izrailj mora umrijeti; i pozva sina svoga
Josipa i reče mu: Ako sam sada našao milost u tvojim očima, stavi,
Molim te, tvoju ruku pod mojim bedrom, i postupaj ljubazno i istinski sa mnom;
Ne sahrani me, molim te, u Egiptu:
47:30 Ali ja ću ležati kod svojih očeva, a ti ćeš me izvesti iz Egipta,
i sahrani me na njihovom groblju. A on reče: Učinit ću kao što si ti
rekao je.
47:31 I reče: Zakuni mi se. I on mu se zakleo. I Izrael se naklonio
sebe na glavi kreveta.