Genesis 44:1 I zapovjedi upravitelju svoje kuće govoreći: Napunite vreće ljudima sa hranom, koliko mogu da ponesu, i stavljaju svačiji novac u njegov sackova usta. 44:2 I stavi moju čašu, srebrnu čašu, u usta vreće najmlađeg, i njegov novac od kukuruza. I učinio je prema riječi koju je Josif rekao. 44:3 Čim je svanulo, muškarci su otpušteni, oni i njihovi magarca. 44:4 I kad su izašli iz grada, i još nisu bili daleko, Josif reče svom upravitelju: "Ustani, prati ljude; i kada to uradiš sustignite ih, recite im: Zašto ste nagradili zlo za dobro? 44:5 Nije li to ono u čemu moj gospodar pije, i od čega on zaista divineth? učinili ste zlo čineći to. 44:6 I on ih je sustigao, i rekao im ove iste riječi. 44:7 A oni mu rekoše: Zašto moj gospodar kaže ove riječi? bože sačuvaj da sluge tvoje postupe ovako: 44:8 Gle, novac koji smo našli u ustima naših vreća, ponovo smo doneli tebi iz zemlje kanaanske: kako da ukrademo tvoju lord's house srebro ili zlato? 44:9 Kod koga se od tvojih slugu nađe, neka umre, a mi takođe će biti robovi moga gospodara. 44:10 A on reče: Neka bude i po tvojim rečima: ko s kim nađeno će biti moj sluga; i bićete neporočni. 44:11 Zatim su brzo srušili svaki svoju vreću na zemlju, i otvorio svakom čoveku svoju vreću. 44:12 I on je tražio, i počeo od najstarijeg, a otišao od najmlađeg. čaša je pronađena u Benjaminovoj vreći. 44:13 Zatim su poderali svoju odjeću, i natovarili svaki svoje magarce, i vratili se u grad. 44:14 I Juda i njegova braća dođoše u Josipovu kuću; jer je još bio tamo: i padoše pred njim na zemlju. 44:15 A Josif im reče: Kakvo je ovo djelo koje ste učinili? wot ye nije da takav čovjek kao što sam ja sigurno može predvidjeti? 44:16 A Juda reče: Šta da kažemo svome gospodaru? šta da pričamo? ili kako da se očistimo? Bog je otkrio bezakonje tvoje sluge: evo, mi smo sluge moga gospodara, i mi, i on s njim kome se pehar nađe. 44:17 A on reče: Ne daj Bože da to učinim, ali čovek u čijoj ruci čaša se nađe, on će mi biti sluga; a sto se tebe tice, unesi te unutra mir tvom ocu. 44:18 Tada mu Juda priđe i reče: O moj gospodaru, neka tvoj sluga, ja molim te, izgovori riječ u uši moga gospodara i neka tvoj gnjev ne gori protiv sluge tvoga, jer si kao faraon. 44:19 Gospodar moj upita sluge svoje govoreći: Imate li oca ili brata? 44:20 I mi rekosmo mom gospodaru: Imamo oca, starca i dete od njegova starost, mali; a brat mu je mrtav, i on sam ostao majke njegove, a otac ga voli. 44:21 A ti si rekao svojim slugama: Dovedite ga k meni da mogu pogledam ga. 44:22 I rekosmo mom gospodaru: Momak ne može ostaviti svog oca, jer ako on ako ostavi oca, njegov otac bi umro. 44:23 A ti si rekao svojim slugama, osim što tvoj najmlađi brat ne dođe dolje s tobom, nećeš više vidjeti moje lice. 44:24 I dogodilo se kada smo došli do tvog sluge, mog oca, rekli smo njemu riječi moga gospodara. 44:25 A naš otac reče: Idi opet i kupi nam malo hrane. 44:26 I mi rekosmo: Ne možemo dole, ako je naš najmlađi brat sa nama, onda hoćemo li sići: jer možda nećemo vidjeti čovjekovo lice, osim našeg najmlađeg brate budi sa nama. 44:27 A tvoj sluga, moj otac, reče nam: "Znate da mi je žena rodila dvoje sinovi: 44:28 I iziđe jedan od mene, i ja rekoh: On je sigurno rastrgan; i nisam ga vidio od: 44:29 I ako uzmete i ovo od mene, i ako ga zadesi nered, vi ćete obori moje sijede vlasi od tuge u grob. 44:30 Sada, dakle, kad dođem k sluzi tvome ocu svom, a dječaka nema sa nama; videći da je njegov život vezan za život momka; 44:31 Biće, kad vidi da momak nije sa nama, to on će umrijeti, i sluge će tvoje srušiti sijede kose sluga naš otac sa tugom do groba. 44:32 Jer tvoj sluga postade jemstvo za dječaka mom ocu, rekavši: Ako ja ne dovodi ga k sebi, onda ću snositi krivicu na svog oca ikada. 44:33 Dakle, molim te, neka tvoj sluga ostane umjesto dječaka a robnik mom gospodaru; a momak neka ide gore sa svojom braćom. 44:34 Jer kako da odem k ocu, a momak ne bude sa mnom? da ne bi možda vidim zlo koje će doći na mog oca.