Genesis
44:1 I zapovjedi upravitelju svoje kuće govoreći: Napunite vreće ljudima
sa hranom, koliko mogu da ponesu, i stavljaju svačiji novac u njegov
sackova usta.
44:2 I stavi moju čašu, srebrnu čašu, u usta vreće najmlađeg, i
njegov novac od kukuruza. I učinio je prema riječi koju je Josif rekao.
44:3 Čim je svanulo, muškarci su otpušteni, oni i njihovi
magarca.
44:4 I kad su izašli iz grada, i još nisu bili daleko, Josif
reče svom upravitelju: "Ustani, prati ljude; i kada to uradiš
sustignite ih, recite im: Zašto ste nagradili zlo za dobro?
44:5 Nije li to ono u čemu moj gospodar pije, i od čega on zaista
divineth? učinili ste zlo čineći to.
44:6 I on ih je sustigao, i rekao im ove iste riječi.
44:7 A oni mu rekoše: Zašto moj gospodar kaže ove riječi? bože sačuvaj
da sluge tvoje postupe ovako:
44:8 Gle, novac koji smo našli u ustima naših vreća, ponovo smo doneli
tebi iz zemlje kanaanske: kako da ukrademo tvoju
lord's house srebro ili zlato?
44:9 Kod koga se od tvojih slugu nađe, neka umre, a mi
takođe će biti robovi moga gospodara.
44:10 A on reče: Neka bude i po tvojim rečima: ko s kim
nađeno će biti moj sluga; i bićete neporočni.
44:11 Zatim su brzo srušili svaki svoju vreću na zemlju, i
otvorio svakom čoveku svoju vreću.
44:12 I on je tražio, i počeo od najstarijeg, a otišao od najmlađeg.
čaša je pronađena u Benjaminovoj vreći.
44:13 Zatim su poderali svoju odjeću, i natovarili svaki svoje magarce, i vratili se
u grad.
44:14 I Juda i njegova braća dođoše u Josipovu kuću; jer je još bio tamo:
i padoše pred njim na zemlju.
44:15 A Josif im reče: Kakvo je ovo djelo koje ste učinili? wot ye
nije da takav čovjek kao što sam ja sigurno može predvidjeti?
44:16 A Juda reče: Šta da kažemo svome gospodaru? šta da pričamo? ili
kako da se očistimo? Bog je otkrio bezakonje tvoje
sluge: evo, mi smo sluge moga gospodara, i mi, i on s njim
kome se pehar nađe.
44:17 A on reče: Ne daj Bože da to učinim, ali čovek u čijoj ruci
čaša se nađe, on će mi biti sluga; a sto se tebe tice, unesi te unutra
mir tvom ocu.
44:18 Tada mu Juda priđe i reče: O moj gospodaru, neka tvoj sluga, ja
molim te, izgovori riječ u uši moga gospodara i neka tvoj gnjev ne gori
protiv sluge tvoga, jer si kao faraon.
44:19 Gospodar moj upita sluge svoje govoreći: Imate li oca ili brata?
44:20 I mi rekosmo mom gospodaru: Imamo oca, starca i dete od
njegova starost, mali; a brat mu je mrtav, i on sam ostao
majke njegove, a otac ga voli.
44:21 A ti si rekao svojim slugama: Dovedite ga k meni da mogu
pogledam ga.
44:22 I rekosmo mom gospodaru: Momak ne može ostaviti svog oca, jer ako on
ako ostavi oca, njegov otac bi umro.
44:23 A ti si rekao svojim slugama, osim što tvoj najmlađi brat ne dođe
dolje s tobom, nećeš više vidjeti moje lice.
44:24 I dogodilo se kada smo došli do tvog sluge, mog oca, rekli smo
njemu riječi moga gospodara.
44:25 A naš otac reče: Idi opet i kupi nam malo hrane.
44:26 I mi rekosmo: Ne možemo dole, ako je naš najmlađi brat sa nama, onda
hoćemo li sići: jer možda nećemo vidjeti čovjekovo lice, osim našeg najmlađeg
brate budi sa nama.
44:27 A tvoj sluga, moj otac, reče nam: "Znate da mi je žena rodila dvoje
sinovi:
44:28 I iziđe jedan od mene, i ja rekoh: On je sigurno rastrgan;
i nisam ga vidio od:
44:29 I ako uzmete i ovo od mene, i ako ga zadesi nered, vi ćete
obori moje sijede vlasi od tuge u grob.
44:30 Sada, dakle, kad dođem k sluzi tvome ocu svom, a dječaka nema
sa nama; videći da je njegov život vezan za život momka;
44:31 Biće, kad vidi da momak nije sa nama, to
on će umrijeti, i sluge će tvoje srušiti sijede kose
sluga naš otac sa tugom do groba.
44:32 Jer tvoj sluga postade jemstvo za dječaka mom ocu, rekavši: Ako ja
ne dovodi ga k sebi, onda ću snositi krivicu na svog oca
ikada.
44:33 Dakle, molim te, neka tvoj sluga ostane umjesto dječaka a
robnik mom gospodaru; a momak neka ide gore sa svojom braćom.
44:34 Jer kako da odem k ocu, a momak ne bude sa mnom? da ne bi
možda vidim zlo koje će doći na mog oca.