Genesis 42:1 A kada je Jakov video da u Egiptu ima kukuruza, Jakov je rekao svome sinovi, zašto se gledate? 42:2 A on reče: Evo, čuo sam da u Egiptu ima žita; dole dole i kupi nam odande; da živimo, a ne da umremo. 42:3 I desetorica Josifove braće siđoše da kupe kukuruz u Egiptu. 42:4 Ali Benjamina, Josipovog brata, Jakov nije poslao sa svojom braćom; za njega rekao je, Da ga možda ne bi zadesila nezgoda. 42:5 I dođoše sinovi Izrailjevi da kupe žito među onima koji su došli glad je bila u zemlji hanaanskoj. 42:6 I Josif je bio namjesnik nad zemljom, i on je bio taj koji je prodao sav narod zemlje, a Josipova braća dođoše i pokloniše se sebe pred njim sa svojim licima ka zemlji. 42:7 I Josif je video svoju braću, i poznavao ih je, ali se učinio čudnim njima i grubo im govorio; a on im reče: Otkuda dolaziš? A oni rekoše: Iz zemlje hananske da kupim hranu. 42:8 I Josif je poznavao svoju braću, ali oni ga nisu poznavali. 42:9 I Josif se sjeti snova koje je sanjao o njima, i reče im njih, vi ste špijuni; da vidite golotinju zemlje došli ste. 42:10 A oni mu rekoše: Ne, gospodaru, nego tvoje sluge kupuju hranu. dođi. 42:11 Svi smo mi sinovi jednog čoveka; mi smo pravi ljudi, tvoje sluge nisu špijuni. 42:12 A on im reče: Ne, nego da vidite golotinju zemlje vi ste dođi. 42:13 A oni rekoše: Tvoje sluge su dvanaestorica braće, sinovi jednog čovjeka u zemlja Kanaan; i gle, najmlađi je danas kod nas otac, a jedan nije. 42:14 A Josif im reče: To je ono što sam vam rekao govoreći: Vi su špijuni: 42:15 Ovim ćete biti dokazani: Za života faraona nećete izaći dakle, osim vašeg najmlađeg brata da dođe ovamo. 42:16 Pošaljite jednog od vas, neka dovede vašeg brata, i bićete zadržani zatvor, da se tvoje riječi dovedu, ima li istine u tome vi: ili ste faraonovim životom sigurno špijuni. 42:17 I stavio ih je sve zajedno u odjeljenje tri dana. 42:18 I Josip im reče treći dan: "Ovo činite i živite!" jer se bojim Bog: 42:19 Ako ste pravi ljudi, neka neko od vaše braće bude vezan u kući vaš zatvor: idite vi, nosite kukuruz za glad vaših kuća: 42:20 Ali dovedi mi svog najmlađeg brata; tako će biti i tvoje reči provjereno, i nećete umrijeti. I oni su to uradili. 42:21 I rekoše jedni drugima: Zaista smo krivi za naše brate, u tome što smo videli muku njegove duše, kada nas je molio, i nismo hteli da čujemo; zato nas je ova nevolja snašla. 42:22 A Ruben im odgovori govoreći: Nisam vam govorio govoreći: Nemojte grijeh prema djetetu; a vi niste hteli da čujete? dakle, gle, takođe potrebna mu je krv. 42:23 I nisu znali da ih Josif razumije; jer im se obratio prevodilac. 42:24 I odvrati se od njih i zaplaka; i vratio im se ponovo, i razgovarao s njima, i uzeo od njih Simeona i svezao ga pred njihovim očima. 42:25 Tada je Josif naredio da im napune vreće kukuruzom i da ih obnove svačiji novac u svoju vreću, i da im daju hranu za put: i tako im je učinio. 42:26 I natovariše svoje magarce žitom i odoše odande. 42:27 I dok je jedan od njih otvorio svoju vreću da dade svome magarcu hranu u gostionici, špijunirao je svoj novac; jer, gle, bilo je u ustima njegove vreće. 42:28 I reče svojoj braći: Moj novac je vraćen; i, gle, ravno je u mojoj vreći, i srce im se iznevjeri, i uplaše se govoreći jedni drugima: Šta nam je to Bog učinio? 42:29 I dođoše k Jakovu svom ocu u zemlju hanaansku i javiše njega sve što ih je snašlo; govoreći, 42:30 Čovjek, koji je gospodar zemlje, grubo nam se obratio i uzeo nas za špijune zemlje. 42:31 I mi mu rekosmo: Mi smo pravi ljudi; mi nismo špijuni: 42:32 Mi smo dvanaestorica braće, sinovi oca našega; jedan nije, a najmlađi je ovaj dan sa našim ocem u zemlji hanaanskoj. 42:33 I čovjek, gospodar zemlje, reče nam: "Ovo ću znati da ste pravi ljudi; ostavite jednog od svoje braće ovdje sa mnom i uzmite hranu za glad vaših domaćinstava, i odlazite: 42:34 I dovedi mi svog najmlađeg brata; tada ću znati da jesi bez špijuna, ali da ste pravi ljudi: pa ću vam izbaviti brata tvog, a vi ćete trgovati zemljom. 42:35 I kad su praznili svoje vreće, gle, svaki čovjekov svežanj novca bio je u njegovoj vreći: a kad i oni i njihovi otac je vidio snopove novca, uplašili su se. 42:36 I reče im Jakov otac njihov: "Mene ste lišili moga." djeca: Josif nije, a Simeon nije, a vi ćete uzeti Benjamina daleko: sve ove stvari su protiv mene. 42:37 I Ruben reče svom ocu govoreći: Ubij moja dva sina, ako dovedem ne tebi ga: daj mi ga u ruke i ja ću ti ga dovesti opet. 42:38 A on reče: Moj sin neće ići s tobom; jer mu je brat mrtav, i on ostaje sam: ako ga nesreća zadesi putem kojim vi idi, onda ćeš moje sijede vlasi s tugom srušiti u grob.