Genesis
42:1 A kada je Jakov video da u Egiptu ima kukuruza, Jakov je rekao svome
sinovi, zašto se gledate?
42:2 A on reče: Evo, čuo sam da u Egiptu ima žita;
dole dole i kupi nam odande; da živimo, a ne da umremo.
42:3 I desetorica Josifove braće siđoše da kupe kukuruz u Egiptu.
42:4 Ali Benjamina, Josipovog brata, Jakov nije poslao sa svojom braćom; za njega
rekao je, Da ga možda ne bi zadesila nezgoda.
42:5 I dođoše sinovi Izrailjevi da kupe žito među onima koji su došli
glad je bila u zemlji hanaanskoj.
42:6 I Josif je bio namjesnik nad zemljom, i on je bio taj koji je prodao
sav narod zemlje, a Josipova braća dođoše i pokloniše se
sebe pred njim sa svojim licima ka zemlji.
42:7 I Josif je video svoju braću, i poznavao ih je, ali se učinio čudnim
njima i grubo im govorio; a on im reče: Otkuda
dolaziš? A oni rekoše: Iz zemlje hananske da kupim hranu.
42:8 I Josif je poznavao svoju braću, ali oni ga nisu poznavali.
42:9 I Josif se sjeti snova koje je sanjao o njima, i reče im
njih, vi ste špijuni; da vidite golotinju zemlje došli ste.
42:10 A oni mu rekoše: Ne, gospodaru, nego tvoje sluge kupuju hranu.
dođi.
42:11 Svi smo mi sinovi jednog čoveka; mi smo pravi ljudi, tvoje sluge nisu špijuni.
42:12 A on im reče: Ne, nego da vidite golotinju zemlje vi ste
dođi.
42:13 A oni rekoše: Tvoje sluge su dvanaestorica braće, sinovi jednog čovjeka u
zemlja Kanaan; i gle, najmlađi je danas kod nas
otac, a jedan nije.
42:14 A Josif im reče: To je ono što sam vam rekao govoreći: Vi
su špijuni:
42:15 Ovim ćete biti dokazani: Za života faraona nećete izaći
dakle, osim vašeg najmlađeg brata da dođe ovamo.
42:16 Pošaljite jednog od vas, neka dovede vašeg brata, i bićete zadržani
zatvor, da se tvoje riječi dovedu, ima li istine u tome
vi: ili ste faraonovim životom sigurno špijuni.
42:17 I stavio ih je sve zajedno u odjeljenje tri dana.
42:18 I Josip im reče treći dan: "Ovo činite i živite!" jer se bojim
Bog:
42:19 Ako ste pravi ljudi, neka neko od vaše braće bude vezan u kući
vaš zatvor: idite vi, nosite kukuruz za glad vaših kuća:
42:20 Ali dovedi mi svog najmlađeg brata; tako će biti i tvoje reči
provjereno, i nećete umrijeti. I oni su to uradili.
42:21 I rekoše jedni drugima: Zaista smo krivi za naše
brate, u tome što smo videli muku njegove duše, kada nas je molio,
i nismo hteli da čujemo; zato nas je ova nevolja snašla.
42:22 A Ruben im odgovori govoreći: Nisam vam govorio govoreći: Nemojte
grijeh prema djetetu; a vi niste hteli da čujete? dakle, gle, takođe
potrebna mu je krv.
42:23 I nisu znali da ih Josif razumije; jer im se obratio
prevodilac.
42:24 I odvrati se od njih i zaplaka; i vratio im se
ponovo, i razgovarao s njima, i uzeo od njih Simeona i svezao ga
pred njihovim očima.
42:25 Tada je Josif naredio da im napune vreće kukuruzom i da ih obnove
svačiji novac u svoju vreću, i da im daju hranu za put:
i tako im je učinio.
42:26 I natovariše svoje magarce žitom i odoše odande.
42:27 I dok je jedan od njih otvorio svoju vreću da dade svome magarcu hranu u gostionici,
špijunirao je svoj novac; jer, gle, bilo je u ustima njegove vreće.
42:28 I reče svojoj braći: Moj novac je vraćen; i, gle, ravno je
u mojoj vreći, i srce im se iznevjeri, i uplaše se govoreći
jedni drugima: Šta nam je to Bog učinio?
42:29 I dođoše k Jakovu svom ocu u zemlju hanaansku i javiše
njega sve što ih je snašlo; govoreći,
42:30 Čovjek, koji je gospodar zemlje, grubo nam se obratio i uzeo nas
za špijune zemlje.
42:31 I mi mu rekosmo: Mi smo pravi ljudi; mi nismo špijuni:
42:32 Mi smo dvanaestorica braće, sinovi oca našega; jedan nije, a najmlađi
je ovaj dan sa našim ocem u zemlji hanaanskoj.
42:33 I čovjek, gospodar zemlje, reče nam: "Ovo ću znati
da ste pravi ljudi; ostavite jednog od svoje braće ovdje sa mnom i uzmite
hranu za glad vaših domaćinstava, i odlazite:
42:34 I dovedi mi svog najmlađeg brata; tada ću znati da jesi
bez špijuna, ali da ste pravi ljudi: pa ću vam izbaviti brata tvog,
a vi ćete trgovati zemljom.
42:35 I kad su praznili svoje vreće, gle, svaki
čovjekov svežanj novca bio je u njegovoj vreći: a kad i oni i njihovi
otac je vidio snopove novca, uplašili su se.
42:36 I reče im Jakov otac njihov: "Mene ste lišili moga."
djeca: Josif nije, a Simeon nije, a vi ćete uzeti Benjamina
daleko: sve ove stvari su protiv mene.
42:37 I Ruben reče svom ocu govoreći: Ubij moja dva sina, ako dovedem
ne tebi ga: daj mi ga u ruke i ja ću ti ga dovesti
opet.
42:38 A on reče: Moj sin neće ići s tobom; jer mu je brat mrtav,
i on ostaje sam: ako ga nesreća zadesi putem kojim vi
idi, onda ćeš moje sijede vlasi s tugom srušiti u grob.