Genesis 37:1 I Jakov je stanovao u zemlji u kojoj je njegov otac bio stranac, u zemlja Kanaan. 37:2 Ovo su generacije Jakovljeve. Joseph, sa sedamnaest godina, hranio stado sa svojom braćom; a momak je bio sa sinovima od Bilhe i sa sinovima Zilpinim, ženama njegovog oca: i Josipom donio svom ocu njihovu zlu prijavu. 37:3 A Izrael je voleo Josifa više od sve svoje dece, jer je on bio sin svoje starosti: i načinio mu je kaput u više boja. 37:4 I kada su braća njegova videla da ga njihov otac voli više od svih njegovih braćo, mrzeli su ga i nisu mogli mirno razgovarati s njim. 37:5 I Josif usne san, i ispriča ga svojoj braći; i oni mrze nego još više. 37:6 I reče im: Čujte, molim vas, ovaj san koji imam sanjao: 37:7 Jer, gle, vezali smo snopove u polju, i gle, snop moj ustao, i također stajao uspravno; i gle, tvoji snopovi stajahu uokolo okolo, i poklonio se mom snopu. 37:8 I rekoše mu braća njegova: "Hoćeš li zaista kraljevati nad nama?" ili treba ti zaista vladaš nad nama? I još više su ga mrzeli njegove snove i njegove riječi. 37:9 I usnio je još jedan san, i ispričao ga svojoj braći, i rekao: Gle, sanjao sam san više; i gle, sunce i mjesec a jedanaest zvijezda mi se poklonilo. 37:10 I on to ispriča svom ocu i svojoj braći i svom ocu ukori ga i reče mu: "Kakav ti je ovo san?" sanjao? Hoćemo li ja i tvoja majka i tvoja braća zaista doći da se poklonimo mi se tebi do zemlje? 37:11 I braća mu zavide; ali njegov otac je posmatrao izreku. 37:12 I braća njegova otidoše da pase stado svoga oca u Sihemu. 37:13 A Izrael reče Josipu: "Nemoj tvoja braća da pase stado u Shechem? dođi i poslat ću te k njima. A on mu reče: Evo jesam li 37:14 A on mu reče: Idi, molim te, vidi da li ti je dobro braćo, i dobro sa stadima; i javi mi ponovo. Pa je poslao iz Hebronske doline i on dođe u Sihem. 37:15 I nađe ga neki čovjek, i gle, on luta poljem. a čovjek ga upita govoreći: Šta tražiš? 37:16 A on reče: Tražim svoju braću; reci mi, molim te, gdje se hrane njihova stada. 37:17 A čovjek reče: Otišli su odavde; jer sam ih čuo kako govore: Pusti nas idi u Dothan. I Josip pođe za svojom braćom i nađe ih unutra Dothan. 37:18 I kada su ga ugledali izdaleka, pre nego što im se približio, oni urotili protiv njega da ga ubiju. 37:19 I rekoše jedan drugome: Evo dolazi ovaj sanjar. 37:20 Hajde, dakle, da ga ubijemo, i bacimo ga u neku jamu, i reći ćemo: Neka zla zvijer ga je proždrala, pa ćemo vidjeti šta postaće iz njegovih snova. 37:21 I Ruben je to čuo, i izbavio ga je iz njihovih ruku; i rekao, Nemojmo ga ubiti. 37:22 A Ruben im reče: Ne prolijte krv, nego ga bacite u ovu jamu koji je u pustinji i ne dižite ruku na njega; da bi se mogao osloboditi ga iz njihovih ruku, da ga ponovo predaju njegovom ocu. 37:23 I dogodi se, kada je Josif došao svojoj braći, da su skini Josipa iz njegovog kaputa, njegovog kaputa mnogih boja koji je bio na njemu; 37:24 I uzeše ga, i baciše ga u jamu, a jama je bila prazna. u njemu nije bilo vode. 37:25 I sjedoše da jedu hljeb, i podigoše oči svoje i pogleda, i gle, četa Jišmelićana dođe iz Gileada njihove kamile koje nose začin, melem i smirnu, koje će ga nositi u Egipat. 37:26 I reče Juda svojoj braći: Kakva je korist ako svoje pobijemo brate, i sakriti njegovu krv? 37:27 Dođite da ga prodamo Ismeelcima, i neka naša ruka ne bude na njega; jer on je naš brat i naše tijelo. I njegova braća su bila sadržaj. 37:28 Zatim prođoše midjanski trgovci; i oni su povukli i podigli Josipa je izvukao iz jame i prodao Josifa Ismelićanima za dvadeset srebrnici: i dovedoše Josipa u Egipat. 37:29 I Ruben se vrati u jamu; i, gle, Josip nije bio u jama; i on je iznajmio svoju odjeću. 37:30 I vrati se svojoj braći i reče: "Nema djeteta; i ja, gde da idem? 37:31 I uzeše Josifov kaput, i ubiše jare, i umočiše kaput u krvi; 37:32 I poslali su kaput u raznim bojama, i doneli su ga svojima otac; i reče: "Ovo smo našli; znaj da li je tvoga sina." kaput ili ne. 37:33 I on je znao i rekao: To je kaput mog sina; zla zvijer ima progutao ga; Joseph je bez sumnje razbijen u komadima. 37:34 I Jakov razdera svoju odjeću i stavi kostrijet na svoja slabina, i tugovao za svojim sinom mnogo dana. 37:35 I svi njegovi sinovi i sve kćeri ustadoše da ga utješe; ali on odbio da bude utješen; a on reče: Jer ću sići u grob mom sinu u žalosti. Tako je njegov otac plakao za njim. 37:36 I Madijanci su ga prodali u Egipat Potifaru, oficiru Faraonov i kapetan straže.