Genesis
37:1 I Jakov je stanovao u zemlji u kojoj je njegov otac bio stranac, u
zemlja Kanaan.
37:2 Ovo su generacije Jakovljeve. Joseph, sa sedamnaest godina,
hranio stado sa svojom braćom; a momak je bio sa sinovima
od Bilhe i sa sinovima Zilpinim, ženama njegovog oca: i Josipom
donio svom ocu njihovu zlu prijavu.
37:3 A Izrael je voleo Josifa više od sve svoje dece, jer je on bio
sin svoje starosti: i načinio mu je kaput u više boja.
37:4 I kada su braća njegova videla da ga njihov otac voli više od svih njegovih
braćo, mrzeli su ga i nisu mogli mirno razgovarati s njim.
37:5 I Josif usne san, i ispriča ga svojoj braći; i oni mrze
nego još više.
37:6 I reče im: Čujte, molim vas, ovaj san koji imam
sanjao:
37:7 Jer, gle, vezali smo snopove u polju, i gle, snop moj
ustao, i također stajao uspravno; i gle, tvoji snopovi stajahu uokolo
okolo, i poklonio se mom snopu.
37:8 I rekoše mu braća njegova: "Hoćeš li zaista kraljevati nad nama?" ili treba
ti zaista vladaš nad nama? I još više su ga mrzeli
njegove snove i njegove riječi.
37:9 I usnio je još jedan san, i ispričao ga svojoj braći, i rekao:
Gle, sanjao sam san više; i gle, sunce i mjesec
a jedanaest zvijezda mi se poklonilo.
37:10 I on to ispriča svom ocu i svojoj braći i svom ocu
ukori ga i reče mu: "Kakav ti je ovo san?"
sanjao? Hoćemo li ja i tvoja majka i tvoja braća zaista doći da se poklonimo
mi se tebi do zemlje?
37:11 I braća mu zavide; ali njegov otac je posmatrao izreku.
37:12 I braća njegova otidoše da pase stado svoga oca u Sihemu.
37:13 A Izrael reče Josipu: "Nemoj tvoja braća da pase stado u
Shechem? dođi i poslat ću te k njima. A on mu reče: Evo
jesam li
37:14 A on mu reče: Idi, molim te, vidi da li ti je dobro
braćo, i dobro sa stadima; i javi mi ponovo. Pa je poslao
iz Hebronske doline i on dođe u Sihem.
37:15 I nađe ga neki čovjek, i gle, on luta poljem.
a čovjek ga upita govoreći: Šta tražiš?
37:16 A on reče: Tražim svoju braću; reci mi, molim te, gdje se hrane
njihova stada.
37:17 A čovjek reče: Otišli su odavde; jer sam ih čuo kako govore: Pusti nas
idi u Dothan. I Josip pođe za svojom braćom i nađe ih unutra
Dothan.
37:18 I kada su ga ugledali izdaleka, pre nego što im se približio, oni
urotili protiv njega da ga ubiju.
37:19 I rekoše jedan drugome: Evo dolazi ovaj sanjar.
37:20 Hajde, dakle, da ga ubijemo, i bacimo ga u neku jamu, i
reći ćemo: Neka zla zvijer ga je proždrala, pa ćemo vidjeti šta
postaće iz njegovih snova.
37:21 I Ruben je to čuo, i izbavio ga je iz njihovih ruku; i rekao,
Nemojmo ga ubiti.
37:22 A Ruben im reče: Ne prolijte krv, nego ga bacite u ovu jamu
koji je u pustinji i ne dižite ruku na njega; da bi se mogao osloboditi
ga iz njihovih ruku, da ga ponovo predaju njegovom ocu.
37:23 I dogodi se, kada je Josif došao svojoj braći, da su
skini Josipa iz njegovog kaputa, njegovog kaputa mnogih boja koji je bio na njemu;
37:24 I uzeše ga, i baciše ga u jamu, a jama je bila prazna.
u njemu nije bilo vode.
37:25 I sjedoše da jedu hljeb, i podigoše oči svoje i
pogleda, i gle, četa Jišmelićana dođe iz Gileada
njihove kamile koje nose začin, melem i smirnu, koje će ga nositi
u Egipat.
37:26 I reče Juda svojoj braći: Kakva je korist ako svoje pobijemo
brate, i sakriti njegovu krv?
37:27 Dođite da ga prodamo Ismeelcima, i neka naša ruka ne bude
na njega; jer on je naš brat i naše tijelo. I njegova braća su bila
sadržaj.
37:28 Zatim prođoše midjanski trgovci; i oni su povukli i podigli
Josipa je izvukao iz jame i prodao Josifa Ismelićanima za dvadeset
srebrnici: i dovedoše Josipa u Egipat.
37:29 I Ruben se vrati u jamu; i, gle, Josip nije bio u
jama; i on je iznajmio svoju odjeću.
37:30 I vrati se svojoj braći i reče: "Nema djeteta; i ja,
gde da idem?
37:31 I uzeše Josifov kaput, i ubiše jare, i umočiše
kaput u krvi;
37:32 I poslali su kaput u raznim bojama, i doneli su ga svojima
otac; i reče: "Ovo smo našli; znaj da li je tvoga sina."
kaput ili ne.
37:33 I on je znao i rekao: To je kaput mog sina; zla zvijer ima
progutao ga; Joseph je bez sumnje razbijen u komadima.
37:34 I Jakov razdera svoju odjeću i stavi kostrijet na svoja slabina, i
tugovao za svojim sinom mnogo dana.
37:35 I svi njegovi sinovi i sve kćeri ustadoše da ga utješe; ali on
odbio da bude utješen; a on reče: Jer ću sići u grob
mom sinu u žalosti. Tako je njegov otac plakao za njim.
37:36 I Madijanci su ga prodali u Egipat Potifaru, oficiru
Faraonov i kapetan straže.