Genesis
19:1 I dođoše dva anđela u Sodomu uveče; a Lot je sjedio na kapiji
Sodoma: i Lot ih vidjevši ustane im u susret; i poklonio se
licem prema zemlji;
19:2 A on reče: Evo, gospodo moji, uđite, molim vas, u svoje
sluginu kuću, i ostanite cijelu noć, i operite noge, pa ćete
ustani rano i idi svojim putem. A oni rekoše: Ne; ali hoćemo
ostati na ulici cijelu noć.
19:3 I on ih je silno pritiskao; i oni su se okrenuli k njemu, i
ušao u njegovu kuću; i napravio im je gozbu i ispekao
beskvasni hleb, i jeli su.
19:4 Ali prije nego što legnu, ljudi iz grada, čak i ljudi iz Sodome,
opkolio kuću, i staro i mlado, svi ljudi iz svake
kvartal:
19:5 I dozvaše Lota i rekoše mu: Gdje su ti ljudi?
došao kod tebe ove noći? izvedi nam ih da saznamo
njima.
19:6 I Lot im izađe na vrata i zatvori vrata za sobom,
19:7 I reče: Molim vas, braćo, ne činite tako zle.
19:8 Evo, ja imam dvije kćeri koje nisu poznale čovjeka; pusti me, ja
molite se, izvedite ih k sebi i činite im što je dobro u vašem
oči: samo ovim ljudima ne čini ništa; jer su stoga došli pod
senka mog krova.
19:9 A oni su rekli: Odmaknite se. A oni opet rekoše: Ovaj je ušao
da boravi, a njemu će biti potrebno da bude sudija: sad ćemo sa gore
tebe, nego sa njima. I snažno su pritisnuli čovjeka, čak i Lota, i
prišao da razbije vrata.
19:10 Ali ljudi ispruže ruke i povukoše Lota u kuću k sebi,
i zatvori vrata.
19:11 I udariše ljude koji su bili na vratima kuće
sljepilo, i malo i veliko: tako da su se umorili da ga pronalaze
vrata.
19:12 A ljudi rekoše Lotu: Imaš li još koga ovdje? zet, i
sinove svoje i kćeri svoje, i sve što imaš u gradu, donesi
ih odavde:
19:13 Jer mi ćemo uništiti ovo mesto, jer je vapaj njihov veliki
pred licem Gospodnjim; i Gospod nas je poslao da ga uništimo.
19:14 I iziđe Lot i reče svojim zetovima, koji se oženiše njegovim
kćeri, i rekao: "Ustani, izvedi te s ovog mjesta; jer će Gospod
uništi ovaj grad. Ali on je izgledao kao onaj koji se ruga svojim sinovima
zakon.
19:15 I kad jutro osvanu, anđeli požuriše Lota govoreći: Ustani!
uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje; da ne budeš
potrošen u bezakonju grada.
19:16 I dok je on odugovlačio, ljudi su ga uhvatili za ruku i za
ruke njegove žene i ruke njegove dvije kćeri; GOSPOD bice
milostiv prema njemu; i izvedoše ga i stavite van
grad.
19:17 I kad ih izvedoše, on
rekao: Pobjeći za svoj život; ne gledaj iza sebe, niti ostani unutra
sve ravnice; bježi na planinu, da ne budeš uništen.
19:18 A Lot im reče: O, ne tako, Gospode moj!
19:19 Gle, sluga tvoj je našao milost u očima tvojim, i ti si
uveličao svoju milost koju si mi pokazao spasavajući moj život;
i ne mogu pobjeći u planinu, da me neko zlo ne odnese i umrem:
19:20 Gle, ovaj grad je blizu da pobegnemo, i mali je: Oh,
pusti me da pobegnem tamo, (zar nije mali?) i duša će moja živeti.
19:21 A on mu reče: Vidiš, prihvatio sam te u vezi ove stvari
takođe, da neću srušiti ovaj grad, zbog kojeg ti imaš
izgovoreno.
19:22 Požuri, bježi tamo; jer ne mogu ništa učiniti dok ti ne dođeš
tamo. Zbog toga je grad prozvan Zoar.
19:23 Sunce je izašlo na zemlju kada je Lot ušao u Zoar.
19:24 Tada je Gospod na Sodomu i na Gomoru kišio sumpor i oganj
od Gospoda s neba;
19:25 I srušio je te gradove, i svu ravnicu, i sve
stanovnici gradova i ono što je raslo na zemlji.
19:26 Ali njegova žena se osvrnula iza njega i postala njegov stub
sol.
19:27 I Abraham ustane rano ujutro na mjesto gdje je stajao
pred Gospodom:
19:28 I pogleda prema Sodomi i Gomori, i prema svoj zemlji
jasno, i gle, i, gle, dim zemlje se diže uvis
dim iz peći.
19:29 I dogodilo se, kada je Bog uništio gradove u ravnici, to
Bog se sjeti Abrahama i posla Lota izsred propasti,
kada je srušio gradove u kojima je Lot stanovao.
19:30 I iziđe Lot iz Zoara i nastani se u gori i njegova dvojica
kćeri s njim; jer se bojao stanovati u Zoaru; i stanovao je u a
pećina, on i njegove dvije kćeri.
19:31 A prvorođenac reče mlađem: Naš otac je star i ima
nijedan čovjek na zemlji da uđe k nama na način svih
zemlja:
19:32 Hajde da napijemo oca vinom, pa ćemo s njim leći, to
možemo sačuvati seme našeg oca.
19:33 I te noći napojiše oca vinom; i prvorođeni ode
unutra i ležala sa svojim ocem; i nije opazio ni kada je legla
kada je ustala.
19:34 I dogodi se sutradan, prvorođeni reče
mlađi, Evo, ležao sam jučer s ocem svojim: daj da ga napijemo
vino i ove noći; a ti uđi i lezi s njim da možemo
sačuvaj seme našeg oca.
19:35 I te noći napojiše oca vinom, i mlađeg
ustao i legao s njim; i nije opazio ni kada je legla
kada je ustala.
19:36 Tako su obe Lotove kćeri bile trudne od oca.
19:37 I prvorođeni rodi sina, i nadjenu mu ime Moav;
otac Moavaca do danas.
19:38 I mlađa, takođe rodi sina, i nadjenu mu ime Benami
isti je otac sinova Amonovih do danas.