Genesis 19:1 I dođoše dva anđela u Sodomu uveče; a Lot je sjedio na kapiji Sodoma: i Lot ih vidjevši ustane im u susret; i poklonio se licem prema zemlji; 19:2 A on reče: Evo, gospodo moji, uđite, molim vas, u svoje sluginu kuću, i ostanite cijelu noć, i operite noge, pa ćete ustani rano i idi svojim putem. A oni rekoše: Ne; ali hoćemo ostati na ulici cijelu noć. 19:3 I on ih je silno pritiskao; i oni su se okrenuli k njemu, i ušao u njegovu kuću; i napravio im je gozbu i ispekao beskvasni hleb, i jeli su. 19:4 Ali prije nego što legnu, ljudi iz grada, čak i ljudi iz Sodome, opkolio kuću, i staro i mlado, svi ljudi iz svake kvartal: 19:5 I dozvaše Lota i rekoše mu: Gdje su ti ljudi? došao kod tebe ove noći? izvedi nam ih da saznamo njima. 19:6 I Lot im izađe na vrata i zatvori vrata za sobom, 19:7 I reče: Molim vas, braćo, ne činite tako zle. 19:8 Evo, ja imam dvije kćeri koje nisu poznale čovjeka; pusti me, ja molite se, izvedite ih k sebi i činite im što je dobro u vašem oči: samo ovim ljudima ne čini ništa; jer su stoga došli pod senka mog krova. 19:9 A oni su rekli: Odmaknite se. A oni opet rekoše: Ovaj je ušao da boravi, a njemu će biti potrebno da bude sudija: sad ćemo sa gore tebe, nego sa njima. I snažno su pritisnuli čovjeka, čak i Lota, i prišao da razbije vrata. 19:10 Ali ljudi ispruže ruke i povukoše Lota u kuću k sebi, i zatvori vrata. 19:11 I udariše ljude koji su bili na vratima kuće sljepilo, i malo i veliko: tako da su se umorili da ga pronalaze vrata. 19:12 A ljudi rekoše Lotu: Imaš li još koga ovdje? zet, i sinove svoje i kćeri svoje, i sve što imaš u gradu, donesi ih odavde: 19:13 Jer mi ćemo uništiti ovo mesto, jer je vapaj njihov veliki pred licem Gospodnjim; i Gospod nas je poslao da ga uništimo. 19:14 I iziđe Lot i reče svojim zetovima, koji se oženiše njegovim kćeri, i rekao: "Ustani, izvedi te s ovog mjesta; jer će Gospod uništi ovaj grad. Ali on je izgledao kao onaj koji se ruga svojim sinovima zakon. 19:15 I kad jutro osvanu, anđeli požuriše Lota govoreći: Ustani! uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje; da ne budeš potrošen u bezakonju grada. 19:16 I dok je on odugovlačio, ljudi su ga uhvatili za ruku i za ruke njegove žene i ruke njegove dvije kćeri; GOSPOD bice milostiv prema njemu; i izvedoše ga i stavite van grad. 19:17 I kad ih izvedoše, on rekao: Pobjeći za svoj život; ne gledaj iza sebe, niti ostani unutra sve ravnice; bježi na planinu, da ne budeš uništen. 19:18 A Lot im reče: O, ne tako, Gospode moj! 19:19 Gle, sluga tvoj je našao milost u očima tvojim, i ti si uveličao svoju milost koju si mi pokazao spasavajući moj život; i ne mogu pobjeći u planinu, da me neko zlo ne odnese i umrem: 19:20 Gle, ovaj grad je blizu da pobegnemo, i mali je: Oh, pusti me da pobegnem tamo, (zar nije mali?) i duša će moja živeti. 19:21 A on mu reče: Vidiš, prihvatio sam te u vezi ove stvari takođe, da neću srušiti ovaj grad, zbog kojeg ti imaš izgovoreno. 19:22 Požuri, bježi tamo; jer ne mogu ništa učiniti dok ti ne dođeš tamo. Zbog toga je grad prozvan Zoar. 19:23 Sunce je izašlo na zemlju kada je Lot ušao u Zoar. 19:24 Tada je Gospod na Sodomu i na Gomoru kišio sumpor i oganj od Gospoda s neba; 19:25 I srušio je te gradove, i svu ravnicu, i sve stanovnici gradova i ono što je raslo na zemlji. 19:26 Ali njegova žena se osvrnula iza njega i postala njegov stub sol. 19:27 I Abraham ustane rano ujutro na mjesto gdje je stajao pred Gospodom: 19:28 I pogleda prema Sodomi i Gomori, i prema svoj zemlji jasno, i gle, i, gle, dim zemlje se diže uvis dim iz peći. 19:29 I dogodilo se, kada je Bog uništio gradove u ravnici, to Bog se sjeti Abrahama i posla Lota izsred propasti, kada je srušio gradove u kojima je Lot stanovao. 19:30 I iziđe Lot iz Zoara i nastani se u gori i njegova dvojica kćeri s njim; jer se bojao stanovati u Zoaru; i stanovao je u a pećina, on i njegove dvije kćeri. 19:31 A prvorođenac reče mlađem: Naš otac je star i ima nijedan čovjek na zemlji da uđe k nama na način svih zemlja: 19:32 Hajde da napijemo oca vinom, pa ćemo s njim leći, to možemo sačuvati seme našeg oca. 19:33 I te noći napojiše oca vinom; i prvorođeni ode unutra i ležala sa svojim ocem; i nije opazio ni kada je legla kada je ustala. 19:34 I dogodi se sutradan, prvorođeni reče mlađi, Evo, ležao sam jučer s ocem svojim: daj da ga napijemo vino i ove noći; a ti uđi i lezi s njim da možemo sačuvaj seme našeg oca. 19:35 I te noći napojiše oca vinom, i mlađeg ustao i legao s njim; i nije opazio ni kada je legla kada je ustala. 19:36 Tako su obe Lotove kćeri bile trudne od oca. 19:37 I prvorođeni rodi sina, i nadjenu mu ime Moav; otac Moavaca do danas. 19:38 I mlađa, takođe rodi sina, i nadjenu mu ime Benami isti je otac sinova Amonovih do danas.