Genesis 18:1 I ukaza mu se Gospod u ravnicama Mamre, i on sede u vrata šatora u vrućini dana; 18:2 I podiže oči i pogleda, i gle, tri čovjeka stadoše kraj njega. kada ih je ugledao, potrčao im je u susret od vrata šatora i naklonio se sebe prema zemlji, 18:3 I reče: Gospode moj, ako sam sada našao milost u tvojim očima, nemoj prolaziti daleko, molim te, od tvoga sluge: 18:4 Neka se donese malo vode, molim te, i operi noge i odmori se sami ispod drveta: 18:5 I doneću zalogaj hleba, i utešiću vaša srca; poslije da ćete proći dalje: jer ste zato došli svome sluzi. I oni rekoše: "Učini tako, kao što si rekao." 18:6 I Abraham požuri u šator k Sari i reče: Spremite se brzo tri mere finog brašna, umesiti ga i praviti kolače na njemu ognjište. 18:7 I Abraham je otrčao do stada, i doneo tele meko i dobro, i dao mladiću; i požurio je da ga obuče. 18:8 I uze puter, i mleko, i tele koje je obukao, i postavi to pred njima; i stajao je kraj njih ispod drveta, i oni su jeli. 18:9 I rekoše mu: Gdje je Sara žena tvoja? A on reče: Evo, unutra šator. 18:10 A on reče: Ja ću se sigurno vratiti k tebi prema vremenu život; i evo, Sara tvoja žena će imati sina. I Sarah je to čula vrata šatora, koja su bila iza njega. 18:11 Abraham i Sara su bili stari i u godinama; i prestalo je biti sa Sarom na ženski način. 18:12 Stoga se Sara nasmijala u sebi govoreći: Nakon što ostarim hoću li imati zadovoljstvo, jer je i moj gospodar star? 18:13 I reče Gospod Abrahamu: Zašto se Sara nasmijala govoreći: Hoće li Ja sigurno rodim dijete, koje sam staro? 18:14 Da li je nešto preteško za GOSPODA? Vratit ću se u dogovoreno vrijeme tebi, prema vremenu života, i Sara će imati sina. 18:15 Tada je Sara poricala govoreći: Nisam se smijala; jer se bojala. I on rekao: Ne; ali ti si se smejao. 18:16 I ljudi ustadoše odande i pogledaše prema Sodomi, a Abraham otišao s njima da ih dovede na put. 18:17 I reče Gospod: Da sakrijem od Abrahama ono što činim; 18:18 Videći da će Abraham sigurno postati veliki i moćni narod, i će svi narodi na zemlji biti blagoslovljeni u njemu? 18:19 Jer ga poznajem, da će zapovedati svojoj deci i svom domu za njim, i oni će držati put Gospodnji da čine pravdu i osuda; da GOSPOD donese na Abrahama ono što je rekao od njega. 18:20 I reče Gospod, jer je vapaj Sodome i Gomore velik, i jer je njihov grijeh veoma težak; 18:21 Idem sada dole da vidim da li su sve uradili kako treba na njegov vapaj, koji je došao do mene; a ako ne, znaću. 18:22 I ljudi okrenuše odande lica i pođoše prema Sodomi Abraham je još stajao pred GOSPODOM. 18:23 I Abraham se približi i reče: Hoćeš li i ti uništiti pravednika sa zlim? 18:24 Možda u gradu bude pedeset pravednika: hoćeš li i ti uništi i ne poštedi mjesto za pedeset pravednika koji su u tome? 18:25 Daleko je od tebe da postupiš na ovaj način, da ubiješ pravednika sa bezbožnicima: i da pravednik bude kao zli, da bude daleko od tebe: Zar Sudac cijele zemlje neće učiniti pravo? 18:26 I reče Gospod: Ako nađem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, onda ću poštedeti sve mesto za njihovo dobro. 18:27 A Abraham odgovori i reče: Evo sad sam preuzeo da govorim Gospodu, koji sam samo prah i pepeo: 18:28 Možda će nedostajati pet od pedeset pravednika: hoćeš li uništiti cijeli grad zbog nedostatka pet? A on je rekao, ako nađem tamo četrdeset pet, neću ga uništiti. 18:29 I opet mu se obrati i reče: Možda će biti četrdeset nađeno tamo. A on je rekao, neću to učiniti zbog četrdeset. 18:30 I reče mu: O, neka se ne ljuti Gospod, i ja ću govoriti: Možda će se tamo naći trideset. A on je rekao, neću uradi to, ako nađem trideset tamo. 18:31 A on reče: Evo sad, uzeo sam na sebe da govorim Gospodu. Možda će se tamo naći dvadeset. A on je rekao, neću uništi ga zarad dvadeset. 18:32 A on reče: O, neka se ne ljuti Gospod, i ja ću još govoriti samo ovo jednom: Možda će se tamo naći deset avantura. A on je rekao, neću uništi ga za deseto. 18:33 I Gospod je otišao svojim putem, čim je prestao da razgovara Abraham: i Abraham se vratio na svoje mjesto.