Genesis
18:1 I ukaza mu se Gospod u ravnicama Mamre, i on sede u
vrata šatora u vrućini dana;
18:2 I podiže oči i pogleda, i gle, tri čovjeka stadoše kraj njega.
kada ih je ugledao, potrčao im je u susret od vrata šatora i naklonio se
sebe prema zemlji,
18:3 I reče: Gospode moj, ako sam sada našao milost u tvojim očima, nemoj prolaziti
daleko, molim te, od tvoga sluge:
18:4 Neka se donese malo vode, molim te, i operi noge i odmori se
sami ispod drveta:
18:5 I doneću zalogaj hleba, i utešiću vaša srca; poslije
da ćete proći dalje: jer ste zato došli svome sluzi. I
oni rekoše: "Učini tako, kao što si rekao."
18:6 I Abraham požuri u šator k Sari i reče: Spremite se
brzo tri mere finog brašna, umesiti ga i praviti kolače na njemu
ognjište.
18:7 I Abraham je otrčao do stada, i doneo tele meko i dobro, i
dao mladiću; i požurio je da ga obuče.
18:8 I uze puter, i mleko, i tele koje je obukao, i postavi
to pred njima; i stajao je kraj njih ispod drveta, i oni su jeli.
18:9 I rekoše mu: Gdje je Sara žena tvoja? A on reče: Evo, unutra
šator.
18:10 A on reče: Ja ću se sigurno vratiti k tebi prema vremenu
život; i evo, Sara tvoja žena će imati sina. I Sarah je to čula
vrata šatora, koja su bila iza njega.
18:11 Abraham i Sara su bili stari i u godinama; i prestalo je
biti sa Sarom na ženski način.
18:12 Stoga se Sara nasmijala u sebi govoreći: Nakon što ostarim
hoću li imati zadovoljstvo, jer je i moj gospodar star?
18:13 I reče Gospod Abrahamu: Zašto se Sara nasmijala govoreći: Hoće li
Ja sigurno rodim dijete, koje sam staro?
18:14 Da li je nešto preteško za GOSPODA? Vratit ću se u dogovoreno vrijeme
tebi, prema vremenu života, i Sara će imati sina.
18:15 Tada je Sara poricala govoreći: Nisam se smijala; jer se bojala. I on
rekao: Ne; ali ti si se smejao.
18:16 I ljudi ustadoše odande i pogledaše prema Sodomi, a Abraham
otišao s njima da ih dovede na put.
18:17 I reče Gospod: Da sakrijem od Abrahama ono što činim;
18:18 Videći da će Abraham sigurno postati veliki i moćni narod, i
će svi narodi na zemlji biti blagoslovljeni u njemu?
18:19 Jer ga poznajem, da će zapovedati svojoj deci i svom domu
za njim, i oni će držati put Gospodnji da čine pravdu i
osuda; da GOSPOD donese na Abrahama ono što je rekao
od njega.
18:20 I reče Gospod, jer je vapaj Sodome i Gomore velik, i
jer je njihov grijeh veoma težak;
18:21 Idem sada dole da vidim da li su sve uradili kako treba
na njegov vapaj, koji je došao do mene; a ako ne, znaću.
18:22 I ljudi okrenuše odande lica i pođoše prema Sodomi
Abraham je još stajao pred GOSPODOM.
18:23 I Abraham se približi i reče: Hoćeš li i ti uništiti pravednika
sa zlim?
18:24 Možda u gradu bude pedeset pravednika: hoćeš li i ti
uništi i ne poštedi mjesto za pedeset pravednika koji su
u tome?
18:25 Daleko je od tebe da postupiš na ovaj način, da ubiješ pravednika
sa bezbožnicima: i da pravednik bude kao zli, da bude
daleko od tebe: Zar Sudac cijele zemlje neće učiniti pravo?
18:26 I reče Gospod: Ako nađem u Sodomi pedeset pravednika u gradu,
onda ću poštedeti sve mesto za njihovo dobro.
18:27 A Abraham odgovori i reče: Evo sad sam preuzeo da govorim
Gospodu, koji sam samo prah i pepeo:
18:28 Možda će nedostajati pet od pedeset pravednika: hoćeš li
uništiti cijeli grad zbog nedostatka pet? A on je rekao, ako nađem tamo
četrdeset pet, neću ga uništiti.
18:29 I opet mu se obrati i reče: Možda će biti
četrdeset nađeno tamo. A on je rekao, neću to učiniti zbog četrdeset.
18:30 I reče mu: O, neka se ne ljuti Gospod, i ja ću govoriti:
Možda će se tamo naći trideset. A on je rekao, neću
uradi to, ako nađem trideset tamo.
18:31 A on reče: Evo sad, uzeo sam na sebe da govorim Gospodu.
Možda će se tamo naći dvadeset. A on je rekao, neću
uništi ga zarad dvadeset.
18:32 A on reče: O, neka se ne ljuti Gospod, i ja ću još govoriti samo ovo
jednom: Možda će se tamo naći deset avantura. A on je rekao, neću
uništi ga za deseto.
18:33 I Gospod je otišao svojim putem, čim je prestao da razgovara
Abraham: i Abraham se vratio na svoje mjesto.