Genesis
8:1 I sjeti se Bog Noje, i svega živog, i sve stoke
bio s njim u kovčegu: i Bog je stvorio vjetar da prođe preko zemlje, i
pročišćene vode;
8:2 Zaustavljeni su i izvori dubina i prozori nebeski,
a kiša s neba bila je obuzdana;
8:3 I vode se neprestano vraćale sa zemlje;
na kraju sto pedeset dana voda je nestala.
8:4 I kovčeg počiva sedmog mjeseca, sedamnaestog dana
mjeseca, na planinama Ararata.
8:5 I voda je opadala sve do desetog mjeseca: u desetom
mjeseca, prvog dana u mjesecu, bili su vrhovi planina
viđeno.
8:6 I dogodi se na kraju četrdeset dana, da Noje otvori
prozor kovčega koji je napravio:
8:7 I posla gavrana, koji je išao amo-tamo, sve do vode
osušeni su sa zemlje.
8:8 I posla od njega goluba da vidi da li je voda stišala
sa lica zemlje;
8:9 Ali golubica nije našla odmora za taban, i vratila se
njemu u kovčeg, jer je voda bila na licu cijeloga
zemlju: onda je ispružio ruku, uzeo je i privukao unutra
njega u arku.
8:10 I ostao je još sedam dana; i opet je poslao golubicu van
kovčega;
8:11 I golubica uđe k njemu uveče; i, gle, u njenim ustima je bio
otkinuti list masline: tako je Noa znao da je voda nestala
zemlja.
8:12 I ostao je još sedam dana; i posla golubicu; koji
više mu se više nije vraćao.
8:13 I dogodi se šeststote i prve godine, prve
mjesecu, prvog dana u mjesecu, presušile su se vode
zemlja: i Noa skine pokrivač kovčega i pogleda, i,
gle, zemlja se osušila.
8:14 A drugog meseca, dvadesetog sedmog dana u mesecu,
da li se zemlja osušila.
8:15 I Bog se obrati Noju govoreći:
8:16 Izađite iz kovčega, ti i tvoja žena, i tvoji sinovi, i sinovi tvoji
žene sa tobom.
8:17 Izvedi sa sobom sve živo što je s tobom, od svega
meso, kako ptica, tako i goveda, i svih gmizavaca
puzi po zemlji; da se u izobilju razmnožavaju u zemlji,
i budite plodni i množite se na zemlji.
8:18 I Noje je izašao, i njegovi sinovi, i njegova žena, i žene njegovih sinova
s njim:
8:19 Svaka zver, svako gmizavo stvorenje, i svaka ptica, i bilo šta
gmiže po zemlji, prema njihovim vrstama, izašao je iz kovčega.
8:20 I Noa sagradi žrtvenik Jahvi; i uzeo svaku čistu zvijer,
i od svake čiste ptice, i prineše žrtve paljenice na žrtveniku.
8:21 I Gospod je pomirisao sladak miris; i Gospod reče u svom srcu: ja
neće više proklinjati zemlju radi čovjeka; za
mašta ljudskog srca je zla od mladosti; neću ni ja ponovo
ubijaj više sve živo, kao što sam ja učinio.
8:22 Dok zemlja ostaje, vrijeme sjetve i žetve, i hladnoća i vrućina, i
ljeto i zima, i dan i noć neće prestati.