Genesis 8:1 I sjeti se Bog Noje, i svega živog, i sve stoke bio s njim u kovčegu: i Bog je stvorio vjetar da prođe preko zemlje, i pročišćene vode; 8:2 Zaustavljeni su i izvori dubina i prozori nebeski, a kiša s neba bila je obuzdana; 8:3 I vode se neprestano vraćale sa zemlje; na kraju sto pedeset dana voda je nestala. 8:4 I kovčeg počiva sedmog mjeseca, sedamnaestog dana mjeseca, na planinama Ararata. 8:5 I voda je opadala sve do desetog mjeseca: u desetom mjeseca, prvog dana u mjesecu, bili su vrhovi planina viđeno. 8:6 I dogodi se na kraju četrdeset dana, da Noje otvori prozor kovčega koji je napravio: 8:7 I posla gavrana, koji je išao amo-tamo, sve do vode osušeni su sa zemlje. 8:8 I posla od njega goluba da vidi da li je voda stišala sa lica zemlje; 8:9 Ali golubica nije našla odmora za taban, i vratila se njemu u kovčeg, jer je voda bila na licu cijeloga zemlju: onda je ispružio ruku, uzeo je i privukao unutra njega u arku. 8:10 I ostao je još sedam dana; i opet je poslao golubicu van kovčega; 8:11 I golubica uđe k njemu uveče; i, gle, u njenim ustima je bio otkinuti list masline: tako je Noa znao da je voda nestala zemlja. 8:12 I ostao je još sedam dana; i posla golubicu; koji više mu se više nije vraćao. 8:13 I dogodi se šeststote i prve godine, prve mjesecu, prvog dana u mjesecu, presušile su se vode zemlja: i Noa skine pokrivač kovčega i pogleda, i, gle, zemlja se osušila. 8:14 A drugog meseca, dvadesetog sedmog dana u mesecu, da li se zemlja osušila. 8:15 I Bog se obrati Noju govoreći: 8:16 Izađite iz kovčega, ti i tvoja žena, i tvoji sinovi, i sinovi tvoji žene sa tobom. 8:17 Izvedi sa sobom sve živo što je s tobom, od svega meso, kako ptica, tako i goveda, i svih gmizavaca puzi po zemlji; da se u izobilju razmnožavaju u zemlji, i budite plodni i množite se na zemlji. 8:18 I Noje je izašao, i njegovi sinovi, i njegova žena, i žene njegovih sinova s njim: 8:19 Svaka zver, svako gmizavo stvorenje, i svaka ptica, i bilo šta gmiže po zemlji, prema njihovim vrstama, izašao je iz kovčega. 8:20 I Noa sagradi žrtvenik Jahvi; i uzeo svaku čistu zvijer, i od svake čiste ptice, i prineše žrtve paljenice na žrtveniku. 8:21 I Gospod je pomirisao sladak miris; i Gospod reče u svom srcu: ja neće više proklinjati zemlju radi čovjeka; za mašta ljudskog srca je zla od mladosti; neću ni ja ponovo ubijaj više sve živo, kao što sam ja učinio. 8:22 Dok zemlja ostaje, vrijeme sjetve i žetve, i hladnoća i vrućina, i ljeto i zima, i dan i noć neće prestati.