Genesis 2:1 Tako su završeni nebo i zemlja, i sva vojska njihova. 2:2 I sedmog dana Bog je završio svoje djelo koje je učinio; i on sedmoga dana odmarao od svih svojih poslova koje je učinio. 2:3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer to u njemu odmorio se od svih svojih djela koje je Bog stvorio i napravio. 2:4 Ovo su naraštaji nebesa i zemlje kada su bili stvoren, u dan kada je Gospod Bog stvorio zemlju i nebo, 2:5 I svaku biljku u polju prije nego što je bila u zemlji, i svaku travu njive prije nego što je izraslo: jer GOSPOD Bog nije dao da pada kiša na zemlji, i nije bilo čoveka da obrađuje zemlju. 2:6 Ali digla se magla sa zemlje i zalila je celo lice tlo. 2:7 I Gospod Bog stvori čoveka od praha zemaljskog i udahne u njega njegove nozdrve dah života; i čovek je postao živa duša. 2:8 I Gospod Bog zasadi vrt na istoku u Edenu; i tamo je stavio čoveka kojeg je on formirao. 2:9 I stvori Gospod Bog iz zemlje da izraste svako drvo koje je prijatan za pogled i dobar za hranu; drvo života takođe u usred vrta i drvo spoznaje dobra i zla. 2:10 I rijeka je izišla iz Edena da napoji vrt; i od tada je bilo razdvojio se i postao u četiri glave. 2:11 Ime prvog je Pizon: to je ono što obuhvata celinu zemlja Havilah, gdje ima zlata; 2:12 I zlato te zemlje je dobro: ima bdelijuma i kamena oniksa. 2:13 A ime druge reke je Gihon: isto je to obuhvata celu zemlju Etiopiju. 2:14 A ime treće rijeke je Hidekel: to je ono što teče prema istoku Asirije. A četvrta rijeka je Eufrat. 2:15 I Gospod Bog uze čovjeka i stavi ga u vrt Edenski da obuci ga i da ga zadrzi. 2:16 I zapovjedi Gospod Bog čovjeku govoreći: Od svakog drveta u vrtu možete slobodno jesti: 2:17 Ali sa drveta spoznaje dobra i zla, nemoj jesti jer u dan kad budeš jeo od njega sigurno ćeš umrijeti. 2:18 I reče Gospod Bog: Nije dobro da čovek bude sam; I učiniće da mu se pomoć nađe. 2:19 I od zemlje je Gospod Bog stvorio sve zveri poljske, i svaka ptica nebeska; i doveo ih Adamu da vidi šta hoće nazovi ih: i kako god je Adam nazvao svako živo biće, to je bilo njeno ime. 2:20 I Adam je dao imena svoj stoci, i pticama nebeskim, i svaka zvijer na polju; ali za Adama nije pronađena pomoć za njega. 2:21 I Gospod Bog dade dubok san na Adama, i on zaspa: i uze jedno od njegovih rebara i zatvori meso umjesto njega; 2:22 I rebro, koje je Gospod Bog uzeo od čoveka, načini on ženu, i doveo je do čoveka. 2:23 A Adam reče: Ovo je sada kost od mojih kostiju i meso od moga mesa. zvaće se Žena, jer je uzeta od muškarca. 2:24 Stoga će čovjek ostaviti oca svoga i majku svoju i prilijepiće se svojoj ženi: i biće jedno tijelo. 2:25 I obojica su bili goli, čovek i žena njegova, i nisu se stideli.