Genesis
2:1 Tako su završeni nebo i zemlja, i sva vojska njihova.
2:2 I sedmog dana Bog je završio svoje djelo koje je učinio; i on
sedmoga dana odmarao od svih svojih poslova koje je učinio.
2:3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer to u njemu
odmorio se od svih svojih djela koje je Bog stvorio i napravio.
2:4 Ovo su naraštaji nebesa i zemlje kada su bili
stvoren, u dan kada je Gospod Bog stvorio zemlju i nebo,
2:5 I svaku biljku u polju prije nego što je bila u zemlji, i svaku travu
njive prije nego što je izraslo: jer GOSPOD Bog nije dao da pada kiša
na zemlji, i nije bilo čoveka da obrađuje zemlju.
2:6 Ali digla se magla sa zemlje i zalila je celo lice
tlo.
2:7 I Gospod Bog stvori čoveka od praha zemaljskog i udahne u njega
njegove nozdrve dah života; i čovek je postao živa duša.
2:8 I Gospod Bog zasadi vrt na istoku u Edenu; i tamo je stavio
čoveka kojeg je on formirao.
2:9 I stvori Gospod Bog iz zemlje da izraste svako drvo koje je
prijatan za pogled i dobar za hranu; drvo života takođe u
usred vrta i drvo spoznaje dobra i zla.
2:10 I rijeka je izišla iz Edena da napoji vrt; i od tada je bilo
razdvojio se i postao u četiri glave.
2:11 Ime prvog je Pizon: to je ono što obuhvata celinu
zemlja Havilah, gdje ima zlata;
2:12 I zlato te zemlje je dobro: ima bdelijuma i kamena oniksa.
2:13 A ime druge reke je Gihon: isto je to
obuhvata celu zemlju Etiopiju.
2:14 A ime treće rijeke je Hidekel: to je ono što teče
prema istoku Asirije. A četvrta rijeka je Eufrat.
2:15 I Gospod Bog uze čovjeka i stavi ga u vrt Edenski da
obuci ga i da ga zadrzi.
2:16 I zapovjedi Gospod Bog čovjeku govoreći: Od svakog drveta u vrtu
možete slobodno jesti:
2:17 Ali sa drveta spoznaje dobra i zla, nemoj jesti
jer u dan kad budeš jeo od njega sigurno ćeš umrijeti.
2:18 I reče Gospod Bog: Nije dobro da čovek bude sam; I
učiniće da mu se pomoć nađe.
2:19 I od zemlje je Gospod Bog stvorio sve zveri poljske, i
svaka ptica nebeska; i doveo ih Adamu da vidi šta hoće
nazovi ih: i kako god je Adam nazvao svako živo biće, to je bilo
njeno ime.
2:20 I Adam je dao imena svoj stoci, i pticama nebeskim, i
svaka zvijer na polju; ali za Adama nije pronađena pomoć
za njega.
2:21 I Gospod Bog dade dubok san na Adama, i on zaspa:
i uze jedno od njegovih rebara i zatvori meso umjesto njega;
2:22 I rebro, koje je Gospod Bog uzeo od čoveka, načini on ženu, i
doveo je do čoveka.
2:23 A Adam reče: Ovo je sada kost od mojih kostiju i meso od moga mesa.
zvaće se Žena, jer je uzeta od muškarca.
2:24 Stoga će čovjek ostaviti oca svoga i majku svoju i prilijepiće se
svojoj ženi: i biće jedno tijelo.
2:25 I obojica su bili goli, čovek i žena njegova, i nisu se stideli.