Ezekiel 37:1 Ruka Gospodnja beše nada mnom, i nosi me u duhu Gospoda, i spusti me usred doline koja je bila puna kosti, 37:2 I natjerao me da prolazim pored njih unaokolo, i gle, bilo ih je vrlo mnogi u otvorenoj dolini; i, gle, bile su vrlo suhe. 37:3 I reče mi: Sine čovječji, mogu li ove kosti žive? A ja sam odgovorio, O Gospode Bože, ti znaš. 37:4 Opet mi reče: Prorokuj o ovim kostima i reci im: O vi suhe kosti, slušajte riječ Gospodnju. 37:5 Ovako govori Gospod Gospod ovim kostima; Evo, ja ću izazvati dah uđi u tebe i živjet ćeš: 37:6 I položiti ću tetive na vas, i donijet ću meso na vas, i pokrijte vas kožom i udahnite u sebe i živjet ćete; i ti znaće da sam ja GOSPOD. 37:7 Tako sam prorekao kako mi je zapoveđeno; i kao što sam prorekao, bilo je buka, i gle drhtanje, i kosti su se spojile, kost njegovoj kost. 37:8 I kad sam vidio, gle, tetive i meso su se popeli na njih, i koža ih je prekrila iznad: ali u njima nije bilo daha. 37:9 Tada mi reče: Prorokuj vjetru, prorokuj, sine čovječji, i reci vjetru: Ovako govori Jahve Gospod; Dolazi sa četiri vjetra, O udahni i udahni na ove ubijene, da žive. 37:10 Tako sam prorekao kako mi je zapovedio, i dah uđe u njih, i živjeli su i digli se na noge, izuzetno velika vojska. 37:11 Tada mi reče: Sine čovječji, ove kosti su cijela kuća Izrael: gle, kažu, naše kosti su osušene, i naša nada je izgubljena: mi su odsječeni za naše dijelove. 37:12 Zato prorokujte i recite im: Ovako veli Gospod Gospod; Gle, O narode moj, otvorit ću vam grobove i natjerati vas da izađete iz vaših grobove i odvedu vas u zemlju Izraelovu. 37:13 I znaćete da sam ja Gospod, kada otvorim vaše grobove, O narode moj, i izvukao te iz tvojih grobova, 37:14 I staviću svoj duh u vas, i živjet ćete, i ja ću vas smjestiti u svojoj zemlji: tada ćete znati da sam ja, Gospod, rekao, i izvršio to, govori GOSPOD. 37:15 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 37:16 Štaviše, ti sine čovečji, uzmi sebi jedan štap i napiši na njemu, jer Juda, a za sinove Izraelove njegove drugove: onda uzmi drugog štap, i na njemu napiši: Za Josipa, štap Efraimov i za sve dom Izraelov njegovih drugova: 37:17 I spojite ih jedno s drugim u jedan štap; i oni će postati jedno u tvojoj ruci. 37:18 I kad ti sinovi naroda tvoga budu govorili govoreći: Hoćeš! zar nam ne pokazuješ šta misliš pod ovim? 37:19 Reci im: Ovako veli Gospod Gospod; Evo, ja ću uzeti štap Josipa, koji je u Efrajimovoj ruci, a Izraelova plemena u njegovoj momci, i staviće ih sa sobom, čak i sa štapom Judinim, i napravi im jedan štap, i biće jedno u mojoj ruci. 37:20 I štapovi na kojima pišeš biće u tvojoj ruci ispred njih oči. 37:21 I reci im: Ovako veli Gospod Gospod; Evo, ja ću uzeti sinovi Izraelovi iz redova neznabožaca, kamo su otišli, i okupit će ih sa svih strana i dovesti ih u njihovu zemlju: 37:22 I učiniću ih jednim narodom u zemlji na brdima Izrael; i jedan će kralj biti kralj svima njima; a oni neće biti više dva naroda, niti će se dijeliti na dva kraljevstva više uopšte: 37:23 Niti će se više oskvrniti ni svojim idolima, ni svojim njihove gadosti, niti bilo koji od njihovih prijestupa; ali ja izbaviće ih iz svih njihovih stanova u kojima imaju sagriješio, i očistit će ih: tako će oni biti moj narod, i ja ću biti njihov Bog. 37:24 I David moj sluga bit će kralj nad njima; i svi će imati jedan pastir: i oni će hoditi po mojim sudovima i čuvati moje statute i izvršite ih. 37:25 I oni će živjeti u zemlji koju sam dao Jakovu svome slugo, u kojem su prebivali oci vaši; i oni će stanovati u njemu, čak i oni, i njihova djeca, i djeca njihove djece zauvijek: a moj sluga David bit će njihov knez zauvijek. 37:26 Štaviše, sklopit ću zavjet mira s njima; to će biti an vječni savez s njima: i stavit ću ih i umnožit ću se njih, i postavit ću svoju svetinju usred njih zauvijek. 37:27 I moj šator će biti s njima; da, ja ću biti njihov Bog, i oni će biti moj narod. 37:28 I neznabošci će znati da ja, Gospod, posvećujem Izrael, kada moj svetinja će biti usred njih zauvijek.