Ezekiel
37:1 Ruka Gospodnja beše nada mnom, i nosi me u duhu
Gospoda, i spusti me usred doline koja je bila puna
kosti,
37:2 I natjerao me da prolazim pored njih unaokolo, i gle, bilo ih je vrlo
mnogi u otvorenoj dolini; i, gle, bile su vrlo suhe.
37:3 I reče mi: Sine čovječji, mogu li ove kosti žive? A ja sam odgovorio, O
Gospode Bože, ti znaš.
37:4 Opet mi reče: Prorokuj o ovim kostima i reci im: O
vi suhe kosti, slušajte riječ Gospodnju.
37:5 Ovako govori Gospod Gospod ovim kostima; Evo, ja ću izazvati dah
uđi u tebe i živjet ćeš:
37:6 I položiti ću tetive na vas, i donijet ću meso na vas, i
pokrijte vas kožom i udahnite u sebe i živjet ćete; i ti
znaće da sam ja GOSPOD.
37:7 Tako sam prorekao kako mi je zapoveđeno; i kao što sam prorekao, bilo je
buka, i gle drhtanje, i kosti su se spojile, kost njegovoj
kost.
37:8 I kad sam vidio, gle, tetive i meso su se popeli na njih, i
koža ih je prekrila iznad: ali u njima nije bilo daha.
37:9 Tada mi reče: Prorokuj vjetru, prorokuj, sine čovječji, i
reci vjetru: Ovako govori Jahve Gospod; Dolazi sa četiri vjetra, O
udahni i udahni na ove ubijene, da žive.
37:10 Tako sam prorekao kako mi je zapovedio, i dah uđe u njih, i
živjeli su i digli se na noge, izuzetno velika vojska.
37:11 Tada mi reče: Sine čovječji, ove kosti su cijela kuća
Izrael: gle, kažu, naše kosti su osušene, i naša nada je izgubljena: mi
su odsječeni za naše dijelove.
37:12 Zato prorokujte i recite im: Ovako veli Gospod Gospod; Gle, O
narode moj, otvorit ću vam grobove i natjerati vas da izađete iz vaših
grobove i odvedu vas u zemlju Izraelovu.
37:13 I znaćete da sam ja Gospod, kada otvorim vaše grobove, O
narode moj, i izvukao te iz tvojih grobova,
37:14 I staviću svoj duh u vas, i živjet ćete, i ja ću vas smjestiti
u svojoj zemlji: tada ćete znati da sam ja, Gospod, rekao, i
izvršio to, govori GOSPOD.
37:15 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
37:16 Štaviše, ti sine čovečji, uzmi sebi jedan štap i napiši na njemu, jer
Juda, a za sinove Izraelove njegove drugove: onda uzmi drugog
štap, i na njemu napiši: Za Josipa, štap Efraimov i za sve
dom Izraelov njegovih drugova:
37:17 I spojite ih jedno s drugim u jedan štap; i oni će postati jedno
u tvojoj ruci.
37:18 I kad ti sinovi naroda tvoga budu govorili govoreći: Hoćeš!
zar nam ne pokazuješ šta misliš pod ovim?
37:19 Reci im: Ovako veli Gospod Gospod; Evo, ja ću uzeti štap
Josipa, koji je u Efrajimovoj ruci, a Izraelova plemena u njegovoj
momci, i staviće ih sa sobom, čak i sa štapom Judinim, i
napravi im jedan štap, i biće jedno u mojoj ruci.
37:20 I štapovi na kojima pišeš biće u tvojoj ruci ispred njih
oči.
37:21 I reci im: Ovako veli Gospod Gospod; Evo, ja ću uzeti
sinovi Izraelovi iz redova neznabožaca, kamo su otišli, i
okupit će ih sa svih strana i dovesti ih u njihovu zemlju:
37:22 I učiniću ih jednim narodom u zemlji na brdima
Izrael; i jedan će kralj biti kralj svima njima; a oni neće biti
više dva naroda, niti će se dijeliti na dva kraljevstva
više uopšte:
37:23 Niti će se više oskvrniti ni svojim idolima, ni svojim
njihove gadosti, niti bilo koji od njihovih prijestupa; ali ja
izbaviće ih iz svih njihovih stanova u kojima imaju
sagriješio, i očistit će ih: tako će oni biti moj narod, i ja ću biti
njihov Bog.
37:24 I David moj sluga bit će kralj nad njima; i svi će imati
jedan pastir: i oni će hoditi po mojim sudovima i čuvati moje
statute i izvršite ih.
37:25 I oni će živjeti u zemlji koju sam dao Jakovu svome
slugo, u kojem su prebivali oci vaši; i oni će stanovati u njemu,
čak i oni, i njihova djeca, i djeca njihove djece zauvijek:
a moj sluga David bit će njihov knez zauvijek.
37:26 Štaviše, sklopit ću zavjet mira s njima; to će biti an
vječni savez s njima: i stavit ću ih i umnožit ću se
njih, i postavit ću svoju svetinju usred njih zauvijek.
37:27 I moj šator će biti s njima; da, ja ću biti njihov Bog, i
oni će biti moj narod.
37:28 I neznabošci će znati da ja, Gospod, posvećujem Izrael, kada moj
svetinja će biti usred njih zauvijek.