Ezekiel 35:1 Štaviše, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 35:2 Sine čovječji, okreni lice svoje prema gori Seir i prorokuj protiv nje, 35:3 I reci mu: Ovako govori Gospod Gospod; Gle, o goro Seir, ja sam protiv tebe, i ispružiću ruku svoju na tebe, i hoću učiniti te najpustošnijim. 35:4 Opustošiću gradove tvoje, i bićeš opustošen, i bićeš znaj da sam ja GOSPOD. 35:5 Zato što si imao trajnu mržnju i prolio si krv sinovi Izraelovi silom mača u vrijeme njihovog nesreće, u vreme kada je njihovo bezakonje završilo: 35:6 Zato, kako sam ja živ, govori Gospod Gospod, pripremiću te za to krv, i krv će te progoniti: ni krv nisi mrzio krv će te progoniti. 35:7 Tako ću goru Seir učiniti pustošom i odsjeći s nje ono pada u nesvijest i onaj koji se vraća. 35:8 I ispunit ću njegove planine njegovim pobijenim ljudima: u brdima tvojim i u tvojim Tvoje doline i u svim tvojim rijekama pasti će oni koji su ubijeni mač. 35:9 Učinit ću te vječnom pustošom, i gradovi tvoji neće se vratiti. i znaćete da sam ja Gospod. 35:10 Jer si rekao: Ova dva naroda i ove dve zemlje će budi moj, i mi ćemo ga posjedovati; dok je GOSPOD bio tamo: 35:11 Zato, kako sam živ, govori Gospod Gospod, učiniću po tome tvoj gnjev, i prema svojoj zavisti koju si iskoristio od svoje mržnja prema njima; i javiću se među njima kad budem sudili su ti. 35:12 I znaćeš da sam ja Gospod, i da sam čuo sve tvoje hule koje si izrekao na planine Izraelove, govoreći: Opustošeni su, dani su nam da ih konzumiramo. 35:13 Tako ste se svojim ustima hvalili nada mnom i umnožili se tvoje riječi protiv mene: Čuo sam ih. 35:14 Ovako govori Gospod Gospod; Kada se cela zemlja raduje, ja ću napraviti te pusta. 35:15 Kao što si se radovao baštini doma Izrailjeva, jer bila je pusta, tako ću i ja tebi učiniti: bit ćeš pusta, goro Seir, i sva Idumea, čak i sva: i znat će da sam ja LORD.