Ezekiel
35:1 Štaviše, dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
35:2 Sine čovječji, okreni lice svoje prema gori Seir i prorokuj protiv nje,
35:3 I reci mu: Ovako govori Gospod Gospod; Gle, o goro Seir, ja sam
protiv tebe, i ispružiću ruku svoju na tebe, i hoću
učiniti te najpustošnijim.
35:4 Opustošiću gradove tvoje, i bićeš opustošen, i bićeš
znaj da sam ja GOSPOD.
35:5 Zato što si imao trajnu mržnju i prolio si krv
sinovi Izraelovi silom mača u vrijeme njihovog
nesreće, u vreme kada je njihovo bezakonje završilo:
35:6 Zato, kako sam ja živ, govori Gospod Gospod, pripremiću te za to
krv, i krv će te progoniti: ni krv nisi mrzio
krv će te progoniti.
35:7 Tako ću goru Seir učiniti pustošom i odsjeći s nje ono
pada u nesvijest i onaj koji se vraća.
35:8 I ispunit ću njegove planine njegovim pobijenim ljudima: u brdima tvojim i u tvojim
Tvoje doline i u svim tvojim rijekama pasti će oni koji su ubijeni
mač.
35:9 Učinit ću te vječnom pustošom, i gradovi tvoji neće se vratiti.
i znaćete da sam ja Gospod.
35:10 Jer si rekao: Ova dva naroda i ove dve zemlje će
budi moj, i mi ćemo ga posjedovati; dok je GOSPOD bio tamo:
35:11 Zato, kako sam živ, govori Gospod Gospod, učiniću po tome
tvoj gnjev, i prema svojoj zavisti koju si iskoristio od svoje
mržnja prema njima; i javiću se među njima kad budem
sudili su ti.
35:12 I znaćeš da sam ja Gospod, i da sam čuo sve tvoje
hule koje si izrekao na planine Izraelove,
govoreći: Opustošeni su, dani su nam da ih konzumiramo.
35:13 Tako ste se svojim ustima hvalili nada mnom i umnožili se
tvoje riječi protiv mene: Čuo sam ih.
35:14 Ovako govori Gospod Gospod; Kada se cela zemlja raduje, ja ću napraviti
te pusta.
35:15 Kao što si se radovao baštini doma Izrailjeva, jer
bila je pusta, tako ću i ja tebi učiniti: bit ćeš pusta, goro
Seir, i sva Idumea, čak i sva: i znat će da sam ja
LORD.