Ezekiel
31:1 I dogodi se jedanaeste godine, u trećem mesecu, u
prvi dan u mjesecu, kad mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
31:2 Sine čovječji, govori faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovom; Koga
da li si kao u svojoj veličini?
31:3 Gle, Asirac je bio kedar u Libanu sa lijepim granama i sa
zasjenjeni pokrov i visokog rasta; a njegov vrh je bio među
debele grane.
31:4 Vode su ga učinile velikim, bezdana ga podigla uvis sa svojim rijekama
trčkarala oko njegovih biljaka i slala svoje riječice svima
drveće u polju.
31:5 Stoga je njegova visina bila uzvišena iznad svih stabala u polju, i
grane su mu se namnožile, a grane su mu postale dugačke zbog
mnoštvo voda, kad je pucao.
31:6 Sve ptice nebeske svile su svoja gnijezda na njegovim granama i pod njegovim
grane su sve poljske zvijeri iznijele svoje mlade, i
pod njegovom senkom živeli su svi veliki narodi.
31:7 Tako je bio lijep u svojoj veličini, u dužini svojih grana, jer
korijen mu je bio kraj velikih voda.
31:8 Kedrovi u vrtu Božijem ga nisu mogli sakriti: jele su bile
ne kao njegove grane, a stabla kestena nisu bila kao njegove grane;
niti jedno drvo u vrtu Božijem nije mu bilo slično u svojoj ljepoti.
31:9 Učinio sam ga lijepim mnoštvom njegovih grana, tako da sve
stabla rajska, koja su bila u vrtu Božijem, zavideli su mu.
31:10 Zato ovako govori Gospod Gospod; Zato što si se uzdigao
u visinu, i on je izbio svoj vrh među debele grane, i svoje
srce je podignuto u njegovu visinu;
31:11 Zato sam ga predao u ruke moćnog od svih
paganski; on će se sigurno obračunati s njim: ja sam ga otjerao zbog njegovog
opačina.
31:12 I stranci, strašni među narodima, istrebiše ga, i uspeše
ostavio ga: po planinama i po svim dolinama su njegove grane
pao, a grane njegove polomile su sve rijeke zemlje; i sve
ljudi na zemlji su sišli iz njegove sjene i otišli
njega.
31:13 U njegovoj propasti će ostati sve ptice nebeske, i sve
zvijeri poljske bit će na njegovim granama:
31:14 Do kraja da se nijedno od svih stabala kraj voda ne uzvisi
njihove visine, niti izdižu vrh među debelim granama, niti
drveće njihovo u visini se diže, svi koji piju vodu, jer jesu
svi predani u smrt, u donje krajeve zemlje, usred
od djece ljudske, s onima koji silaze u jamu.
31:15 Ovako govori Gospod Gospod; U danu kada je sišao u grob I
izazvao žalost: za njega sam pokrio dubinu i obuzdao sam
njegove poplave i velike vode se zaustaviše;
da oplakuju za njim, i sva stabla u polju klonuše za njim.
31:16 Natjerao sam narode da se potresu od zvuka njegovog pada, kada sam ga bacio
dolje u pakao s onima koji silaze u jamu: i sva stabla
Eden, izbor i najbolje od Libana, svi koji piju vodu, biće
utješen u donjim dijelovima zemlje.
31:17 I oni su sišli u pakao s njim na one koji su pobijeni s njim
mač; i oni koji su bili njegova ruka, koji su stanovali pod njegovom sjenom u jezeru
usred pagana.
31:18 Kome si tako sličan u slavi i veličini među drvećem
Eden? ipak ćeš biti srušen sa stablima Edena u
nižim dijelovima zemlje: ti ćeš ležati usred zemlje
neobrezani s onima koji su mačem pobijeni. Ovo je faraon i
svo mnoštvo njegovo, govori Gospod Gospod.