Ezekiel 31:1 I dogodi se jedanaeste godine, u trećem mesecu, u prvi dan u mjesecu, kad mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 31:2 Sine čovječji, govori faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovom; Koga da li si kao u svojoj veličini? 31:3 Gle, Asirac je bio kedar u Libanu sa lijepim granama i sa zasjenjeni pokrov i visokog rasta; a njegov vrh je bio među debele grane. 31:4 Vode su ga učinile velikim, bezdana ga podigla uvis sa svojim rijekama trčkarala oko njegovih biljaka i slala svoje riječice svima drveće u polju. 31:5 Stoga je njegova visina bila uzvišena iznad svih stabala u polju, i grane su mu se namnožile, a grane su mu postale dugačke zbog mnoštvo voda, kad je pucao. 31:6 Sve ptice nebeske svile su svoja gnijezda na njegovim granama i pod njegovim grane su sve poljske zvijeri iznijele svoje mlade, i pod njegovom senkom živeli su svi veliki narodi. 31:7 Tako je bio lijep u svojoj veličini, u dužini svojih grana, jer korijen mu je bio kraj velikih voda. 31:8 Kedrovi u vrtu Božijem ga nisu mogli sakriti: jele su bile ne kao njegove grane, a stabla kestena nisu bila kao njegove grane; niti jedno drvo u vrtu Božijem nije mu bilo slično u svojoj ljepoti. 31:9 Učinio sam ga lijepim mnoštvom njegovih grana, tako da sve stabla rajska, koja su bila u vrtu Božijem, zavideli su mu. 31:10 Zato ovako govori Gospod Gospod; Zato što si se uzdigao u visinu, i on je izbio svoj vrh među debele grane, i svoje srce je podignuto u njegovu visinu; 31:11 Zato sam ga predao u ruke moćnog od svih paganski; on će se sigurno obračunati s njim: ja sam ga otjerao zbog njegovog opačina. 31:12 I stranci, strašni među narodima, istrebiše ga, i uspeše ostavio ga: po planinama i po svim dolinama su njegove grane pao, a grane njegove polomile su sve rijeke zemlje; i sve ljudi na zemlji su sišli iz njegove sjene i otišli njega. 31:13 U njegovoj propasti će ostati sve ptice nebeske, i sve zvijeri poljske bit će na njegovim granama: 31:14 Do kraja da se nijedno od svih stabala kraj voda ne uzvisi njihove visine, niti izdižu vrh među debelim granama, niti drveće njihovo u visini se diže, svi koji piju vodu, jer jesu svi predani u smrt, u donje krajeve zemlje, usred od djece ljudske, s onima koji silaze u jamu. 31:15 Ovako govori Gospod Gospod; U danu kada je sišao u grob I izazvao žalost: za njega sam pokrio dubinu i obuzdao sam njegove poplave i velike vode se zaustaviše; da oplakuju za njim, i sva stabla u polju klonuše za njim. 31:16 Natjerao sam narode da se potresu od zvuka njegovog pada, kada sam ga bacio dolje u pakao s onima koji silaze u jamu: i sva stabla Eden, izbor i najbolje od Libana, svi koji piju vodu, biće utješen u donjim dijelovima zemlje. 31:17 I oni su sišli u pakao s njim na one koji su pobijeni s njim mač; i oni koji su bili njegova ruka, koji su stanovali pod njegovom sjenom u jezeru usred pagana. 31:18 Kome si tako sličan u slavi i veličini među drvećem Eden? ipak ćeš biti srušen sa stablima Edena u nižim dijelovima zemlje: ti ćeš ležati usred zemlje neobrezani s onima koji su mačem pobijeni. Ovo je faraon i svo mnoštvo njegovo, govori Gospod Gospod.