Ezekiel 24:1 Ponovo devete godine, desetog meseca, desetog dana mjesecu dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 24:2 Sine čovječji, napiši ime dana, čak i ovog istog dana: kralj Babilona se ovog istog dana podigao protiv Jerusalima. 24:3 I recite priču buntovnoj kući i recite im: Ovako govori Gospod BOG; Stavite na lonac, stavite ga i takođe sipajte vodu to: 24:4 Skupite u nju komadiće, čak i svaki dobar komad, but, i rame; napunite ga odabranim kostima. 24:5 Uzmi izbor stada, i spali i kosti ispod njega, i napravi dobro prokuva i neka u njemu prokuvaju kosti. 24:6 Zato ovako veli Gospod Gospod; Jao prokletom gradu, loncu čiji je ološ u njemu i čiji ološ nije izašao iz njega! donesi ga izlazi komad po komad; neka ne padne mnogo na to. 24:7 Jer je krv njena usred nje; postavila ga je na vrh stijene; nije ga izlila na zemlju da ga prekrije prašinom; 24:8 Da bi mogao izazvati bijes da se osveti; Namestio sam je krv na vrhu stijene, da se ne prekriva. 24:9 Zato ovako veli Gospod Gospod; Teško prokletom gradu! Hoću čak učinite gomilu za vatru sjajnom. 24:10 Nagomilajte drva, zapalite vatru, pojedite meso i dobro ga začinite, i neka se spale kosti. 24:11 Zatim ga stavite praznim na ugalj, da bude mjed od njega vruće i može izgorjeti, i da se prljavština od toga rastopi u njemu, da se ološ od toga može konzumirati. 24:12 Umorila se od laži, a njen veliki ološ nije izašao iz nje: njen ološ će biti u vatri. 24:13 U tvojoj prljavštini je razvrat, jer sam te očistio, a ti si bio ako nisi očišćen, nećeš više biti očišćen od svoje prljavštine, sve dok Natjerao sam svoj bijes na tebe. 24:14 Ja, Gospod, to rekoh; dogodiće se, i učiniću; I neću se vratiti, niti ću poštedjeti, niti ću se pokajati; prema putevima tvojim i prema tvojim djelima sudit će ti, govori Gospod Bog. 24:15 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 24:16 Sine čovječji, evo, oduzimam od tebe želju očiju tvojih udar: ali nećeš ni tugovati ni plakati, niti će tvoje suze trči dole. 24:17 Izdrži da plačeš, ne žali za mrtvima, veži gumu svoju glavu na sebe, i obuj svoje cipele na noge svoje, i ne pokrivaj svoje usne i ne jedite hljeb ljudski. 24:18 Tako sam ujutro govorio narodu, a uveče mi je umrla žena; i Uradio sam ujutru kako mi je naređeno. 24:19 I rekoše mi ljudi: nećeš li nam reći šta je ovo nama, da ti to činiš? 24:20 Tada sam im odgovorio: Dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 24:21 Govori domu Izrailjevu: Ovako govori Gospod Gospod; Evo, hoću oskvrni svetinju moju, izvrsnost tvoje snage, želju za tvoje oči i ono što tvoja duša žali; i tvoji sinovi i tvoji kćeri koje ste ostavili pašće od mača. 24:22 I učinite kao što sam ja učinio: ne pokrivajte usne svoje, niti jedite hleb ljudi. 24:23 I vaše gume će biti na vašim glavama, a vaše cipele na nogama; nećete tugovati ni plakati; ali čeznut ćete za svojim bezakonjima, i oplakuju jedan prema drugom. 24:24 Tako vam je Jezekilj znak: prema svemu što je učinio i kad ovo dođe, znat ćete da sam ja Gospod Bog. 24:25 I ti sine čovječji, zar neće biti onog dana kad im uzmem njihovu snagu, radost njihove slave, želju njihovih očiju, i na šta su odlučili, njihovi sinovi i njihove kćeri, 24:26 Da će onaj koji pobjegne u taj dan doći k tebi da te učini čuješ svojim ušima? 24:27 U taj dan otvoriće ti se usta onome ko je pobjegao, a ti govorit ćeš i nećeš više biti nijem; i ti ćeš im biti znak; i znaće da sam ja GOSPOD.