Ezekiel
24:1 Ponovo devete godine, desetog meseca, desetog dana
mjesecu dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
24:2 Sine čovječji, napiši ime dana, čak i ovog istog dana:
kralj Babilona se ovog istog dana podigao protiv Jerusalima.
24:3 I recite priču buntovnoj kući i recite im: Ovako
govori Gospod BOG; Stavite na lonac, stavite ga i takođe sipajte vodu
to:
24:4 Skupite u nju komadiće, čak i svaki dobar komad, but, i
rame; napunite ga odabranim kostima.
24:5 Uzmi izbor stada, i spali i kosti ispod njega, i napravi
dobro prokuva i neka u njemu prokuvaju kosti.
24:6 Zato ovako veli Gospod Gospod; Jao prokletom gradu, loncu
čiji je ološ u njemu i čiji ološ nije izašao iz njega! donesi ga
izlazi komad po komad; neka ne padne mnogo na to.
24:7 Jer je krv njena usred nje; postavila ga je na vrh stijene;
nije ga izlila na zemlju da ga prekrije prašinom;
24:8 Da bi mogao izazvati bijes da se osveti; Namestio sam je
krv na vrhu stijene, da se ne prekriva.
24:9 Zato ovako veli Gospod Gospod; Teško prokletom gradu! Hoću čak
učinite gomilu za vatru sjajnom.
24:10 Nagomilajte drva, zapalite vatru, pojedite meso i dobro ga začinite, i
neka se spale kosti.
24:11 Zatim ga stavite praznim na ugalj, da bude mjed od njega
vruće i može izgorjeti, i da se prljavština od toga rastopi u njemu,
da se ološ od toga može konzumirati.
24:12 Umorila se od laži, a njen veliki ološ nije izašao
iz nje: njen ološ će biti u vatri.
24:13 U tvojoj prljavštini je razvrat, jer sam te očistio, a ti si bio
ako nisi očišćen, nećeš više biti očišćen od svoje prljavštine, sve dok
Natjerao sam svoj bijes na tebe.
24:14 Ja, Gospod, to rekoh; dogodiće se, i učiniću; I
neću se vratiti, niti ću poštedjeti, niti ću se pokajati; prema
putevima tvojim i prema tvojim djelima sudit će ti, govori
Gospod Bog.
24:15 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
24:16 Sine čovječji, evo, oduzimam od tebe želju očiju tvojih
udar: ali nećeš ni tugovati ni plakati, niti će tvoje suze
trči dole.
24:17 Izdrži da plačeš, ne žali za mrtvima, veži gumu svoju
glavu na sebe, i obuj svoje cipele na noge svoje, i ne pokrivaj svoje
usne i ne jedite hljeb ljudski.
24:18 Tako sam ujutro govorio narodu, a uveče mi je umrla žena; i
Uradio sam ujutru kako mi je naređeno.
24:19 I rekoše mi ljudi: nećeš li nam reći šta je ovo
nama, da ti to činiš?
24:20 Tada sam im odgovorio: Dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
24:21 Govori domu Izrailjevu: Ovako govori Gospod Gospod; Evo, hoću
oskvrni svetinju moju, izvrsnost tvoje snage, želju za
tvoje oči i ono što tvoja duša žali; i tvoji sinovi i tvoji
kćeri koje ste ostavili pašće od mača.
24:22 I učinite kao što sam ja učinio: ne pokrivajte usne svoje, niti jedite
hleb ljudi.
24:23 I vaše gume će biti na vašim glavama, a vaše cipele na nogama;
nećete tugovati ni plakati; ali čeznut ćete za svojim bezakonjima,
i oplakuju jedan prema drugom.
24:24 Tako vam je Jezekilj znak: prema svemu što je učinio
i kad ovo dođe, znat ćete da sam ja Gospod Bog.
24:25 I ti sine čovječji, zar neće biti onog dana kad im uzmem
njihovu snagu, radost njihove slave, želju njihovih očiju, i
na šta su odlučili, njihovi sinovi i njihove kćeri,
24:26 Da će onaj koji pobjegne u taj dan doći k tebi da te učini
čuješ svojim ušima?
24:27 U taj dan otvoriće ti se usta onome ko je pobjegao, a ti
govorit ćeš i nećeš više biti nijem; i ti ćeš im biti znak;
i znaće da sam ja GOSPOD.