Ezekiel
21:1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
21:2 Sine čovječji, okreni lice svoje prema Jerusalimu i odbaci svoju riječ prema
sveta mjesta i prorokujte protiv zemlje Izraelove,
21:3 I reci zemlji Izraelovoj: Ovako veli Gospod; Evo, ja sam protiv
tebe, i izvući će moj mač iz njegovih korica, i odsjeći ću
od tebe pravedni i zli.
21:4 Videći dakle da ću istrebiti od tebe pravedne i zle,
zato će moj mač izići iz korica na svako tijelo
od juga ka sjeveru:
21:5 Da svako tijelo zna da sam ja, Gospod, izvukao svoj mač
njegove korice: neće se više vratiti.
21:6 Uzdiši, dakle, sine čovječji, s lomljenjem bedara tvojih; i
sa gorkim uzdahom pred očima.
21:7 I biće kad ti kažu: Zašto uzdišeš? to
ti ćeš odgovoriti: Za vijesti; jer dolazi: i svako srce
istopiće se, i sve će ruke oslabiti, i svaki duh će se onesvijestiti,
i sva će koljena oslabiti kao voda: gle, dolazi i bit će
izvršeno, govori Gospod BOG.
21:8 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
21:9 Sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako veli Gospod; Reci, mač, a
mač je naoštren, a takođe i namješten:
21:10 Naoštreno je da napravi klanje bolno; namješten je da može
blještavilo: da se onda veselimo? prezire štap mog sina, kao
svako drvo.
21:11 I dade ga da se uredi da se njime rukuje: ovaj mač
je naoštren, i uređen je da ga preda u ruke
ubica.
21:12 Plači i urlaj, sine čovječji, jer će biti na narodu mom, bit će
na sve knezove Izraelove: strahovi od mača bit će
na narod moj: udari, dakle, po bedru.
21:13 Jer je suđenje, a šta ako mač prezire čak i štap? to
neće više biti, govori Gospod BOG.
21:14 Ti, dakle, sine čovječji, prorokuj i udari ruke svoje,
i neka se mač udvostruči treći put, mač ubijenih: to
je mač velikih ljudi koji su ubijeni, koji ulazi u njihove
privatne odaje.
21:15 Stavio sam vrh mača na sva njihova vrata, da njihova
srce može klonuti, a njihove se ruševine umnožiti: ah! napravljen je svijetlim,
umotano je za klanje.
21:16 Idi na ovaj ili onaj način, bilo s desne strane, bilo s lijeve strane,
gde god da je lice tvoje.
21:17 I udariću svoje ruke zajedno, i zaustaviću svoj bijes.
Ja GOSPOD sam to rekao.
21:18 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
21:19 Takođe, ti sine čovečji, odredi sebi dva puta, da mač kraljev
može doći od Babilona: oba će izaći iz jedne zemlje; i
odaberi mjesto, izaberi ga na vrhu puta do grada.
21:20 Odredi put da mač dođe do Rabbata Amonaca, i
Judeji u Jerusalimu obranjeni.
21:21 Jer kralj vavilonski stajaše na delu puta, na čelu
dva načina, da koristim gatanje: svoje strele je usijao, konsultovao se
sa slikama, pogledao je u jetru.
21:22 S njegove desne strane bilo je gatanje za Jerusalim, da postavi kapetane,
otvoriti usta u klanju, podići glas vičući,
da postavi ovnove na kapije, da baci konja i da
izgraditi utvrdu.
21:23 I to će za njih biti kao lažno gatanje u njihovim očima
koji su se zakleli: ali on će se prisjetiti bezakonja,
da se mogu uzeti.
21:24 Zato ovako veli Gospod Gospod; Jer ste učinili svoje bezakonje
budite na umu, po tome što se otkriju vaši prijestupi, tako da u
sva vaša djela se pojavljuju vaši grijesi; jer, kažem, da ste došli
sjećanje, bit ćete uhvaćeni rukom.
21:25 A ti, pokvareni zli kneže Izraela, čiji je dan došao, kada
bezakonju će biti kraj,
21:26 Ovako govori Gospod Gospod; Skinite dijademu i skinite krunu: ovo
neće biti isti: uzvisujte niskog, a ponižavajte onoga koji jeste
visoko.
21:27 Prevrnut ću, prevrnuti, prevrnuti, i neće ga više biti, dok
dolazi čije je pravo; i ja ću mu dati.
21:28 A ti, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako veli Gospod Bog
o Amoncima i o njihovoj sramoti; čak i ti reci,
Mač, mač je izvučen: za klanje je namješten, da
konzumirati zbog svjetlucanja:
21:29 Dok ti gledaju taštinu, dok ti gataju laž,
dovedi te na vrat onih koji su ubijeni, zlih, čiji
došao je dan kada će biti kraj njihovom bezakonju.
21:30 Da učinim da se vrati u njegove korice? Ja ću ti suditi u
mjesto gdje si stvoren, u zemlji tvoga rođenja.
21:31 I izliću svoje ogorčenje na tebe, duvat ću na tebe
u vatri mog gnjeva i predam te u ruke okrutnih ljudi,
i vešt za uništavanje.
21:32 Bićeš gorivo za vatru; tvoja krv će biti usred
zemljišta; nećeš se više spominjati, jer ja, Gospod, rekoh
to.