Ezekiel 21:1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 21:2 Sine čovječji, okreni lice svoje prema Jerusalimu i odbaci svoju riječ prema sveta mjesta i prorokujte protiv zemlje Izraelove, 21:3 I reci zemlji Izraelovoj: Ovako veli Gospod; Evo, ja sam protiv tebe, i izvući će moj mač iz njegovih korica, i odsjeći ću od tebe pravedni i zli. 21:4 Videći dakle da ću istrebiti od tebe pravedne i zle, zato će moj mač izići iz korica na svako tijelo od juga ka sjeveru: 21:5 Da svako tijelo zna da sam ja, Gospod, izvukao svoj mač njegove korice: neće se više vratiti. 21:6 Uzdiši, dakle, sine čovječji, s lomljenjem bedara tvojih; i sa gorkim uzdahom pred očima. 21:7 I biće kad ti kažu: Zašto uzdišeš? to ti ćeš odgovoriti: Za vijesti; jer dolazi: i svako srce istopiće se, i sve će ruke oslabiti, i svaki duh će se onesvijestiti, i sva će koljena oslabiti kao voda: gle, dolazi i bit će izvršeno, govori Gospod BOG. 21:8 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 21:9 Sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako veli Gospod; Reci, mač, a mač je naoštren, a takođe i namješten: 21:10 Naoštreno je da napravi klanje bolno; namješten je da može blještavilo: da se onda veselimo? prezire štap mog sina, kao svako drvo. 21:11 I dade ga da se uredi da se njime rukuje: ovaj mač je naoštren, i uređen je da ga preda u ruke ubica. 21:12 Plači i urlaj, sine čovječji, jer će biti na narodu mom, bit će na sve knezove Izraelove: strahovi od mača bit će na narod moj: udari, dakle, po bedru. 21:13 Jer je suđenje, a šta ako mač prezire čak i štap? to neće više biti, govori Gospod BOG. 21:14 Ti, dakle, sine čovječji, prorokuj i udari ruke svoje, i neka se mač udvostruči treći put, mač ubijenih: to je mač velikih ljudi koji su ubijeni, koji ulazi u njihove privatne odaje. 21:15 Stavio sam vrh mača na sva njihova vrata, da njihova srce može klonuti, a njihove se ruševine umnožiti: ah! napravljen je svijetlim, umotano je za klanje. 21:16 Idi na ovaj ili onaj način, bilo s desne strane, bilo s lijeve strane, gde god da je lice tvoje. 21:17 I udariću svoje ruke zajedno, i zaustaviću svoj bijes. Ja GOSPOD sam to rekao. 21:18 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 21:19 Takođe, ti sine čovečji, odredi sebi dva puta, da mač kraljev može doći od Babilona: oba će izaći iz jedne zemlje; i odaberi mjesto, izaberi ga na vrhu puta do grada. 21:20 Odredi put da mač dođe do Rabbata Amonaca, i Judeji u Jerusalimu obranjeni. 21:21 Jer kralj vavilonski stajaše na delu puta, na čelu dva načina, da koristim gatanje: svoje strele je usijao, konsultovao se sa slikama, pogledao je u jetru. 21:22 S njegove desne strane bilo je gatanje za Jerusalim, da postavi kapetane, otvoriti usta u klanju, podići glas vičući, da postavi ovnove na kapije, da baci konja i da izgraditi utvrdu. 21:23 I to će za njih biti kao lažno gatanje u njihovim očima koji su se zakleli: ali on će se prisjetiti bezakonja, da se mogu uzeti. 21:24 Zato ovako veli Gospod Gospod; Jer ste učinili svoje bezakonje budite na umu, po tome što se otkriju vaši prijestupi, tako da u sva vaša djela se pojavljuju vaši grijesi; jer, kažem, da ste došli sjećanje, bit ćete uhvaćeni rukom. 21:25 A ti, pokvareni zli kneže Izraela, čiji je dan došao, kada bezakonju će biti kraj, 21:26 Ovako govori Gospod Gospod; Skinite dijademu i skinite krunu: ovo neće biti isti: uzvisujte niskog, a ponižavajte onoga koji jeste visoko. 21:27 Prevrnut ću, prevrnuti, prevrnuti, i neće ga više biti, dok dolazi čije je pravo; i ja ću mu dati. 21:28 A ti, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako veli Gospod Bog o Amoncima i o njihovoj sramoti; čak i ti reci, Mač, mač je izvučen: za klanje je namješten, da konzumirati zbog svjetlucanja: 21:29 Dok ti gledaju taštinu, dok ti gataju laž, dovedi te na vrat onih koji su ubijeni, zlih, čiji došao je dan kada će biti kraj njihovom bezakonju. 21:30 Da učinim da se vrati u njegove korice? Ja ću ti suditi u mjesto gdje si stvoren, u zemlji tvoga rođenja. 21:31 I izliću svoje ogorčenje na tebe, duvat ću na tebe u vatri mog gnjeva i predam te u ruke okrutnih ljudi, i vešt za uništavanje. 21:32 Bićeš gorivo za vatru; tvoja krv će biti usred zemljišta; nećeš se više spominjati, jer ja, Gospod, rekoh to.